Jurica Đurić, nastavnik Visoke škole za informacijske tehnologije iz Zagreba, u studiju Večernji TV-a govorio je o sustavu protiv prepisivanja na online ispitima koji je sam razvio.
Kakva je to aplikacija?
Aplikacija koja sprečava prepisivanje tako što onemogućuje studentima pokretanje drugih aplikacija i dodatne windows kratice itd. Uz to, aplikacija snima video i audio. Nastavnik nakon što završi provjera vidi cijeli videozapis, tako da ima potpunu kontrolu, odnosno naknadno može vidjeti što se događalo.
Je li instalacija kompliciran proces za studente?
Svi studenti to mogu napraviti u dva, tri klika.
Odakle ideja da krenete u taj projekt?
To je jako zanimljiva priča. Kako je krenula korona, supruga je dobila otkaz. U jednom trenutku bila je na razgovoru za posao, odnosno na psihološkom testiranju, gdje su je snimali. Razmišljao sam – u redu, dolaze kolokviji, u edukaciji smo, kako ćemo provoditi ispite? I doslovno sam rekao: "Idem probati." I tako je krenulo. Napravio sam prvu verziju. Prvobitno je bila opcija da se snima. Drugo da se zabrane dodatne kratice i da se ugase programi. Proveo sam prvi testni kolokvij na svom kolegiju. Funkcioniralo je, ali bilo je nekih problema koje nisam očekivao. Antivirusni software koji je prepoznao aplikaciju kao virus itd. Naknadno se sve to svelo na neke jednostavnije stvari, poput toga da nekome nije funkcionirala kamera.
Prilikom prvog testiranja jeste li ulovili studente koji pokušavaju varati?
Na mom ispitu ne jer svi su bili pod stresom kako će to funkcionirati, hoće li im raditi ili neće. Bili su u strahu od aplikacije.
Primjenjuje li se ta aplikacija na svim ispitima u vašoj ustanovi?
Ne primjenjuje se na svim ispitima jer nemamo dopusnice za takvo održavanje ispita. To provodimo kroz kolokvije, testne kolokvije i slično. Na drugoj partnerskoj instituciji napravili smo suradnju s njima tako da se naprave dodatni rokovi samo za online ispite.
Kada govorite o partnerskim institucijama, gdje je sve testirana aplikacija?
– Aplikacija je testirana na Visokoj školi Bernays i s nekim partnerima unutar regije, a postoje inicijalni razgovori za američko tržište.
Jeste li uočili studente koji pokušavaju činiti nedopuštene radnje?
Da. Kamera snima pogled. Bilo je situacija gdje ljudi gledaju lijevo, desno, pokušavaju gledati dolje. Većina je rekla da tijekom testa razmišljaju, gledaju gore, dolje, ali jednostavno se vidi da pokušavaju čitati. To je sad dodatni korak koji je u budućnosti zamišljen, da se s pomoću umjetne inteligencije napravi otkrivanje takvih sumnjivih ponašanja u realnom vremenu. Tako da čim sustav detektira da student pokušava prepisati, alarmira nastavnika da je sumnjiv i da ga treba više pripaziti ili naknadno usmeno ispitati.
Varanje na ispitima prati generacije. Imamo jako kreativnih studenata. Je li varanje problem profesora ili studenata?
I jednog i drugog. Student pokušava prepisati misleći da će dobiti veće znanje, a zapravo neće dobiti ništa nego veću ocjenu. Nije cilj studiranja dobiti veću ocjenu nego znanje.
U cijelom obrazovnom sustavu sve je orijentirano na to koju ste ocjenu iz kojeg predmeta dobili. Što trebamo mijenjati?
Treba mijenjati način postavljanja ispita. Dosta stvari mnogi studenti ne razumiju. Nastavnik bi morao prilagoditi pitanje da bi ga student mogao razumjeti. Naravno, treba i motivirati studenta da nije bitna samo ocjena nego I znanje.
Može li se upotrijebiti i u osnovnim i u srednjim školama?
Može. Već imamo neke razgovore s jednom srednjom školom o mogućem testiranju. Čak na nekim državnim natjecanjima jer, koliko sam čuo, to su uglavnom natjecanja na kojima nastavnik stoji iznad učenika. Dakle, tu već ima primjenu.
Govori li takav interes za aplikaciju da obrazovni sustav i u budućnosti planira ostati u online okruženju?
Tu smo dosta ograničeni što se tiče zakona. Postoje određeni zakoni koji se primjenjuju na online studije.
Plaća li se korištenje aplikacije?
Ne plaća se trenutačno. Kako sustav bude sazrijevao, vjerojatno će upotreba postati komercijalna pa će se i naplaćivati.
Kako biste ocijenili visoko obrazovanje? I dalje najveći broj slobodnih mjesta imaju ekonomija i pravo...
Bojim se da se to ne prati iako imamo uvide u to koliko se traži mjesta u određenim zanimanjima. Koliko god to zvučalo dosadno, u Hrvatskoj nedostaje IT struke, STEM struke. Treba slušati što se traži na tržištu rada.
Strukovne škole gube zanimanja, a gimnazije imaju prevagu. Jesu li krivi sustav ili roditelji?
I jedno i drugo. Većina roditelja misli – nemoj ti biti zidar, idi u ekonomiju, u neku veliku zanimljivu tvrtku. No s obzirom na to da nam sad nedostaje takvih zanimanja, mislim da ih država treba potaknuti. Trebaju nam dimnjačari, zidari, krovopokrivači, autolimari, a nitko ne potiče te struke.
Sigurno je bia omiljen u skoli