Benjamin Netanyahu - Ne boji se Obame ni europskih lidera

Poručujem i Izraelu i Hamasu, Palestincima, da je nemoralno ubijati svoj vlastiti narod. Morate prekinuti borbe i početi razgovore. Bez obzira na međusobne razlike, to je pogrešno.” Tim je riječima glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon osudio tragična događanja u Pojasu Gaze gdje su u dvadesetodnevnim sukobima Palestinci izgubili više od 800 ljudi, od toga velik broj djece, a Izrael 32 svoja vojnika i tri civila.

Tužne scene beživotnih dječjih tijela obilaze svijet i svi se pitaju trebaju li se politička neslaganja i mržnja prelamati na nevinim bićima? Američki državni tajnik John Kerry pripremio je novi prijedlog za primirje između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze i predstavio ga objema stranama. Odgovor će pričekati od vođe Hamasa Khaleda Mashala i tek potom napustiti Kairo jer je prije toga o privremenom prekidu vatre od tjedan dana, tijekom kojeg se izraelske snage ne bi morale povući iz Pojasa Gaze, govorio i izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. Upravo se od njega očekuje da pokaže mudrost i odlučnost i zaustavi daljnja stradanja nedužnih civila te započne pregovore o trajnijem sporazumu uz egipatsko posredovanje.

"Tip je lažljivac"

Hoće li Netanyahu poslušati SAD, glavnog tajnika UN-a, lidere EU i kroz razgovore s palestinskim vodstvom, uz jamstva da će se pregovori koncentrirati na uklanjanje raketa i zatvaranje tunela u Gazi kao i na prekid blokade te palestinske enklave, napraviti iskorak prema miru? Čelnici Hamasa koji kontroliraju Pojas Gaze i dalje pritišću Egipat kako bi se ublažila blokada prema njima. Benjamin Netanyahuu svojim je političkim stilom već dugo privukao pažnju, poznata je i hladnoća njegovih odnosa s Barackom Obamom, ali nakon najnovijih tragičnih događaja brojni su analitičari i svjetski mediji krenuli istraživati prošlost, stil života i promišljanja moćnog izraelskog lidera.

Barack Obama i bivši francuski predsjednik Sarkozy sasvim slučajno tijekom summita G-20 u Cannesu 2011. zaboravili su isključiti mikrofone i požalili su se na odnos s izraelskim premijerom. Nakon prepirki oko primanja Palestine u članstvo UNESCO-a, što je Pariz podržao unatoč protivljenju SAD-a, razgovor je krenuo na Netanyahua. – Tog Netanyahua više ne mogu podnijeti. Tip je lažljivac – potužio se Sarkozy Obami. Na to mu je američki predsjednik odgovorio da je Sarkozy još u dobroj situaciji.

"Ja s njim moram razgovarati svakoga dana"

– Tebi ga je dosta, a što ja da kažem. Ja s njim moram razgovarati svakoga dana – rekao je Obama svom francuskom kolegi prije nego što su shvatili da su mikrofoni uključeni. S druge strane, organizacija američkih Židova iz New Yorka poručuje da je turski premijer Erdogan postao najgori svjetski protuizraelski vođa jer je izjavio da je “Izrael premašio Hitlera u barbarizmu svojim napadima u Gazi” te je zatražila da vrati nagradu koju mu je dodijelila prije deset godina, među ostalim za njegove napore u izgradnji mira između Izraela i Palestinaca.
 Sada je želimo natrag”, rekao je predsjednik udruge Jack Rosen u otvorenom pismu Erdoganu.

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon tvrdi da okolnosti napada u Gazi još nisu sasvim jasne, a poginuli su i zaposlenici Ujedinjenih naroda. Glasnogovornica State Departmenta Jen Psaki poručuje da je njena zemlja “duboko žalosna i zabrinuta zbog tragičnog događaja, ali nije izravno okrivila Izrael. U komentaru o Hamasu osudila je čuvanje oružja u zgradama u kojima je UN. Američki predsjednik osobno ne osuđuje izraelskog premijera, ali očekuje od državnog tajnika Kerryja da kroz razgovore s ministrima vanjskih poslova Britanije, Egipta, Francuske, Njemačke, Jordana, Norveške, Turske i Ukrajine otkrije da Washington, unatoč snažnom prijateljstvu i povezanosti s Izraelom, ne gleda blagonaklono na posljednje događaje. Obami ne trebaju novi problemi, savjetnici ga upozoravaju da fotografije s poginulom djecom “vrište” sa svjetskih portala. Izraelska ministrica pravosuđa Tzipi Livni, koja je s premijerom dogovorila nastup na CNN-u, bila je zbunjena kad ju je novinarka Christiane Amanpour upitala zašto izraelska vojska bombardira bolnice u Gazi. Benjamin Netanyahu bio je zadovoljan nastupom svoje ministrice, za njega su nacionalni interesi države Izrael ispred svega, pa čak i prije kolateralnih žrtava nastalih u vojnim napadima.

Ratna prošlost

Benjamin Netanyahu rođen je 1949. u Tel Avivu, a odrastao je u Jeruzalemu. Srednjoškolske godine proveo je u SAD-u gdje je njegov otac, povjesničar Benzion Netanyahu, predavao i vodio povijesna istraživanja. Nakon povratka u Izrael 1967., Netanyahu je primljen u IDF i služio u elitnoj jedinici izraelske vojske, Sayeret Matkal. Osobno je sudjelovao u nekoliko operacija, uključujući i spašavanja talaca iz otetog zrakoplova Sabena 1972. Iste godine imenovan je, po naputku generala Mordechaija Gura, načelnikom Sjevernog zapovjedništva Izraela. Nakon otpuštanja iz IDF-u 1972. godine, Netanyahu je služio u Jomkipurskom ratu od 1973., a bio je promaknut nakon rata u čin satnika. Netanyahu je diplomirao arhitekturu i magistrirao poslovni menadžment na poznatom sveučilištu MIT u Bostonu. Studirao je i političke znanosti na MIT-u i na Sveučilištu Harvard. U razdoblju od 1976. do 1982. godine Netanyahu je radio u američkom privatnom sektoru, prvo u tvrtki za međunarodno poslovno savjetovanje Boston Consulting Group, a potom kao član uprave tvrtke RIM Industries u Jeruzalemu.

Političku karijeru započeo je 1979. godine i nastavio 1984. kad je organizirao dvije međunarodne konferencije kojima je istaknuo potrebu borbe protiv terorističkih skupina i režima koji im pružaju podršku. Tada je američki državni tajnik George Schultz napisao da Netanyahuovo javno zagovaranje i knjige koje je objavio imaju odlučujući utjecaj na oblikovanje američke politike prema borbi protiv terorizma. Netanyahu je 1982. imenovan zamjenikom šefa misije pri izraelskom veleposlanstvu u Washingtonu. Od 1984. do 1988. bio je veleposlanik Izraela u Ujedinjenim narodima u New Yorku te je postao poznat kao jedan od najutjecajnijih izraelskih političara čiji su se stavovi uvažavali na međunarodnoj sceni. Uložio je velike napore da preformiraju arhivu UN-a o ratnim zločinima koje je počinila nacistička Njemačka.

Po povratku u Izrael 1988. izabran je u Knesset na listi stranke Likud, a imenovan je i zamjenikom ministra vanjskih poslova. Tijekom Zaljevskog rata služio je kao glavni izraelski glasnogovornik u međunarodnim medijima. Sudjelovao je 1991. u izraelskoj delegacije na mirovnoj konferencije u Madridu gdje je dogovorena prva strateška suradnja između Izraela i SAD-a. Njegova politička strast brzo je prepoznata u Izraelu i 1993. Netanyahu je izabran za predsjednika stranke Likud, a služio je i kao čelnik oporbe dok nije izabran za premijera Izraela 1996. godine. Tijekom njegova prvog mandata na mjestu premijera, broj terorističkih napada protiv Izraela drastično je smanjen. Bio je uspješan u mirovnim procesima s Palestincima, potpisao je Hebron i Wye sporazum. Paralelno potiče jačanje izraelskog gospodarstva, ubrzava privatizacije tvrtki u državnom vlasništvu i smanjuje proračunski deficit. Tijekom njegova prvog mandata strana ulaganja u Izrael dosegla su rekordne razine.

U braku sa psihologinjom

Nakon tri godine u privatnom sektoru, Netanyahu se 2002. vratio u politiku, prvo kao ministar vanjskih poslova, a zatim kao ministar financija. Proveo je ekonomske reforme koje su pomogle povući Izrael iz duboke recesije i doveo ga je na put dugoročnog rasta. Stavio je pod kontrolu državnu potrošnju, reformirao sustav socijalne skrbi, smanjio porezne stope, privatizirao glavne industrije koje su bile u državnom vlasništvu, reformirao mirovinsku i socijalnu skrb i pokrenuo veliku reformu tržišta kapitala. Nakon tih reformi, Izrael je uživao snažan rast, nižu nezaposlenost i naglo smanjenje razine duga.

Netanyahu je 2009. godine izabran za premijera, drugi put. Uspostavio je vladu nacionalnog jedinstva i postigao konsenzus unutar Izraela o miru s Palestincima, pozivom na demilitarizaciju palestinske države koja priznaje židovsku državu. Nastavio je obnavljati izraelsku ekonomiju kroz zemljišnu reformu, velikim investicijama u ceste i željeznice i racionalizaciju birokracije kod planiranja i prostornog uređenja u zemlji. Potaknuo je temeljite reforme u obrazovnom sustavu Izraela, posebno u visokom obrazovanju, s mogućnošću za besplatno školovanje. Netanyahu je napisao pet knjiga o terorizmu, izazovima pred Zapadom, o Izraelu u odnosu na svijet i sve su objavljene na hebrejskom i engleskom jeziku, a neke od njih i na kineskom, ruskom, francuskom, arapskom, japanskom i drugim jezicima. U braku je sa psihologinjom Sarom i otac troje djece. Obiteljska rezidencija Netanyahua je u Jeruzalemu.

Hoće li dobiti tužbu za ratne zločine?

Oni koji ga smatraju netolerantnim liderom idu toliko daleko da najavljuju tužbu za ratne zločine koju će protiv Netanyahua podnijeti na Međunarodnom sudu u Haagu. Drugi pak tvrde da je njegov lobistički krug u Americi, Njemačkoj, Saudijskoj Arabiji, Kini, dovoljno moćan da mu se ni Obama više ne želi zamjeriti ni stvarati tenzije među američkim Židovima. Gospodarska snaga Izraela veliki je vjetar u leđa njihovu premijeru i to je činjenica koja se uvažava i u međunarodnim krugovima.

Na pitanje Večernjeg lista jednoj utjecajnoj Židovki u New Yorku što misli o Netanyahuovoj politici, odgovorila je: “Ja nisam politički analitičar, ali vjerujem da je za ovaj trenutak u povijesti Izraela on pravi čovjek na pravom mjestu. Njegova je pozicija u sredini, između ekstremne ljevice i ekstremne desnice. Premijer zna da Hamasovi tuneli moraju biti uništeni, on neće dopustiti popuštanje dokle god postoji želja da se naškodi zemlji i ljudima. Ne boji se europskih lidera ni Obame.”

>>Izrael poručio: Pripremite se na dugotrajnu vojnu akciju

>>Izraelski radikalni desničari pjevali: Sutra nema škole, više u Gazi nema djece