Zašto je ulazak Hrvatske u EU bio povijesno važan, posve je jasno nakon nedavnog sastanka Trilateralne komisije u Beogradu. Izuzetno moćni, bogati i utjecajni članovi “svjetske vlade u sjeni” u Beogradu su raspravljali o budućnosti prostora koji je preostao nakon ulaska Slovenije i Hrvatske u EU. Na tome skupu svjetske političke, gospodarske i novčarske elite Hrvatska nije bila temom razgovora. Da nije ušla u EU, sigurno bi i ona bila tretirana u zajedničkom političkom paketu poznatom kao “zapadni Balkan”. Na beogradskom je sastanku Hrvatska, kao članica Trilaterale, sudjelovala posredstvom svojih troje članova: zagrebačkog odvjetnika Marijana Hanžekovića i bankara Franje Lukovića, dok se Kolinda Grabar-Kitarović ispričala zbog nemogućnosti dolaska. Nakon beogradske vojne parade i dolaska Vladimira Putina, u Beogradu su se okupili zapadnjački moćnici da bi i oni predočili svoje viđenje budućega uređenja prostora ovog dijela Europe. Hrvatsku se više ne poima kao dio toga prostora. A još 2000. poslije zagrebačkoga Balkanskoga summita bila je smatrana sastavnim dijelom nekog budućega balkanskoga saveza, odnosno neke treće Jugoslavije. Vidjelo se to i nakon summita iz ponašanja naše tadašnje vlasti koja se više trudila oko “regije” nego oko hrvatske države. Ni ulazak Hrvatske u EU nije prekinuo takvo ponašanje, no kako je vidljivo nakon Beograda, sama je Trilaterala Hrvatsku i konačno izdvojila iz skupine zapadnobalkanskih država.
Trilaterala je osnovana 1972. s namjerom svjetskih moćnika da čvršće i uspješnije povežu gospodarstva i politike SAD-a, Zapadne Europe i Japana. Oko Trilaterale zbog njezine izuzetne moći uvijek se vuče i mnoštvo raznih mišljenja, pa i raznih teorija i predrasuda. Jedno od tih isključivih uvjerenja jest da Trilaterala okuplja bogate masone, a poslije beogradskoga skupa i da je ona zapravo usmjerena protiv Rusije. Smatra se naime, da joj je cilj onemogućiti Rusiju da postane globalnim faktorom. Postoji zapadnjačka bojazan da bi Rusija upravo preko Srbije i njezinim posredstvom mogla pokušati proširiti svoj utjecaj u ovom dijelu Europe.
Najprije preko plinskoga, a pogotovo preko naftnoga biznisa. Doduše, da sve to baš i neće biti tako jednostavno kako se u Srbiji očekivalo, pokazao je i sam “veliki baćuška” Vladimir Putin, koji je odmah nakon beogradske vojne parade poručio “braći Srbima” da mu je u Beogradu bilo lijepo, ali da će isporučeni plin ipak morati platiti! Trilaterala se pak pribojava da bi i usprkos tome rusko savezništvo sa Srbijom i dalje moglo jačati. Najprije, zbog tradicionalnih rusko-srpskih veza i zbog ruske ambicije da od Ine kupi MOL-ov paket dionica i tako na koncu dospije “na toplo more”. Amerikanci ih u tome žele onemogućiti. U ovome dijelu Europe očito se događa novo pozicioniranje utjecaja i političke moći.
Da Hrvatska u ljeto prošle godine nije ušla u EU, najvjerojatnije bi i danas bila neodvojivi dio “zapadnoga Balkana”. To bi je sigurno za svagda, zahvaljujući i našim jugonostalgičarima, zacementiralo u tome teritorijalno-političkom balkanskom okviru koji su još 1918. osmislili masoni. Beogradski je skup najutjecajnijih i najmoćnijih uvažio upravo činjenicu da je Hrvatska punopravna članica EU. Na tome skupu nije bilo utemeljitelja i veterana Trilaterale poput Henryja Kissingera, Zbigniewa Brzezinskog te Billa Clintona i drugih svjetskih moćnika. Od tri hrvatska člana Trilaterale, Kolinde Grabar-Kitarović, Marijana Hanžekovića i Franje Lukovića, najveće iznenađenje je ime HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje.
Ta je činjenica vjerojatno mnoge u Hrvatskoj iznenadila, a u izbornome timu predsjedničkog kandidata Ive Josipovića možda izazvala i određene bojazni jer do sada se samo znalo da je Kolinda Grabar-Kitarović bila zamjenica glavnog tajnika NATO-a, ali ne i da je članica Trilaterale! Za Hrvatsku je pak najvažnija činjenica beogradskoga skupa da se ona poštuje kao samostalna država, a ne kao dio nekadašnjega prostora kojega su slobodni zidari prije gotovo stotinu godina stvorili kao Jugoslaviju.
Vidi Lukovića iz ZABE u prvom redu.