Terorizam je ubijanje i sijanje straha među ljudima, a upravo to radi Erdoğan. Što god da se dogodi u Turskoj, Erdoğan odmah upire prstom u Kurde i koristi priliku da krene u osvetu. Turska je teroristička država, a ne Kurdi, kazao nam je Aydin Dere, novinar i aktivist kurdskog podrijetla koji je još davne 1985. zbog represije i zatvora napustio svoj rodni grad Diyarbakır i otišao u Švicarsku. U Ženevi je osnovao udrugu koja se bavi problematikom Kurda, piše za nekoliko novina i često se pojavljuje na televiziji u emisijama koje se bave ovom temom. Organizator je brojnih seminara, piše blogove i članke za razne internetske stranice i portale. Objavio je i knjigu „Zemlja koja plače“.
– Pod izlikom borbe protiv terorizma ili, za Turke, borbe protiv neprihvatljive Radničke stranke Kurdistana, nitko ne govori da je zapravo riječ o ratu protiv jednog cijelog naroda, Kurda, koji traže pravo na slobodu i samoopredjeljenje. Više od 40 godina Kurdi se u Turskoj bore za svoja prava jer, nažalost, turska vlast ne priznaje naše postojanje. Kurdi nemaju pravo na svoj jezik, na identitet ni na svoju kulturu. Oni uporno žele da Kurdi postanu Turci, što ne može biti – govori Aydin ističući kako su Kurdi oduvijek za mirno rješenje njihova statusa i ne traže ništa osim da ih priznaju kao narod i daju im njihova prava kao što je to u europskoj praksi.
– Tražimo autonomiju u mjestima gdje su Kurdi većina u Turskoj, kako bi imali pravo na jezik, kulturu i da u školama i fakultetima učimo na našem materinjem jeziku. Isto tako, da imamo novine na kurdskom jeziku. Ne tražimo nikakvo odcjepljenje od Turske kako to Erdoğan stalno ističe – naglasio je Aydin, dodajući kako su od prošle godine Kurdi izloženi neviđenoj agresiji i kršenju ljudskih prava.
PKK i marksistička ideologija
– Bombardiraju nas zrakoplovima, topovima, ubijaju nas i uhićuju – kaže ovaj aktivist. Ističe da Erdoğan jednostavno ne želi nikakve pregovore s Kurdima, već do temelja ruši sve kurdske povijesne gradove kako bi izbrisao dokaze postojanja Kurda na tim prostorima. Više tisuća ljudi je ubijeno, a nažalost o tome nitko ne govori jer Erdoğan provodi cenzuru, tvrdi. Svatko tko bi o tome pisao bio je uhićen. Prema njihovoj evidenciji i evidenciji aktivista za ljudska prava, na područjima u Turskoj gdje živi Kurdi, više od milijun i pol pripadnika tog naroda ostalo je bez krova nad glavom jer su im kuće sravnjene sa zemljom, a dokaze o tome ima i UN ali šuti – govori Aydin objašnjavajući zašto svijet šuti na pokolj koji čini Erdoğan i Turska nad kurdskim narodom.
– Svijet šuti prvenstveno iz razloga što je Turska članica NATO-a. Drugi razlog je što su gotovo svi Kurdi ili komunisti ili ljevičari, a znate kako danas svijet još uvijek gleda na komuniste i ljevičare. Unatoč činjenici da se Kurdi bore za svoja prava i demokraciju, Zapad nema povjerenja u njih jer ih smatra komunističkom ostavštinom. Svi kurdski pokreti krenuli su još 70-ih godina, mnogi od njih inspirirani su Che Guevarom.
Najpoznatija, PKK, imala je marksističku ideologiju. S obzirom na to da su tada gotovo svi revolucionarni pokreti bili ljevičarski ili komunistički, PKK su podržavali Sovjetski Savez i ostale komunističke zemlje u svijetu – govori Aydin odbijajući tezu da je PKK teroristička organizacija.
– Iako zapadne zemlje i SAD smatraju PKK terorističkom organizacijom, oni su za mene revolucionari koji se bore za svoja kurdska prava. Njihova borba isključivo je borba za pravdu. PKK nikada nije ubijao civile, već isključivo vojsku i policiju koja progoni kurdski narod i sve što su učinili, učinili su u samoobrani. Najveći dokaz tome je to što je PKK potpisao sporazum s Turskom o prekidu svih neprijateljstva te je vladao mir.
Počeli su i politički pregovori o rješavanju kurdskog problema u Turskoj. Međutim, Erdoğan je taj sporazum poništio i krenuo u rat protiv Kurda. Da su PKK teroristi, mogli bi napasti velike gradove u Turskoj kao što su Istanbul i Ankara i potpuno paralizirali život u toj zemlji. Isto tako, mogli su u potpunosti uništiti tursko gospodarstvo – napominje Aydin navodeći kako je u stvarnosti situacija drukčija nego što je Erdoğan prezentira.
– Primjer vidite u antičkom gradu Diyarbakıru u kojemu je donedavno živjelo 950 tisuća ljudi. Danas je to grad užasa, koji će umjesto bogate njegove povijesti ostati zapamćen po mrtvim tijelima koja su prekrivala ulice dok su njihove ostatke razvlačili psi. Te slike i snimke možete svugdje naći – kaže ovaj kurdski disident.
– Diyarbakır je potpuno razrušen. Sve što radi PKK samo je odgovor na Erdoğanovu agresiju golorukoga kurdskog naroda – ogorčeno govori Aydin podsjećajući na Erdoğanove riječi koje je davno rekao: „Mi ćemo napadati Kurde gdje god oni bili, makar bili na Mjesecu ili u svemiru.“
– Nema sumnje da Kurdi žele živjeti u jednoj državi, ali želje su jedno, a realnost druga. Stvaranje kurdske države samo je neostvariva želja. Svaki Kurd teži da svi Kurdi žive u jednoj državi. S obzirom na to da smo svjesni da je to nešto neostvarivo, pristajemo na stvaranje neke autonomije i u Siriji i u Iraku, samo da imamo pravo na jezik, kulturu i svoj identitet – govori Aydin objašnjavajući zašto su Kurdi danas u Siriji saveznici SAD-a.
– Kurdi imaju tu obavezu prema SAD-u. Naime, Kurdi nisu imali oružje kada je ISIL opkolilo grad Kobane, a Amerikanci su ih tada naoružali i pomogli da taj grad ne padne u ruke ISIL-a. Isto tako, Amerikanci su bombardirali položaje ISIL-a i na taj način spasili Kurde genocida koji ih je mogao zadesiti.
I Turska, da Amerikanci nisu došli u mjesta gdje su Kurdi, danas bi u tim mjestima učinila pokolj gori nego što bi to učinio ISIL. To je jedni razlog zašto su Kurdi pristali na suradnju s Amerikancima. Naime, Kurdi su tijekom povijesti naučili da nikome ne vjeruju jer su ih svi do sada prevarili. Bili smo prisiljeni surađivati s Amerikancima kako bi opstali i nismo imali drugog izbora. Iako Kurdi sad oslobađaju grad Raka od ISIL-a, neće ostati ondje jer njima taj dio zemlje ne pripada, samo ćemo ga očistiti od ISIL-a.
To je sirijski teritorij i predat ćemo ga sirijskoj vladi, bez obzira na to bude li na vlasti ostao Assad ili došao netko drugi. Sirija je bila sekularna država i kao takva mora opstati. Isto tako, ne vjerujem da će američke snage ostati u Siriji i sigurno će se povući kad rat završi – govori Aydin otkrivši kako područja pod kurdskom kontrolom još uvijek u Siriji dobivaju novac iz službenog Damaska.
– Kurdi su legalisti. Do dan-danas Kurdi na područjima gdje su većina dobivaju svoju plaću i budžet ravno iz Damaska. Nikada se nismo odcijepili ili se odrekli vlade u Damasku. Mi smo za demokratske izbore i, tko pobijedi, neka vodi Siriju u budućnosti. Nikakve uvjete na postavljamo osim prava na jezik i kulturu – kazao je Aydin ističući zašto su kurdske žene najjači i najbrojniji te najhrabriji borci u kurdskim redovima.
– Zato što su Kurdi ljevičari i komunisti. U komunizmu svi moraju biti jednaki i ravnopravni. Nema razlike između muških i ženskih boraca. Ako se vraćate u povijest, gotovo svi marksistički i revolucionarni pokreti imali su mnogo žena. Iako su Kurdi muslimani, nacija i ideologija su nam ispred vjere. Inače, kod Kurda žene imaju dosta slobode. Kurdi nisu konzervativci ni vjerski fanatici. Žene kod Kurda igraju važnu ulogu u društvu.
One su majke, žene, revolucionarke, domaćice… Iako smo mi muslimani, potpuno se drukčije ponašamo. Vidite, u zemljama Zaljeva i u nekim muslimanskim zemljama žene nemaju nikakvih prava i gotovo ne izlaze iz kuće. Kod Kurda, najveći i najjači borci upravo su žene. Kurdske žene na svojim su leđima nosile najveći teret rata i u Siriji i u Iraku. Mnoge od njih su poginule – govori Aydin tvrdeći kako je u redovima ISIL-a bio mali broj Kurda koje su proglasili špijunima te ih pobili jer nisu u njih imali povjerenje s obzirom na to da su u duši ljevičari i ateisti i nikada se nisu htjeli klanjati – istaknuo je Aydin otkrivši nam razlog zašto se Kurdi vjenčaju samo međusobno i još uvijek kod njih postoji krvna osveta.
– U tome su Kurdi konzervativci jer nikom ne vjeruju. Tijekom povijesti uvijek su bili varani. Međusobno se vjenčaju zbog povjerenja, da se Kurdi množe i da ta nacija ne nestane. Vidite kako bi mnoge zemlje voljele da danas više nema Kurda. Za njih smo mi postali veliki problem. U svijetu danas ima više od 40 milijuna Kurda, a nemamo nikakvu državu. Svijet bi volio da mi nestanemo. Kurdi su oduvijek bili prepušteni sami sebi i živjeli surov život. Svoja su prava uzeli u svoje ruke i zbog toga se i dan-danas ne možemo osloboditi krvne osvete – objasnio je Aydin otkrivši kako je propao Erdoğanov plan o njegovu uhićenju.
Na Erdoğanovoj tjeralici
– Jako sam aktivan u Švicarskoj i puno pišem. Puno me prate. Zbog toga sam Erdoğanu jako smetao. Jednom me htio namamiti preko svojeg obavještajaca koji se predstavio kao direktor TV postaje i tražio da dođem u Tursku i sudjelujem u nekoj emisiji. Došao je kod mene u Švicarsku i nagovarao me da dođem i kako neće biti nikakvih problema.
Poslije me njemačka policija obavijestila kako je ondje uhićen i priznao kako je imao zadatak mene namamiti u Tursku gdje bi me uhitili. Za taj zadatak trebao je dobiti 50 tisuća eura – govori Aydin priznajući kako su ga mnogi prijatelji upozoravali da ne dolazi u Hrvatsku jer postoji mogućnost da bude uhićen, iako ima švicarsko državljanstvo, kao i njemački državljanin kurdskog porijekla, Murat Catulay, koji je uhićen u Kostanjama, nedaleko od Omiša, a za kojim je bila raspisana tjeralica Interpola za terorizam, na zahtjev Turske.
– Iako sam na Erdoğanovoj tjeralici, nisam se bojao doći u Hrvatsku unatoč činjenici da je jedan moj zemljak, Kurd, koji je iz Njemačke došao na ljetovanje u Hrvatsku, na temelju Erdoğanove tjeralice bio uhićen. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, ali odlučio sam doći i sve je prošlo u najboljem redu.
Da nisu ljevičari imali bi svoju državu već davno. No pošto su im od vlastitih važniji ruski interesi, slično kao što su i našim ljevičarima važniji "regionalni",tako je kako je. S time da narod niti nema pojma da je "ljevičarski". Za njih misle njihovi El Zoki i Al Bero.