Priča o Božidaru Kneževiću i njegovu, u najmanju ruku, kontroveznom dokumentarcu "Oluja nad Krajinom", koji je nakon prikazivanja u "Latinici" izazvao oluju u hrvatskoj javnosti, dobiva novu dimenziju. U zagrebačkom Kulturno-informativnom centru večeras će, naime, biti prikazan dokumentarac o Kneževiću i njegovim ratnim izvještajima za propalu tv-kuću Yutel.
Film, pod nazivom "Amacord", načinio je zagrebački nezavisni producent Pavle Vranjican koji nam ga je i pokazao prije prikazivanja za javnost. Film je proteklog tjedna trebao biti prikazan na OTV-u, ali je u posljednji trenutak skinut s programa, pa je Vranjican odlučio sam zakupiti dvoranu KIC-a kako bi film ipak pustio u javnost. A povod mu je, veli, bio Kneževićev već spomenuti dokumentarac te članci o njemu u novinama.
Većina šuti
- Kad sam čuo njegovo ime nakon prikazivanja filma, nisam odmah shvatio o kome je riječ sve dok u novinama nisam vidio njegovu fotografiju. Tada mi je sve bilo jasno. Vjerujem da nisam jedini koji se sjeća njegovih izvještaja za Yutel 1991. godine ali, za razliku od mene, mnogi drugi o tome šute. No, nije ni on glavna osoba oko koje se vrti radnja film nego mi je on samo metafora za neko čudesno ponašanje koje se u nas očito olako zaboravlja. Kad se vidi film, čovjek se zapita kako se osoba takve prošlosti može predstavljati kao pravednik i borac za slobodu, demokraciju i ljudska prava. On je posljednja osoba na svijetu koja može nešto progovoriti o Domovinskom ratu - ogorčeno će Vranjican.
Objasnio nam je i kako je uopće došao do Yutelovih materijala:
- Prilikom jedne uobičajene razmjene rabljenih videokaseta 1994., grupa mojih prijatelja i ja došli smo u posjed dijela Yutelova arhiva. Njega su činile profesionalne videokasete na kojima su ostali sačuvani snimljeni radni materijali, kao i oni objavljeni na malim ekranima. Već usporedbom tih materijala može se vidjeti kakav je raskorak Knežević činio u izvještavanju javnosti. Njegova sva izvješća imaju istu shemu: poštena JNA, uplakani Srbi koje ugrožavaju ustaše te ismijavanje ili osporavanje hrvatske nezavisnosti i samostalnosti.
Kroz film gledatelje kao spiker vodi glumac Vedran Mlikota, a traje 50 minuta, kao i "Oluja nad Krajinom", što Vranjican objašnjava čistom slučajnošću. Radnja se odvija od krvavog Uskrsa na Plitvicama 31. ožujka 1991. do listopada iste godine.
"Jel" ima vas?"
Film, kaže, njegov autor, govori o novinarskoj profesiji u ratu, a počinje kadrovima ranjenika pred vukovarskom bolnicom te podatkom da je samo do listopada 1991. na području Hrvatske ubijeno 14 novinara te 170 ranjeno ili maltretirano. Pokazani su i posljednji kadrovi Gordana Lederera, posljedice raketiranja Banskih dvora, a Knežević nastupa na Uskrs 1991. na Plitvicama gdje se upoznaje s tadašnjim vozačem autobusa Ljubom Ćesićem Rojsom koji mu pokazuje izrešetani i okrvavljeni autobus Zagrebačkih transporta.
- Knežević je tada bez problema otišao u Korenicu pobunjenim Srbima, a na punktu JNA jasno se čuje kad pita: "Može li se prema Korenici? Jel" ima vas?". Što bi mu to trebalo značiti? Na neobjavljenim snimkama iz Korenice dobro se vidi kako su se Srbi već tada pripremili na pobunu i da je svakome u ruci bila barem puška. Kako je on mogao doći u Korenicu ako JNA nije dopustila pristup nijednom drugom novinaru? A on danas govori da za rata nije imao mogućnost boraviti na terenu pod srpskom okupacijom. Pa Korenica je već tada bila okupirana. U tom su tonu i svi ostali njegovi jednostrani izvještaji. Štoviše, on je neke od materijala prikazanih na Yutelu pod njegovim imenom dobio izravno od JNA, pa što drugo mogu reći nego da je bio u službi te zločinačke vojske - uzrujano će Vranjican, te zaključuje:
- Knežević je svojim izvještajima ubio čast novinarske profesije. Radnom sam materijalu dopustio da sam govori o sebi. Film nije montiran poput Kneževićeva, pa koga zanima o čemu govori, neka dođe i vidi.
Piše Zvonimir Despot