Nova zabava za narod – registarske oznake s grbom ili bez njega

Treba li hrvatski grb biti na registarskim oznakama automobila ili ne treba? Treba li ih uopće kompletno mijenjati ili ne? Je li to još jedno uništenje hrvatstva ako nema grba? Stoje li iza toga opet neki masoni? Ostajemo li bez države? Takva i slična pitanja i dileme čuju se u javnosti otkad je ministar Ranko Ostojić javno i predstavio mogući izgled novih registarskih oznaka. Istina, još ne znamo točno koji, ali jedno je sigurno, glavna je novost na novim pločicama u tome da više na njima nema hrvatskoga državnoga grba.

I nacija se, dakako, odmah oko toga podijelila, svatko ima svoje tumačenje, i tako se opet bacaju kosti pred narod, da se zabavlja sporednim stvarima, dok država doista propada, ali ne zato što nećemo ili hoćemo imati hrvatski grb na oznakama.

Zašto uopće sada mijenjati dizajn pločica? U doba velike štednje i teške krize kome trebaju te promjene, osim da se ljudima otme još novca?

Tako je i s dokumentima, tako je stalno s nekim davanjima, izmišlja se svašta samo da bi se ljudima iz novčanika uzeo novac kojega je ionako sve manje. Kad smo kod automobila, kako to da je u EU moguće, primjerice, tehnički pregled raditi svake dvije godine, a kod nas se mora obaviti svake godine, ili prvi pregled novog vozila tek nakon četiri godine? Ne bi li tako ljudi uštedjeli? Da, ali bi izgubila država, kao i stanice za tehnički pregled. Ta praksa iz Europske unije nikako da se uvede jer, dakako, ne odgovara domaćim lobijima.

Kao što ne odgovara ni državi, jer zašto bi se ona odrekla prihoda?

Treba nahraniti svu tu krupnu i najčešće neučinkovitu birokraciju. Ali zato se sad može igrati ova igra s tablicama. Zna se i zašto, jer će se ljudima dodatno pokupiti novac. Sad je doista nacionalni interes hoće li nam pločice biti ljepšeg dizajna i slično, to može pasti na pamet samo nekome tko nema pametnijeg posla! Osim zarade na naš račun.

Istodobno dok se nacija zabavlja registracijama, u državi nam se zbiva najnoviji primjer socijalističkog upravljanja državnom i općenito svom imovinom. Opet je prva vijest kutinska Petrokemija, i opet tamo neki stožer za njegovu obranu, i vođa Klaus koji je brani već deset i više godina. Koliko je našeg, javnog novca dosad ulupano u Petrokemiju? Milijarde kuna! I što se promijenilo? Baš ništa! Tjeraju se investitori, stožer se postavlja iznad uprave i zakona, pa i države, sve samo kako bi se zaštitili nečiji partikularni interesi. Država milijardama kuna godinama tobože spašava tamo neka radna mjesta, a istodobno na mnogim drugim stranama radna mjesta nestaju, ljudi ostaju bez kruha, a mladi bježe van.

Što radi politika? Umjesto da konačno prekine s takvom praksom, i da se više ne mogu braniti radna mjesta gdje nema elementarne računice, dok se druga zatvaraju, ili se ne otvaraju nova, vlast se dodvorava sindikatima i Klausu, jer su izbori pred vratima, pa se ne treba zamjerati, treba koketirati. I opet našim novcem! Tako se vrtimo u krug! Godinama se ulupava državni novac u spašavanje državnih tvrtki, u famozno restrukturiranje, koje je zapravo samo eufemizam za spašavanje pojedinih interesa, političkih i financijskih. I kupovanje socijalnog mira te birača.

Doista, u Hrvatskoj se ne može napraviti nijedan ozbiljan zaokret, badava bilo kakav program, ako bilo koja vlast nije spremna na konfrontacije, pa i za ulicu. Kakav je dijalog moguć sa sindikatlijom Klausom i njemu sličnima? Oni znaju samo rječnik ucjena i ništa više.

Dok god mi i dalje imamo politiku koja će povlađivati takvima, koja će bacati javni novac ni u šta, dotle nam nema izlaska iz krize i bolje budućnosti. Sve drugo je samo preživljavanje, ali i ono je sve kraćeg vijeka, jer novca gotovo više i nema. Politika budućnosti nije Milanovićevo otkriće vlastite socijalne osjetljivosti. Politika budućnosti jest samo ona koja će ljudima otvoreno reći gdje smo, što imamo i što možemo. Sve drugo je put u propast! No koliko ljudi to vidi i shvaća? To je pitanje svih pitanja! 

>> Nove pločice imat će i europski logo i nacionalno obilježje