Kapsula Dragon SpaceX-a pristala je prije desetak dana na Međunarodnu svemirsku postaju i to je označilo kraj nade i početak iščekivanja za dvoje američkih astronauta Butch Wilmore i Suni Williams. Podsjetimo Williamsova i Wilmore su prije nekih tri mjeseca doletjeli na ISS i nakon tjedan dana trebali su krenuti prema Zemlji Boeingovim Starlinerom kojim su i stigli, no nakon niza problema pri dolasku i spajanju na postaju, njihov je povratak odgođen, a kapsula Starliner bez njih je vraćena na Zemlju.
Sada je zakazano da se u veljači vrate kući SpaceX-ovim Dragonom. I to znači ogromno kašnjenje od nekakvih osam mjeseci. Tako se postavlja logično pitanje, a to je što će dvoje astronauta raditi cijelo to vrijeme, odnosno što astronauti uopće rade u svemiru.
– Koliko god izgledalo da je odgovor na to pitanje jednostavan, to i nije baš tako. Ugrubo bi se boravak na Međunarodnoj svemirskoj postaji mogao opisati kao raspored tri puta po osam sati, osam sati rada, osam sati slobodnih aktivnosti, osam sati odmora. I oni doista rade znanstvene eksperimente, vježbaju da ne dođe do mišićne atrofije i povećanja poroznosti kostiju te se, naravno, i odmaraju, kao što održavaju i osobnu higijenu.
- To, međutim, ne mogu kao na Zemlji uz pomoć tekuće vode jer gravitacije nema, nego se koriste drukčija kemijska sredstva. Obroci su dehidrirani i unaprijed određeni, posebno napravljeni tako da imaju okus koji podsjeća na hranu kod kuće. No zbog uvjeta koji vladaju na Međunarodnoj svemirskoj postaji moguće je da rade samo dva – tri sata, tako da im ostaje dosta vremena i za druge aktivnosti. Neki od njih, znamo, odlaze i na svemirske šetnje, a postaju je kao i kapsule koje su na nju priključene potrebno i održavati – kazao nam je Ogren Variola iz Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu.
Upravo su znanstveni eksperimenti na Međunarodnoj svemirskoj postaji vrlo zanimljivi. Jedan od najpoznatijih fizičara u povijesti Richard Feynman dokazao je jednostavnim eksperimentom na prilično brutalan način kako je zapravo došlo do eksplozije NASA-ina space shuttlea Challenger. Koristio je tek čašu vode, materijal od kojeg su bili napravljeni prstenovi brtvljenja na dijelu shuttlea sa spremnicima goriva i jednu hvataljku. Dokazujući materijalno zašto se dogodila najpoznatija svemirska nesreća u povijesti, pokazao je kako su teoretske šanse da se ona dogodi znatno veće od onih koje je procjenjivala NASA ali i kako je vodstvo NASA-e na to bilo upozoravano, ali je ta upozorenja zanemarivalo. Za ovu je priču zanimljiviji dodatak koji je Feynamn napisao u svojim zaključcima o Challengerovoj tragediji. Tamo se nalazi jedan interesantan zaključak.
VEZANI ČLANCI:
"Malo mi je smetalo što ni u jednom znanstvenom časopisu nisam vidio rezultate bilo čega što je ikada proizašlo iz eksperimenata na space shuttleu koji su trebali biti tako važni", napisao je veliki fizičar. Dakle, jedan dio slagalice života na Međunarodnoj svemirskoj postaji imamo. Ne sumnjamo da astronauti ondje rade eksperimente, no njihovi rezultati očito ostaju u vlasništvu nacionalnih svemirskih agencija koje ih ondje šalju, a tako zapravo ne možemo nikako znati o kakvim se eksperimentima zapravo radi, koliko ih je i koliko oni traju dok to same agencije ne odluče podijeliti.
- Ono što je sasvim sigurno jest da astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji imaju niz zadataka koje im je u opisu posla potrebno ispuniti, od sudjelovanja u cjelodnevnim znanstvenim eksperimentima i biološkim eksperimentima do praćenja njihovih tjelesnih reakcija i načina na koji se prilagođavaju na svemirsko okruženje, pregleda znanstvenih procesa pravilnim unosom ulaznih podataka i promatranjem projekata kontroliranih sa Zemlje. Uglavnom se, kao što smo opisali, njihov dan ne razlikuje osobito od onoga na Zemlji, ali se razlikuju aktivnosti. Ogren Variola kaže kako se astronauti peru vlažnim ručnicima i spužvicama, a radni dan se svede na dva do tri sata jer nakon nekoliko mjeseci u svemiru radna sposobnost s vremenom opada.
– Cijelo vrijeme se hrane obrocima koji su poput onih koji se dobiju u avionu. Usisavač je valjda najupotrebljavanija stvar jer ništa ne smije odletjeti nekontrolirano. Najvažnije je čišćenje te kontrola uređaja i eksperimenata. Astronauti isto tako spavaju privezani. Šetnje su posao i dodatni iscrpljujući napor. Život na stanici nešto je posve drugo u odnosu na, primjerice, turistički posjet od tjedan dana – kaže stručnjak Tehničkog muzeja Nikola Tesla.
Prema izvješću NASA-e iz 2004., radni dan astronauta traje otprilike od 7 ujutro do 22.30 sati po našem vremenu i tu su uključena tri obroka i 2,5 sata vježbanja za održavanje mišićnog tonusa i kondicije. Astronauti moraju planirati svoj dan unutar ovog vremenskog razdoblja s time da je uključena i neka nepredviđena situacija. Nemaju neograničenu količinu resursa, što znači da moraju biti štedljivi s vodom i hranom, a otpad treba svesti na minimum. Opisali smo dio osobne higijene, a isto tako nalazimo kako je pranje zuba malo drukčije, astronauti koriste jestivu pastu za zube koja se može progutati nakon pranja zuba, sa zatvorenim ustima kako bi se spriječilo prolijevanje, nakon čega se koristi vlažna maramica za čišćenje. Ni s kupanjem nije ništa dosadnije.
'Šamponi bez ispiranja' koriste se kako bi se spriječilo da čestice šampona lebde okolo. S obzirom na nedostatak tuširanja, astronauti češljaju ovaj šampon kroz kosu. I onda je tu vršenje nužde. Astronauti imaju osobni lijevak za pisoar koji je pričvršćen na adapter crijeva koji kroz njega usisava zrak i urin koji završava u spremniku otpadne vode. WC radi poput usisavača koji usisava zrak i otpad u komodu. Predviđeno je da astronauti jedu tri obroka dnevno, uobičajeni doručak, ručak i večeru, no brojni čimbenici određuju njihov kvantitativni unos. Obroci su osmišljeni tako da se prilagode bestežinskom stanju u svemiru i zadovolje kalorijske potrebe astronauta. Osim toga, postoje određene namirnice koje astronauti moraju obvezno konzumirati kako bi se njihova tijela prilagodila u svemiru.
Svemirska hrana prvi se put pojavila ranih 1960-ih. Kako bi se smanjila njezina veličina i težina, prva svemirska hrana bila je kruta hrana veličine zalogaja ili su to bile tube koje su sadržavale nešto slično dječjoj hrani. Okus nije bio baš dobar. Poslije se ponuda dostupne svemirske hrane proširila na sušenu, konzerviranu, vakuumiranu i liofiliziranu hranu. Danas astronauti mogu jesti hranu poput konzervirane hrane na Zemlji. Japan, recimo, ulaže napore u poboljšanje obroka u svemiru i razvija sve ukusniju svemirsku hranu. Jelovnik svemirske hrane na Međunarodnoj svemirskoj postaji sastoji se od više od 300 različitih stavki. Iako nema potrebe za pranjem sastojaka jer je sve u jednokratnim pakiranjima, vrijeme pripreme ovisi o vrsti hrane. Brzi zalogaji poput voća mogu se jesti izravno, dok je za hranu koja zahtijeva vodu i zagrijavanje potrebno relativno više vremena s obzirom na to da je ona je dehidrirana.
Osim prehrane, astronautima je imperativ da ostanu u formi redovitom tjelovježbom. Nakon navikavanja na Zemljino gravitacijsko polje, njegov iznenadni nedostatak u bestežinskoj atmosferi može se pokazati štetnim za ljudsko tijelo rezultirajući gubitkom mišića i kostiju. Jer, mišići i kosti ne mogu ojačati ako se ne koriste rutinski. Stoga astronauti vježbaju oko dva sata svaki dan koristeći opremu za vježbe otpora za trening s utezima i opremu za aerobne vježbe kao što su traka za trčanje i ergometar. Uz opremu za vježbanje s otporom za trening s utezima, opterećenje se može primijeniti čak i u svemiru s pomoću vakuumskih cilindara, pa se tako vježba može izvoditi gotovo kao trening s utezima na zemlji. Na traci za trčanje, astronauti mogu trčati dok su im tijela pričvršćena gumenim trakama. Ergometar je poput bicikla bez kotača, a količina vježbe može se prilagođavati promjenom snage pedaliranja.
Tako to opisuju u Japanskoj svemirskoj agenciji JAXA-i. Svaki od astronauta koji boravi na Međunarodnoj svemirskoj postaji ima specifičnu ulogu, te prolazi temeljitu obuku u tom području. Osoba zadužena za hitnu medicinsku pomoć raspoređena je na mjesto medicinskog časnika posade. Medicinski časnik posade obučen je ne samo za prvu pomoć, već i za šivanje rana i davanje injekcija. Međunarodna svemirska postaja opremljena je medicinskim priborom koji sadrži medicinske instrumente i lijekove koji se koriste po potrebi. Svi astronauti prolaze obuku o hitnom oživljavanju u slučaju da član posade doživi srčani zastoj, a to osigurava da svatko može obaviti postupak u bilo kojem trenutku. Ne zaboravimo, nulta gravitacija i izlazak sunca svakih 90 minuta mogu narušiti zdravlje astronauta, kako fizički tako i psihički. Posada se svaki dan mora boriti protiv bolesti kretanja, klaustrofobije i čežnje za domom.
GALERIJA Teška nesreća u Zapruđu