'Moja je žena Hrvatica i o arbitražnoj smo presudi raspravljali na slovenskom'

Dok političari u Zagrebu i Ljubljani dižu političku buru u bonaci Piranskog zaljeva zbog arbitražne presude, turisti u malom, prekrasnom gradiću Piranu uživaju.

Štoviše, mnoštvo stranih gostiju ove je godine došlo posjetiti Piran iz znatiželje jer svi svjetski mediji pišu o tenzijama između Hrvatske i Slovenije zbog graničnog spora.

Piran je grad i središte istoimene općine u jugozapadnoj Sloveniji na jadranskoj obali Piranskog zaljeva. Mjesto je pravi muzej na otvorenom sa srednjovjekovnom arhitekturom i bogatim kulturnim nasljeđem. Piran je administrativni centar istoimene općine i jedna od glavnih slovenskih turističkih atrakcija. Kako turisti, tako i strani novinari, dolaze provjeriti kakav je ustvari život na području za koje se spore dvije europske države, na samom mjestu koje je postalo simbol spora između Hrvatske i Slovenije.

Svi samo odmahuju rukom

Kako je svakodnevno, i u hrvatskim i u slovenskim medijima, glavna tema Piran i Piranski zaljev, odnosno Savudrijska vala, provjerili smo što o svemu misle stanovnici. Gotovo svi s kojima smo razgovarali ne mare za politiku, već rade strategiju kako zaraditi od turističke sezone i preživjeti zimu. O arbitraži nisu htjeli govoriti, već su jednostavno odmahnuli rukom govoreći kako su to političke igre kojima se bave političari, koji nemaju problema s preživljavanjem. Ribari, kojih se određivanje granice najviše tiče, raspliću mreže, nezadovoljni sve lošijim ulovom kažu kako nije važno gdje je granica ako ne možeš preživjeti.

Grad Piran živi punim turističkim plućima. Pravi je uspjeh pronaći koji slobodan stol u kafiću ili restoranu. Pirančani ističu kako je za porast turizma zaslužan gradonačelnik Peter Bossman, Ganac koji je jedna od specifičnosti ovog slovenskog bisera. Naime, ne samo tamošnje stanovništvo već i svjetski mediji nazvali su ga Piranski Obama. A da je uspješan kao političar, svjedoči činjenica da gura već drugi mandat kao gradonačelnik.

– Mi ovdje ne osjećamo nikakve tenzije. Ovdje u Istri kažemo da je Istra samo jedna, nema hrvatske Istre i nema slovenske Istre. Ljudi koji tu žive imaju istu kulturu, običaje, mentalitet, hranu i piće, nema nikakvih tenzija – kazao nam je Peter Bossman koji nas je primio u svom uredu.

– Kada turist dođe, vidi da ovdje stvarno nema nikakvih tenzija ni problema, da sve normalno funkcionira. Mi našim turistima kažemo kako ovdje u Istri ima lijepih plaža, dobrih restorana… Odlično surađujemo s gradonačelnicima Novigrada, Umaga, Buzeta, stvarno se dobro razumijemo. Svi smo složni i prioritet nam je unaprijediti suživot i turizam – kaže nam prvi čovjek Pirana, ističući kako ima možda jedan ili dva ribara na obje strane koji žele podići tenzije ili izazvati incident.

– Vaši i naši ribari prijatelji su koji godinama zajedno ribare i rekli su kako će se suzdržati od bilo kakvih incidenata. Mi znamo da moramo živjeti zajedno, jednog dana bit će Schengen i nećemo ni znati gdje je granica. Ovdje je većina ljudi za prijateljstvo – govori Peter koji je i kao gradonačelnik grada komentirao arbitražnu presudu prema kojoj je Slovenija dobila tri četvrtine Piranskog zaljeva.

– Taj je sporazum osnovan da se Hrvatska i Slovenija dogovaraju kako će to napraviti. Naša dužnost kao političara i Vlade je da skrbimo za male ljude. Nije bitno gdje je granica, već briga za male ljude i s jedne i s druge strane te granice – napominje i dodaje kako često putuje u Belgiju koja ima granični spor s Nizozemskom, ali kad god prolazi tu granicu, ni ne primijeti kada ju prođe. Tako će, prema njegovu mišljenju, uskoro biti i između Hrvatske i Slovenije.

– Ljudi uz granicu govore kako će sve biti isto i ništa se neće promijeniti kamo god političari postavili granicu. Svaki od njih ima obitelj i ovdje i tamo, njive imaju i tu i tamo. Njima je samo važno da ne dođe do incidenta i da radimo kako smo do sada radili, mirno, staloženo i prijateljski. I Slovenija i Hrvatska su u EU i trebamo postići neki dogovor, i to ne samo oko Pirana već duž cijele granice. Jer trpjet će samo ljudi koji žive uz granicu, a ne političari koji žive u Zagrebu i Ljubljani. Ja radim za ljude, a ne za sebe i političare, energično je govorio Peter ističući kako Piran treba prikazivati u dobrom svjetlu i kao veliku turističku atrakciju, što je on i postao, a ne kao grad slučaj, kao što je to u zadnje vrijeme.

Puno prijatelja iz Hrvatske

– Piran je turistička prijestolnica Slovenije, 20 posto turističkog prihoda Slovenije ostvari se ovdje. Imamo visoku sezonu od svibnja pa sve do rujna i čak listopada ako je baš dobro vrijeme. Imamo i kongresni turizam izvan sezone u listopadu, studenom i prosincu. Naša općina ima oko 18 tisuća ljudi. Sada, trenutačno ovdje ima oko 40 tisuća ljudi. Svi su kapaciteti popunjeni i sada smo postigli 10 posto povećanja u odnosu na prošlu godinu kada smo postigli rekord. Najviše turista dolazi iz Austrije, Italije, Njemačke, Rusije, ali imamo i dosta prijatelja iz Hrvatske koji ljetuju kod nas jer ovdje je opet nešto drukčiji turizam. Puno radimo na kulturnom turizmu u Piranu. Moda je malo drugačija nego na hrvatskoj obali. Sada imamo Piranski festival klasične muzike na visokom nivou, a muzikanti iz svijeta dolaze i 14 dana ranije te sviraju na više lokacija u Piranu – ponosan je na svoj grad gradonačelnik Peter Bossman koji se osvrnuo i na poteškoće koje imaju ribari.

– Naših ribara ima malo, a svake ih je godine manje i kažu kako ne mogu živjeti od ribarstva jer je ribe sve manja. Oni bi htjeli i voljeli da dođe do nekog dogovora s Hrvatskom da oni mogu loviti, ribariti i kod vas. Znate, naši ribari kažu i da je ribe malo i teško je živjeti od ribarstva. Naš zaljev nije baš toliko bogat ribom. I slovenski i hrvatski ribari u istom su položaju. Mislim da u tom pogledu treba pomagati ribare i da moramo na tome raditi zajedno – govori Peter ističući kako ima jako dobru suradnju s Hrvatskom turističkom zajednicom s kojom ima zajedničke projekte, direktne, ali i preko EU. Nismo mogli odoljeti pitanju kakva je bila situacija u njegovoj obitelji nakon donošenja arbitraže presude s obzirom na to da je njegova žena Hrvatica iz Poreča, na što se gradonačelnik od srca nasmijao.

– Nije bilo nikakvih svađa, ona je rekla svoja, a ja svoje, sve smo lijepo riješili. Inače, moja žena također kaže kako je samo jedna Istra i ne priznaje nikakvu granicu. Imamo malu kućicu u Poreču kamo često idemo i ne vidimo tu nikakav problem. Dok smo raspravljali o tome, govorili smo samo slovenski jezik, što je dobro i znak da je atmosfera bila mirna, jer žena kada je ljutita, govori samo hrvatski – kaže Peter koji je sa svojom suprugom u braku već 30 godine te ima dvije kćeri. Kako je već drugi mandat na čelu Pirana, zanimalo nas je hoće li će se ponovno kandidirati za gradonačelnika i možda oboriti rekord zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je na čelu Zagreba već šesti mandat.

– Sada sam koncentriran samo na ovaj mandat. Ne znam što će biti poslije, ali želim biti samo gradonačelnik Pirana. Još imam godinu i pol mandata i sada još nije vrijeme za bilo kakvu odluku. Ali ne vjerujem da ću biti kao vaš Milan Bandić. Mislim da je nakon dva tri mandata bolje da pustiš. Jer moć pada brzo. Tko ima previše moći, apsolutno će se pokvariti i tu će moć izgubiti preko noći. Bitno da stvaraš dobru bazu za mlađe naraštaje koji će dolaziti i bolje se povući na vrijeme dok sve dobro radiš i dok si visoko, nego da čekaš da padneš. Bolje da ostaneš upamćen kao čovjek koji je činio dobro i otišao uzdignute glave. Bez obzira na to koliko čovjek ima moć, ona jednog dana nestane – ističe Peter napominjući ipak kako nikada ne znate unaprijed što će se dogoditi i kakvu ćete odluku donijeti i dodajući kako nije niti sanjao da će postići i ovo što je postigao.

Nabavili električne busove

– Možda sam i najpoznatiji gradonačelnik u Sloveniji, uglavnom, ponosan sam na ono što sam postigao i na to što su me Pirančani dva puta izabrali. Poznat sam u Sloveniji, Austriji,Njemačkoj, u Italiji me poznaju. Znate da se uvijek nađe netko kome nije pravo. Ali mislim da svojim načinom rada respektiram ovu državu koja mi je omogućila studij i razvoj jedne velike političke karijere – kazao je Peter priznajući kako je nekima u Europi još uvijek čudno da je u Sloveniji za gradonačelnika, i to dva mandata, izabran tamnoput čovjek iz Gane.

– Iako me većinom u svijetu gledaju sa simpatijom, ima i onih koji to čine s čuđenjem. Nedavno mi je prišao jedan Nizozemac i rekao: „Znate, tko bi rekao da ste vi gradonačelnik Pirana. Iako je to normalno u Nizozemskoj i ostalim europskim zemljama gdje dominiraju migranti, iznenađen sam da toga ima i ovdje, na Balkanu. To govori mnogo o ljudima koji žive u Sloveniji – prepričava nam napominjući kako rasne predrasude polako odlaze, i da će jednog dana u potpunosti nestati.

– Sjećam se kad sam došao u Sloveniju kakvi su bili odnosi prema nama koji smo došli iz Afrike – Sudana, Libanona, Egipta... Ipak se to polako promijenilo. Mladi danas imaju internet i sve vide, puno je bolje. Danas je u Sloveniji najpoznatija operna pjevačica koja je polu-Slovenka polu-Gankinja i svi je poznaju i obožavaju. Njezin je otac došao iz Gane i radi u Novome Mestu. Stvari su se stvarno puno promijenile. Krvna su se zrnca davno prestala brojiti. Ako dobro radite, nitko ne gleda odakle ste i koja vam je boja kože. Ja sam čovjek koji razgovara i posluša ljude kako bi radili dobro, ne volim konflikte. Moj stil je da radim dobro za ljude. Treba poboljšati socijalne programe. Mislim da ljudi vide da razmišljam kako će sve to tu izgledati za 60 godina, za to se treba postaviti baza, za bolju budućnost, a ja to upravo činim. Svi govore kako u Europi za 20 godina neće biti automobila. Mi moramo razmišljati ekološki i već smo nabavili električne autobuse. Uskoro ćemo ukinuti mnoge stvari i ponuditi ih na drugi način, od prijevoza nadalje – govori Peter ističući kako se on jako dobro nosi s desnicom.

– Lokalna politika je drugačija nego na državnom nivou i većina ljudi želi napraviti nešto dobro za svoje mjesto tako da je suradnja dobra. Ako su projekti dobri, svi glasamo za njih, i desnica i ljevica. Moram priznati da sam prihvaćen od svih političkih opcija u Sloveniji jer dobro radim posao za koji sam izabran, govori otkrivši nam kako se i zašto počeo baviti politikom.

– Oduvijek sam volio politiku kao i moj otac. Onda su socijaldemokrati došli kod mene i pitali želim li se baviti politikom i prihvatiti kandidaturu za gradonačelnika. Iako sam u početku dvojio misleći kako nemam šanse, rezultati anketa pokazali su kako sam dosta popularan i da me ljudi poznaju i imaju respekt prema meni i da imam veliku mogućnost pobijediti. Tako smo krenuli u kampanju i evo me danas ovdje, naglašava i kaže da u zadnje vrijeme i ne kontaktira s predsjednikom Borutom Pahorom.

Uvijek sam bio situiran

– Sada je Pahor predsjednik Slovenije i ne smije biti samo predsjednik socijaldemokrata. Mi se poznajemo i srećemo službeno, a razgovarali smo nekoliko puta kada je bio predsjednik stranke. Pahor je jako popularan kod nas i opet će biti izabran za predsjednika Slovenije – siguran je Bossman kojem je teško palo što nema vremena baviti se liječenjem ljudi, što mu je u srcu.

– Rijetko stignem raditi kao liječnik. Imam privatnu praksu i ljude koji rade jer ja ne stignem. Jednom ću se vratiti svojoj struci jer liječnik sam u srcu, a i obećao sam svojim pacijentima da ću se vratiti. Ljudi me vole i cijene, a svoju sam popularnost u kampanji stekao upravo kao liječnik – govori naglašavajući kako je njegova žena njegov najveći kritičar.

– Jako je kritična i govori kako sam preblag i kako moram malo poludjeti. Znate, ona je prava Istrijanka, a znate kakvi su oni. Nas dvoje smo zajedno studirali u Ljubljani i ona je imala mogućnost raditi u Poreču u Domu zdravlja, ali je odlučila ostati u Piranu sa mnom. Iako živimo u Piranu, redovito ljetujemo u Poreču gdje imamo i kuću – govori dodajući kako su na njegov uspjeh ponosni prijatelji iz djetinjstva, kao i njegova majka Alice.

– Potječem iz dobro situirane obitelji. Moj je otac bio liječnik i političar. Bio je veleposlanik u Tunisu, Maroku, Alžiru, Parizu. Majka mi je još živa pa svaku drugu godinu idem k njoj. Došla je i ona ovdje i bila je jako ponosna na mene. Moji znanci koji su po Americi pišu kako su ponosni na mene. U Italiji sam susreo svoje iz Gane i vrlo su ponosni da je netko dostigao tako visoku političku karijeru i postao gradonačelnik – kazao je priznajući kako slobodnog vremena gotovo i nema, ali ako nešto i nađe, iskoristi ga na šetnju i igranje golfa. Na kraju razgovora gradonačelnika Petera upitali smo što bi on rekao premijerima Plenkoviću i Ceraru da dobije priliku prisustvovati na dogovorenom sastanku u rujnu na kojemu će se raspravljati o arbitraži.

– Kratko i jasno bih im rekao: Razmišljajte samo o ljudima koji žive tamo.