Bio je visok, za pola glave viši od njegova oca, i mišićavih ruku. Želio ga je uvući u crni volkswagenov kombi sa zatamnjenim staklima. Tablice nije vidio, čini mu se da su i one bile zatamnjene. Nakon svega, udario ga je u šakom u leđa. Još ga boli...
Srećom, ovaj se mračni scenarij odvio tek u mašti 10-godišnjeg dječaka iz Koprivnice, no prije nego što će se utvrditi prava istina, dječak je dobrano uplašio svoje roditelje, koji su pak alarmirali školu i policiju. Kako i ne bi. Dječak je do najsitnijih detalja ispričao kako ga je navodni napadač dočekao na uglu zgrade, uhvatio za torbu, srušio na tlo i odvukao do garaže. Ondje se otrgnuo, udario ga nogom i spasio se bijegom u školu...
Upute za ponašanje
Koprivnički slučaj posljednji je u nizu sličnih dojava o, ispostavilo se, lažnim otmicama djece što se poput požara šire središnjom Hrvatskom. Naime, u četrdeset dana policijske uprave kontinentalne Hrvatske zabilježile su dvadesetak prijava uznemirenih roditelja i nastavnika.
>>Djecu "otimaju" samo u kontinentalnoj Hrvatskoj
Počelo je na karlovačkom, proširilo se zagrebačkim područjem, zbog čega su mediji čak špekulirali o "organiziranoj bandi koja ordinira u crnom kombiju". No, kombi je jedini zajednički element ovim pričama, doduše, ni taj nije dosljedan jer se katkad pojavljivao crni, pa sivi kombi, a katkad i neko treće vozilo. Također, pokazalo se da prema opisima djece nije riječ o istim ljudima. U jednoj prijavi otmičar je visok, nabildan i ćelav, u drugoj su dvije mlađe osobe, u trećoj je otmičar – žena.
Jedino što je zasad stvarno, čini se, jest strah i zabrinutost roditelja, s čime se slažu i naši ugledni dječji psiholozi i psihijatri.
– U nekim slučajevima zasigurno je riječ o nedostatku pažnje u obitelji, a kod nekih se radi o dokazivanju pred vršnjacima, zbog osjećaja beznačajnosti u društvu – mišljenje je neuropsihijatrice prof. dr. sc. Dubravke Kocijan-Hercigonje, koja ima i savjet za roditelje.
– Trebaju sjesti s djecom i razgovarati, reći im da se takve stvari mogu dogoditi negdje u svijetu, ali kod nas gotovo nikad. Roditelj pritom ne smije pokazati nikakvu paniku, nego djetetu treba dati jasne upute kako se treba ponašati – kaže stručnjakinja.
Psihologinja dr. sc. Bruna Profaca upozorava, pak, da su širenju glasina podložni svi, i odrasli i djeca, te da se glasina prenošenjem mijenja i postaje sve neobičnija i "strašnija".
– Nije neobično ako neko dijete širi neku glasinu o kojoj se mnogo govori u medijima. Kao i odrasli, i dijete može imati iskrivljeno viđenje, može sumnjati u ono u što drugi ne sumnjaju, a može glasinu širiti zbog loše namjere ili jednostavno – zabave... Ako time dobiva prostor u medijima, to je dodatni rizični faktor. I zato su, uza sve druge, i mediji i te kako odgovorni. Glasina se može uspješno zaustaviti samo jasnom i provjerenom informacijom. Važno je da odrasli djeci ne prepričavaju glasine. Ako dijete pita, treba mu jasno reći što je istina, a što ne te odakle nam prava informacija. U obiteljima se TV i ostali mediji konzumiraju "usput" i nije neobično da se nejasno obrađene teme prenose kao "istine" jer se glasina i inače rijetko preispituje – upozorila je dr. sc. Bruna Profaca.
Apel medijima
Iako javnost vjeruje da su otmice djece učestala pojava, policijske statistike pokazuju drukčije, pa je od 2005. do danas zabilježeno tek 11 otmica djece. No, u većini tih slučajeva nije riječ o klasičnoj otmici, već o obiteljskim nesuglasicama, gdje bi jedan od roditelja uzeo dijete bivšem bračnom partneru ili su otmičari bili bake i djedovi.
"Kako se ne bi širila nepotrebna uznemirenost javnosti, apeliramo da na objektivan način tretirate ovu temu uzimajući u obzir specifičnost dobi u kojoj se djeca dojavitelji nalaze", poručili su iz zagrebačke policije kad je utvrđeno da je svih osam dojava o pokušajima otmice na njihovu području – lažno.
No, iako su se prijave pokazale tek proizvodom bujne dječje mašte, policija vrlo ozbiljno pristupa svakoj od njih. Neka tako i ostane jer što ako se scenarij s početka naše priče nekom djetetu uistinu i dogodi?
bila sam djevojcica 12-13 godina, negdje osamdesetih, kad me nepoznati muskarac vabio u svoj automobil, da ce me odvesti na veceru, istra, ja u tom trenu sama na plazi. lik je ocito vrebao takve. dakle, moze se dogoditi, i kod nas, itekako!