Tomašević: Imali smo i dojavu o bombi koja je bila lažna, a dojava o klimatskoj bombi nije lažna

Povodom obilježavanja 25 godina od uspostave diplomatskih odnosa Hrvatske i Izraela Večernji list i veleposlanstvo Izraela danas su u zagrebačkom hotelu Esplanade organizirali međunarodnu konferenciju "Zelenim razvojem protiv klimatske krize", koja je istodobno dio Večernjakovih projekata "Hrvatska kakvu trebamo" i Rezolucija Zemlja.

A u sklopu današnje konferencija održana je i panel diskusija pod nazivom "Klimatske promjene, društvene mijene" na kojoj se govorilo kako klimatske promjene utječu na političku scenu i društveni život, o zelenom aktivizmu i zelenim strankama, ekološkoj krizi kao okidaču društvenih promjena, obrazovanju... O tim temama svoja su iskustva i razmišljanja iznijeli Jelena Puđak s Instituta Ivo Pilar, gradonačelnici Zagreba i Koprivnice Tomislav Tomašević i Mišel Jakšić te ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić, dok je moderatorica razgovora bila naša novinarka Stela Lechpammer.

Na pitanje kako klimatske promjene mogu utjecati na društvo i do kojih pomaka one mogu dovesti, autorica knjige "Koga briga za klimu" Jelena Puđak reče kako su utjecaji klimatskih promjena na društvo negativni i zato se svi mi kao društvene zajednice moramo mijenjati. Pritom je i upozorila da svake godine imamo na milijune klimatskih izbjeglica te da se i oni ljudi koji se naziva "ekonomskim migrantima" u velikoj mjeri odlučili emigrirati zbog uvjeta života i rada na koje u njihovim zemljama utječu upravo klimatske promjene. 

Boris Jokić potom je ukazao na različite generacijske, ali i političke pristupe klimatskim promjenama i njihovim posljedicama. Prema njegovim riječima, mlade zanimaju ta pitanja i problemi, brinu ih posljedice i njih se može motivirati da se aktiviraju, povežu i djeluju. 

- A kada je riječ o politici, ima i onih političkih opcija koje negiraju klimatske promjene i njihove posljedice, pri čemu te političke opcije ne misle na to da Hrvatska ima more, šume, poljoprivredu i da će klimatske promjene ugroziti ne samo ljude nego i tu našu prirodnu baštinu. Tu je još jedan problem. Zbog politike cijeli se društveni diskurs povlači u prošlost. Ako je cijela politička scena u protekla dva-tri mjeseca zatrovana temama iz prošlosti, to je poraz ove zemlje. Zato bismo svi trebali krenuti razmišljati iz perspektive mladih, nekog od 16 godina, jer bi onda klimatske promjene bile centralna tema u našem društvu - reče Jokić dodavši da pritom kojekakve teorije straha, teorije da su stvari nepopravljive, nisu dobra polazišta.

- S izazovima koji su pred nama trebamo se suočiti, a za to nam treba povjerenje u nas same, ali i u one koji ovu zemlju vode - poručio je Jokić. 

Osvrćući se na rezultate istraživanja koji pokazuju da posljedice klimatskih promjena više brinu obične ljude, građane, nego političare, te odgovarajući na pitanje kako bi opisao suvremenog zelenog političara, Tomislav Tomašević najprije je podsjetio da se on ekološkim aktivizmom počeo baviti sa 16 godina.

- Neke stvari o kojima smo tada, davno prije govorili sad su postale "mainstream". Znači, stvari se mijenjaju. I svijest se promijenila, no od svijesti do akcije dalek je put. Dobar je signal to što je zeleno-lijeva opcija došla na vlast u Zagrebu. No, kada je riječ o samom djelovanju, javni je prostor i dalje opterećen temama koje se više odnose na prošlost. Bilo koju konferenciju koju smo nedavno imali na neku od ovih zelenih tema, bilo da je riječ o odlaganju otpada, prijevozu, uglednom znanstveniku, u sjenu baci neka tema iz prošlosti ili politike. Usto, u Zagrebu ima jako puno spomenika ljudima iz kulture, povijesti, politike, ali malo je spomenika znanstvenicima, poput Andrije Mohorovičića koji je tek sada dobio spomenik. Imali smo i dojavu o bombi koja je bila lažna, a dojava o klimatskoj bombi nije lažna. Eto, moderni zeleni političar treba govoriti o tim temama - kazao je Tomašević. 

Mišel Jakšić nadovezao se pojašnjavajući kako je Koprivnica postala drugi grad u Hrvatskoj po razvrstavanju otpada zato što se još prije deset godina krenulo s edukacijama, i to već od vrtića. 

- Prvi smo u Hrvatskoj sagradili energetski učinkovitu javnu zgradu. Potičemo prijevoz biciklima. No, kada se postavlja pitanje - što možemo raditi kao lokalna zajednica, onda moram reći da su nam ruke jako vezane nacionalnim politikama. I ja ću navesti da se kod nas još uvijek više vole povijesne teme, recimo o ustašama i partizanima, čime se ljude "podigne" na emocije i time se može dobiti koji bod. To je lakše nego se baviti aktualnim i važnim temama, poput posljedica klimatskih promjena. Ako se želiš ozbiljno baviti time kako zaustaviti betonizaciju obale, kako sačuvati naše šume i naša vodocrpilišta, onda se trebaš baviti i time kako ćeš oporezovati zagađivače, a time se zamjeraš jakim lobijima i možda ćeš zbog toga izgubiti i zbore - ukazao je Jakšić kako to izgleda kada se netko odlučiti uhvatiti u koštac s rješavanjem onih problema koji doprinose općem dobru, ali ugrožavaju nečije privatne interese.

Tomašević je također potvrdio kako mnoge promjene ne odgovaraju raznim lobijima.

- Ako ono što činite izaziva reakcije, onda je to znak da se nešto radi. A ima lobija kojima to ne odgovara. Što se tiče Zagreba, uspjeli smo grad stabilizirati. Znači, može se, no što god mijenjate naići će na otpor jer netko na tome što želite promijeniti jako dobro zarađuje. Da biste neki projekt realizirali treba vam ciklus od jednog mandata, a sve ovisi o proceduri koja dugo traje. To je problem. Imate jasnu viziju što treba napraviti, ali za to treba jako puno vremena, svugdje je puno nereda i do puno se podataka i informacija uopće ne može doći. Recimo, Zagreb nema podatke o sustavu razvrstavanja i spremanja otpada pa stalno moramo kretati od nule. Masu se informacija ne zna. I to što ste stalno mora kretati od nule jako je frustrirajuće - rekao je Tomašević najavivši da će se do kraja ove godine kupiti 60 novih tramvaja i 65 novih autobusa te da se ove godine ide u proširenje pješačke zone Stare Vlaške, a iduće godine isto se očekuje i u Masarykovoj ulici. 

Na pitanje kakav je pristup domaće politike prema tim zelenim temama, Jelena Puđak reče da unatoč svemu onome što se čulo na današnjim panelima, hrvatska politika čini jako mali ili gotovo ništa što se tiče implementacije klimatskih politika.

- Hrvatska nema koherentnu politiku. Imamo više instaliranih solara i vjetroelektrana nego prije deset godina, no i dalje smo na dnu. Danas su se spomenuli hidroenergija i hidrocentrale, no te centrale nije  napravila ova država već su one napravljene još u bivšoj državi. Ako se nešto čini, onda se to čini na lokalnoj razini. I još nešto, kada govorimo o prilagodbi i ublažavanju klimatskih promjena i kada govorimo o modelima za to, moramo biti svjesni da sve implementirane politike nisu dovoljne da u globalnom smislu zadržimo promjenu zagrijavanja planete do samo 1,5 Celzijeva i da smanjimo emisiju stakleničkih plinova. Mi smo mala zemlja i nije nam teško postići energetsku neovisnost, ali imamo 30% stanovništva koje živi u energetskom siromaštvu. I kada oporezujete zagađivača, on to prebacuje na krajnjeg potrošača - upozorila je Puđak.

Boris Jokić se nadovezao kazavši da klimatske promjene nemaju jednake posljedice na sve ljude jer su posebno pogođeni "oni koji nemaju". 

- I zato bi zeleno lijevi političari svoju pažnju trebali usmjeriti upravo prema tim građanima. To bi danas trebala biti zeleno-lijeva politika. Usto, politika bi trebala poticati tehnologiju i digitalizaciju svih procesa, pa i onih radnih. Velika je zabluda da je društvo podjednako digitalizirano. U suradnji s tehnologijom i poduzetništvom korištenjem digitalnih tehnologija treba nastojati da se podignu kvaliteta života i rada, i to posebno u onim dijelovima društva koji će biti posebno pogođeni. No, ako u društvu nemate aktivizam, želju za aktiviranjem, onda je ljude teško povezati i potaknuti promjene - poručio je Jokić. 

Tomislav Tomašević potom je pojasnio kako je zelena ideologija nastala kao reakcija na prošle politike.

- I kada se kaže "zeleno" misli se samo na zaštitu okoliša, no zelena ideologija je puno više. Ona se bavi i ljudskim pravima, radnim pravima... Često tu dolazi do konfuzija. A kada je riječ o Zagrebu, prvi put smo sad uveli mjere protiv socijalnog siromaštva. Ne može se ljudima reći: "Kupite električne aute", kada si mnogi to ne migu priuštiti. Time nećemo riješiti stvar. Važno je promijeniti životni stil, a vlast mora promijeniti sustav. Moramo stvoriti sustav da je lakše koristiti javni prijevoz, da je lakše koristi bicikle. Mi sada imamo tri auta po obitelji. Nema tih promjena i tih parkirnih mjesta da to možemo izgraditi i da sve to možemo pratiti. Neki gradovi u svijetu imaju besplatan javni prijevoz, tako što u njima oni koji više zarađuju plaćaju viši gradski prirez. A Zagreb sa skoro 80% financira javni prijevoz. Važno je teret tranzicije ne padne na leđa onih koji nemaju, tim više što su upravo ti ljudi najmanje doprinijeli klimatskim promjenama i njihovim posljedicama. Alo ono što je najvažnije jest činjenica da bez optimizma i suradnje nema promjena. U nas se stalno govori da su građani problem kada se želi nešto promijeniti. Ne slažem se s tim. Ja vjerujem u građane i vjerujem da mi to možemo. Bez tog optimizma i surađivanja nema napretka. Pa ljudi i ne znaju tko su im predstavnici zgrada, kako zajedno surađivati da bi se problemi riješili. Zato nam je potrebno surađivati - poručio je Tomašević. 

Da najviše treba raditi na razvojnim, javnim politikama te da su, prema istraživanjima, građanima sad daleko važniji kvaliteta njihova okoliša od nekih materijalnih dobiti i da su građani spremni platiti više, ali je problem što građani nemaju novca pa je potrebno složiti sustav koji će im to omogućiti, naglasila je Jelena Puđak.  

- Da bi počeo prevladavati društveni optimizam trebamo svi zajedno osvijestiti da svi zajedno činimo istu društvenu zajednicu. Zemlju još nismo uništili, ali treba nam više hrabrosti i ljudskosti onih ljudi koji donose odluke - poručio je na kraju Mišel Jakšić, dok  je završna poruka Borisa Jokića bila:

- Treba imati povjerenja u ljude, u građane. Kada ljudi u Hrvatskoj govore o sebi, znaju govoriti negativno, no kada bismo odigrali na tu kartu da bi njihovo ponašanje doprinijelo općem dobru ljudi bi to prihvatili. Hrvatska je sad, 30 godina nakon neovisnosti, u svojim najboljim godinama i zato bi se prema prirodnim i ljudskim resursima trebalo odnositi s političkim optimizmom.