Čak 92 posto Libijaca htjelo bi da vlast u državi preuzme 46-godišnji Saif al-Islam Gaddafi, sin svrgnutog libijskog vođe Moamera al-Gaddafija, i to prema anketama agencije Mandela Libija.
Gaddafi mlađi nedavno je oslobođen iako je bio osuđen na smrtnu kaznu zbog zločina. Taj bivši plejboj, kako ga nazivaju Libijci, često je boravio na Zapadu gdje je predstavljao očev režim, a 2008. diplomirao je na Londonskoj školi ekonomije. U inozemstvu, ali i u državi, Saif al-Islam uživa veliku potporu, pa je izvjesno da bi nakon što je oslobođen mogao lako ući na libijsku političku scenu.
O njemu se već gotovo tri godine govori kao o političkoj figuri koja bi možda mogla uvesti red u politički razorenu Libiju, danas disfunkcionalnu državu koja je u stalnom građanskom ratu. Mnoštvo je razloga zašto bi to danas više nego ikad prije moglo biti točno. Unatoč dugoj listi paravojnih frakcija, političara, biznismena pa i običnih Libijaca koji će uvijek biti protiv njega, Saif al-Islam Gaddafi ipak je pridobio velik dio Libijaca.
Galerija: Pogledajte kako je Pariz izgledao dan nakon prosvjeda 'žutih prosvjeda'
Par činjenica o pukovniku Gadafiju, zločincu i diktatora koji je ugnjetavao sopstveni narod: Prema sistemu koji je Gadafi razvio dolaskom na vlast obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji. Prije dolaska Gadafija na vlast, samo 25 % stanovništvava bilo je pismeno. Danas 83 % Libijaca čita i piše, a 25 % ih ima fakultetsku diplomu. Ukoliko bi neki građanin odabrao da se bavi zemljoradnjom, od države bi dobio kuću sa zemljom, poljoprivrednu opremu, sjeme i goveda, kako bi započeo biznis i sve to bespovratno. Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne. Gadafi je izlazio u susret mladencima. Tako je svaki mladi bračni par dobijao od države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao porodicu. Ukoliko bi Libijac poželo da se školuje u inozemstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje van granica zemlje, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prevoz. Država je čak participirala i u kupovini automobila pa je subvencionira kupovinu sa 50% učešća. A kad se već kupi auto, sa benzinom nema problema jer je gorivo u Libiji koštalo 0,14 dolara za litru. Gadafi je znao da je za pustinjsku zemlju voda najbitnija pa je napravio veliki vodovod kroz Saharu koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt i tako omogućio nesmetano snabdijevanje, ali i porast gradske populacije... Sad je malo drugačije