Arbitraža će ostaviti gorak okus u ustima pravde

Nepodnošljivom lakoćom Arbitražni sud u Haagu ipak je doveo do kraja slučaj razgraničenja Hrvatske i Slovenije.

Sama objava njihove presude, zakazana za 29. lipnja, označit će razdjelnicu dviju faza: tada će formalno završiti rad suda koji je zadnjih dvije godine za hrvatsku stranu izgubio kredibilitet, legitimitet pa i legalitet, a započet će vrlo osjetljivo razdoblje kada će, u interesu svih, političari s obje strane granice morati zadržati hladnu glavu, kloniti se trijumfalizma, teških riječi te odluka i poteza koje bi mogle na bilo koji način ugroziti odnose država i, prije svega, stanovnika s obje strane granice. Upotreba ili prijetnja silom za ostvarivanje bilo kojeg cilja, nadamo se, nikome neće ni pasti na pamet.

Ipak, ma kakva bude odluka arbitražnog postupka koji je trebao riješiti dugogodišnji spor dviju država koji je od osamostaljenja opterećivao njihove odnose, ona će ostaviti gorak okus u ustima ne samo u Hrvatskoj i Sloveniji, već isto tako u međunarodnom pravu. Neki su procesi kao posljedica kontaminirane arbitraže – točnije, otkrića da je arbitraža bila kontaminirana kad je Večernji donio detalje malverzacija slovenske agentice Simone Drenik i slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca – već započeli. Dio međunarodnih pravnih stručnjaka upozorio je kako je nužno preispitati ulogu arbitara koje imenuju stranke – kao što je Slovenija imenovala Sekoleca – te koliko je moguće da oni uopće budu nepristrani, što je uvjet njihova rada.

Druga točka tiče se rada arbitražnog suda. Neovisne kontrole ili mehanizma kontaminiranosti postupka i neovisnosti sudaca – nema. Nakon što je Hrvatska predočila dokaze da su slovenski arbitar i slovenska agentica utjecali na suce s ciljem da ih pridobiju na slovensku stranu, sami ti suci, neizravno optuženi za pristranost, zaključuju kako je s njima sve u redu, nastavljaju raditi te – donose presudu. Vjerovati im ili ne? A sumnja i nesigurnost najgora su prijetnja pravu i pravdi.