Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
„Autocesta hrvatskog ponosa“ - s te je tri riječi, na naslovnici Večernjaka objavljenog 27. lipnja 2005. godine, opisan veliki događaj - kada je HAC otvorio autocestu Zagreb-Split, koju je Udruga europskih upravitelja autocestama proglasila najboljom u Europi. Bilo je to ostvarenje sna dugog 34 godine. Naime, ideja o cesti koja povezuje Zagreb i Split rodila se još 1971., za vrijeme Hrvatskog proljeća, a plasirala ju je i forsirala Savka Dabčević Kučar.
Tog povijesnog, lipanjskog dana, prije gotovo dva desetljeća, u sklopu svečanosti otvorenja autoceste A1, tadašnji je predsjednik Hrvatske, Stipe Mesić, zahvalio projektantima, graditeljima i Vladi Ivice Račana koja je, kako je istaknuo, prihvatila najbolji model financiranja gradnje autocesta u Europi. Tadašnji hrvatski premijer, Ivo Sanader, pohvalio je pak zrelost koja se dokazala na velikim, nacionalnim projektima. No, u sjeni riječi tadašnjih, vodećih političara bilo je veliko djelo jednog 'običnog' čovjek - umirovljenika Pavla Miletića. Iako je živio u samo 25 četvornih metara, taj je 85-godišnjak bio najveći donator, koji je za autocestu Zagreb-Split darovao cijelu svoju životnu ušteđevinu. Svaki je mjesec izdvajao po 1.000 kuna te je do dana njenog puštanja u promet za autocestu A1 darovao ukupno 336.000 kuna.
Otvorenje se te 2005. slavilo do kasno u noć i na zagrebačkom trgu Bana Josipa Jelačića i na splitskoj Rivi. Okupljenima su se tada obratili gradonačelnici ta dva grada te predsjednik Republike i Sabora, a naš je novinar zapisao da je u govorima svih njih bio jedan zajednički nazivnik, a to je najspominjanija riječ - san. Tadašnji zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić izrazio je tako sreću „što smo ostvarili hrvatski san, dug nekoliko desetljeća“, tadašnji splitski gradonačelnik, Zvonimir Puljić, kazao je pak da je „Hrvatska dosanjala san o cesti koja povezuje hrvatski sjever i jug te fizički i politički integrira Hrvatsku“. Vladimir Šeks nije propustio priliku da istakne kako će „hrvatski san o jedinstvu“ biti uokviren kada se Baranja, Osijek, Vukovarsko-srijemska županija i istočna Hrvatska povežu suvremenom mrežom autocesta s ostalim dijelovima zemlje. Tadašnji predsjednik Hrvatske, Mesić kazao je da autocesta nije bila tek san, jer su vođe hrvatskog proljeća imali realan projekt.
Najbolja u Europi
Svečana povorka, u kojoj su bili i svi bivši premijeri te gotovo čitava ondašnja Vlada, tog je dana stigla i do tunela Mala Kapela, koji je bio jedan od najvećih pothvata u Hrvatskoj, a tadašnji premijer Sanader istaknuo je da je tunel Mala Kapela među najboljima u Europi. Glavna svečanost potom je organizirana u Skradinu. Bivši ministar javnih radova i čovjek koji je osmislio financijski koncept Dalmatine, Radimir Čačić, s ponosom je tada istaknuo kako je Udruga europskih upravitelja autocestama upravo hrvatsku autocestu A1 proglasila najboljom u Europi. Nakon što se njome provezao, Čačić je zaključio da je autocesta Zagreb-Split ne samo najbolja, nego i najljepša u Europi, najavivši kako će biti i unosna te će, nakon 2010., početi donositi profit kojim će se financirati drugi, razvojni projekti u Hrvatskoj.
Jedna vožnja cijelom dužinom nove autoceste stajala je tada 357 kuna, no oduševljenje koje je njeno puštanje u promet izazvalo kod građana, nije imalo cijenu. Svi su se složili da je autocesta A1 nužna za napredak i bolju budućnost čitave Hrvatske, no njezino je otvaranje omogućilo i okupljanje mnogih obitelji pa je tada devedesetogodišnji Ivo Puljić, koji je godinama živio u Zagrebu, ne skrivajući ushićenje, rekao kako će upravo zahvaljujući novoj, brzoj cesti sada konačno moći posjetiti svoju mnogobrojnu obitelj na Šolti, koja će se okupiti po prvi put, nakon duga dva desetljeća.
Mala Kapela kao NASA-a
Najzahtjevniji objekt na autocesti Zagreb-Split bio je tunel Mala Kapela, čija je gradnja trajala tri godine. Za probijanje i izgradnju 5 780 metara dugog tunela bilo je potrošeno oko 80 milijuna eura. Najduži cestovni tunel u Hrvatskoj dobio je, u to vrijeme, najsuvremeniji centar za održavanje i kontrolu prometa na svijetu. Novinari Večernjaka prvi su obišli taj mozak Male Kapele, smješten u zgradi, u blizini sjevernog ulaza u tunel. Ulazeći u prostoriju od oko 154 četvorna metra, prva asocijacija našoj novinarskoj ekipi bila je NASA.
VEZANI ČLANCI:
„S video zidom od čak 10 četvornih metara i još 15-ak monitora na desku, sobe za kontrolu prometa kroz Malu Kapelu doista se ne bi posramila niti američka svemirska agencija“, napisali su, vidno oduševljeni viđenim, naši reporteri. Slika iz tunela dolazila je u centar preko 77 video kamera, koje su pokrile svaki centimetar impresivnog zdanja.
U Hrvatskim autocestama istaknuli su tada da je čitav najsuvremeniji sustav kontrole prometa automatiziran do krajnjih granica. Kamere su reagirale na svaku promjenu 'ritma' prometa u tunelu, primjerice, čim neki automobil uspori ili stane, kamera ga fokusira, a slika tog dijela tunela automatski se pokaže na ekranu, u kontrolnoj sobi, uz zvučno upozorenje operateru. Bio je dovoljan samo jedan klik mišem iz kontrolne sobe da bi se promijenila, primjerice, prometna signalizacija u tunelu. Čitav sustav nadzora tunela, rekli su tada iz HAC-a, sastojao se od sustava elektroenergetskog napajanja, prometnog, vatrodojavnog, radiodifuzijskog sustava, sustava razglasa, video sustava te rasvjetnog i ventilacijskog sustava. Svaki od tih sustav imao je svoju radnu stanicu i svi su se podaci, dobiveni preko opreme ugrađene u tunelu, sjedinjavali u jedan softverski paket, koji se projicirao na ekran.
Čitav taj živčano-moždani sustav Male Kapele, koji je osim tunelske opreme i kontrolne sobe, uključivao i pričuvni centar u Brinju, bio je vrijedan 160 milijuna kuna, dok je cjelokupna investicija izgradnje tunela bila procijenjena na 550 milijuna kuna.
Jedan od najsigurnijih tunela Europi
Tunel Mala Kapela imao je tada jednu tunelsku cijev s dvosmjernim prometom i servisnim tunelom te odgovarajućom ventilacijom, što ga je tada uvrstilo u kategoriju tunela s velikim stupnjem sigurnosti u slučaju požara, a prema istraživanju uglednog njemačkog autokluba ADAC uvršten je čak i u kategoriju najsigurnijih tunela u Europi. Već na otvorenju, najavljeno je da će rezervna cijev tunela biti dovršena i puštena u promet kada se dosegne potreban intenzitet prometa, odnosno prosječan, godišnji, dnevni promet od oko 15 000 vozila. Tri godine nakon otvorenja, u kolovozu 2008. godine pisali smo o 'svjetlima u tunelima', jer radovi na dovršenjima drugih cijevi tunela Mala Kapela i Sveti Rok, koji su započeli u rujnu 2007., bili su u punom jeku.
Iz Ministarstva prometa i HAC-a najavljeno je tada da će već do prvoga lipnja 2009. godine u funkciji biti obije tunelske cijevi. Značilo je to da će prometni čepovi na autocesti A1 te i po dvadesetak kilometara duge kolone, koje su se tijekom ljetne špice stvarale ispred dvaju najdužih tunela u Hrvatskoj, ubrzo postati prošlost. No, osim zbog prometnih čepova, puštanje u promet druge tunelske cijevi u tunelima bilo je nužno i zbog direktive Europske unije o sigurnosti u cestovnim tunelima, koja se odnosila na tunele duže od 500 metara, čiji prosječan, godišnji, dnevni promet premašuje 10 000 vozila i u kojima ljetni promet drastično premašuje godišnji prosjek, a u tim je hrvatskim tunelima, tijekom ljeta, promet premašivao i 30 000 vozila na dan.
Znatno prije planiranog roka, 30. svibnja 2009. obje cijevi tunela Mala Kapela i Sveti Rok svečano su puštene u promet. Ukupna vrijednost radova za druge cijevi oba tunela iznosila je 787,5 milijuna kuna, a za oba tunela 2,3 milijarde kuna, napomenuo je Jurica Prskalo, tadašnji predsjednik Uprave Hrvatskih autocesta, dodajući da su radovi obuhvaćali projektiranje, građenje, opremanje, bojanje i nadzor. Tijekom gradnje, korištene su nove tehnologije bušenja i miniranja, a utrošeno je oko dva milijuna kilograma eksploziva. Otvorenje druge cijevi tunela značilo je veću sigurnost prometa i bolju protočnost, ali i povećanje prihoda od naplate cestarina, jer se smanjuje potrebe za preusmjeravanjem prometa na alternativne prometnice, tijekom ljetnih gužvi. Koliko je autocesta A1 značajna za turistički promet, najbolje ilustrira podatak da ljetno prometno opterećenje čini više od 40 posto ukupnog godišnjeg prometa.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Najbolja i najskuplja. Žao mi djedice Miletića što je štedio cijeli život da ga Arbanas Kalmeta ofarba ko ovcu.