Deseci tisuća sporova vode se između banaka i njihovih klijenata već godinama zbog nepoštenih i ništetnih promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule. Za donošenje presuda ključna je dokumentacija o kreditu, na osnovi koje se rade vještačenja i izračuni za povrat preplaćenog. No što ako te dokumentacije više nema? Prema članku 160. Zakona o kreditnim institucijama banke su dužne čuvati dokumentaciju klijenata 11 godina nakon prestanka ugovornog odnosa. Što ako je spor pokrenut kasnije?
- Svaki potrošač koji nije na vrijeme zatražio dokumentaciju mogao bi imati problem s tim. Ja mislim da banke čuvaju materijale i duže, ali navikli smo na to da lažu kako bi zaštitile svoj interes pa je za očekivati da neće poslati dokumentaciju, ako je ona zatražena kasno. U tom slučaju može se pokušati kod javnog bilježnika i porezne uprave, ali osim ugovora, potreban je i promet po kreditu, a to ipak ima samo banka. Može se zatražiti ispis tekućeg računa, te podatke banka ima i mora ih dati vlasniku računa pa se iz toga onda može pročitati i otplata kredita – komentira Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak.
Pitali smo i regulatora jesu li banke, ako iskoriste svoje opcionalno pravo na uništavanje dokumentacije, dužne o tome obavijestiti HNB i klijente, tko je nadležan za superviziju i jesu li oni kao regulator izricali neke mjere po toj osnovi. U HNB-u potvrđuju svoju nadležnost, no kažu i da kreditne institucije nisu dužne obavještavati ni njih, ni klijente, o odluci vezanoj uz čuvanje dokumentacije nakon proteka zakonskog roka za njezino čuvanje. Do sada nisu izrekli nijednu novčanu kaznu za povredu odredaba iz članka 160. ZOKI-ja kojim je to propisano 2013. Obveza čuvanja odnosi se na isprave koje se odnose na otvaranje i zatvaranje te evidentiranje promjena stanja na računima za plaćanje i depozita, isprave o ostalim promjenama na temelju kojih su podaci uneseni u poslovne knjige te ugovore i druge isprave o zasnivanju poslovnog odnosa.
Iz HUB-a poručuju da je poslovanje banaka usklađeno s propisima RH te sastavljaju, kontroliraju i čuvaju knjigovodstvene isprave u skladu s odredbama članka 160. ZOKI-ja. Šture odgovore u kojima tek ističu da posluju u skladu s propisima dali su samo PBZ i Erste, dok Addiko dodatno pojašnjava da se osobni podaci koje obrađuju čuvaju sukladno propisanim rokovima čuvanja, ovisno o svrsi prikupljanja, vrsti ugovorenog proizvoda, eventualno pokrenutim postupcima i slično, o čemu su klijenti na jasan i transparentan način obaviješteni prije prikupljanja osobnih podataka, odnosno prije sklapanja pojedinog ugovornog odnosa te dodatno i u općim informacijama o obradi. U skladu s tim provode i brisanja podataka. S tim da ih mi nismo pitali o osobnim podacima, nego u kojoj mjeri koriste svoje opcionalno pravo na uništavanje dokumentacije klijenata nakon 11 godina te obavještavaju li o tome klijente i HNB, kao i koliko dugo čuvaju dokumentaciju klijenata, a napose korisnika kredita i uništavaju li je nakon prestanka ugovornog odnosa.
POVEZANI ČLANCI:
Banke se u parničnim postupcima, kod zahtjeva potrošača koji traže kopiju svoje dokumentacije kako bi utužili preplaćene rate kredita zbog ništetnih govornih odredaba te mogli utvrditi iznos visine štete svojih tražbina za koje su postavili tužbene zahtjeve, pozivaju na članak 160. prema kojem su iskoristili pravo da unište poslovnu dokumentaciju. Je li i regulator, nakon što su krenuli masovni sudski postupci, mogao reagirati i tražiti izmjenu ove zakonske odredbe koja je omogućila bankama uništavanje dokumentacije na štetu potrošača?
Iz ovakve situacije slijedi da sudski vještaci sada smiju postavljati vrijednosti predmeta sporova heurističkim empirijskim modelom procjene, a ne analitičko-forenzički za svaki predmet za koji kreditna institucija izjavi da je uništila dokumentaciju. Pitali smo HNB kani li reagirati i donijeti odluku kojom će otkloniti ovaj regulatorni promašaj na način da banke moraju čuvati svu dokumentaciju za sve predmete u kojima se može potraživati s osnova preplate po valuti i kamati za sve denomacije kredita: švicarski franak, eure i kune? Odvraćaju da im članak 160. ZOKI-ja ne daje pravnu osnovu za donošenje podzakonskih propisa.
No iako tako izgleda, nije to problem samo za klijente. Mogao bi biti priličan i za banke jer implicira da nemaju valjano izračunate obveze i troškove rezerviranja za svaki predmet za koji izjave da su uništili dokumentaciju, a naknadno je pokrenut spor. Jer ako banka izjavi da je uništila dokumentaciju, onda nema temelj za praćenje pravnog rizika u parničnom postupku, niti osnova za izračun i praćenje troškova rezervacija za sudske sporove jer je uništila činjenični korpus. Ako nemaju temelj pomoću kojeg mogu valjano procjenjivati pravni rizik, sukladno MRS-u 37 (međunarodnom računovodstvenom standardu) i ZOKI-ju, banke bi bile u prekršaju jer se rezervacije izdvajaju u trenutku kada se štetni događaj dogodio, a ne kada je oštećenik podnio tužbu.
Na pitanje o tome, regulator poručuje da je Odlukom o sustavu upravljanja precizirano da je kreditna institucija dužna čuvati i cjelokupnu dokumentaciju iz evidencije o kreditnim izloženostima za cijelo vrijeme trajanja poslovnog odnosa, odnosno do okončanja sudskih sporova ako su na temelju toga ugovornog odnosa pokrenuti. No sporovi se pokreću i godinama nakon isteka poslovnog odnosa, a neki će se tek pokrenuti.
>> VIDEO Uzorci krvi i urina stižu u Zagreb na analizu, Olujić: 'Banožićeva kazna ovisi o nizu faktora'
Primjer u Hrvatskoj vas banke traže neku dokumentaciju a ista ta banka u Njemačkoj Austriji vas ne traži