Akademik Željko Reiner imao je “peh”. Samo što je postao predsjednik Hrvatskog sabora, odmah je požurio na skijanje. “Istraživačko novinarstvo” ulovilo ga je “slučajno” kako na autocesti, pod policijskom pratnjom i s rotirkama, pretječe automobilsku kolonu.
Kada su mediji objavili tu vijest, “hrvatska javnost” prijetvornim je moraliziranjem i javnom galamom navalila na novog predsjednika Sabora. Potaknuti galamom frustriranih, ponovno su podjareni društveni konflikti.
Ta bi galama bila normalna i prirodna kada bi se i sama ta hrvatska javnost ponašala etično i dosljedno nekim vrijednim moralnim imperativima. Ipak, unatoč onome biblijskom o grijehu i kamenu, mnogi su, čuvši vijest o akademiku Reineru i skijaškoj koloni, opsovali i bacili kamen. Kao da predsjednik Sabora nema pravo ići na godišnji. Kao da je akademik Željko Reiner portir, a ne predsjednik Hrvatskoga sabora! Što je trebalo da bi javno pokazao tobožnju jednakost s drugima – na skijanje ići autobusom?
Ili možda, kao i mnogi, čije je automobile s policijskim rotirkama pretekao, na skijanje ići s loncem sarme u prtljažniku? Ne bi li upravo to bila najveća hipokrizija i prijetvornost?
Doduše mogao je ići i u neko drugo vrijeme, kada je manja gužva, no čovjek se barem ponaša u skladu sa svojim statusom i mogućnostima koje su uz njega vezane. Istodobno se mnogi koje je pretekao ponašaju dvolično, u neskladu sa svojim realnim stanjem i svojim mogućnostima.
U Hrvatskoj kritičko javno mnijenje zapravo i ne postoji. Ono je i danas ostalo na razini neobjektivne “narodne mase”. Često tu nema kritičke svijesti, ali ima viška ideologije. Pa i u odnosu na novoga predsjednika Hrvatskoga sabora. I tim stvorenim odnosom širi se netrpeljivost između vlasti i naroda.
U tome naopakom, a društveno proizvedenom odnosu narodu je dopušteno ići na skijanje, ali je zazorno i odiozno ako na skijanje ide i visoki državni dužnosnik. Kao da naše društvene elite i prije nisu skijale po nekada mondenim europskim skijalištima. Kod nas je problem što mnogi žele biti dio hrvatske elite, premda zato nemaju neophodne uvjete.
Odlazak na skijanje postao je znakom hrvatskog elitizma, pa i za one kojima kućni budžet to zapravo ne dopušta. Ali zato su tu čarobne otplate na rate! Za skijanje naša novokomponirana elita rate otplaćuje do ljeta, a potom će za ljetovanje rate otplaćivati do zimovanja! I tako prođe hrvatska godina.
Stoga je (ne)očekivano da se nagomilane frustracije i nova zlovolja usmjere na predsjednika Sabora kao personifikaciju svih narodu omrznutih političara. Kao simbol političarske hipokrizije i licemjerja ostao je u kolektivnom sjećanju tada bogati političar koji je nakon “trećesiječanjske revolucije” postao ministrom i na prvo zasjedanje Vlade došao s biciklom i s ruksačićem na leđima. Bi li predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner bio vjerodostojan i uvjerljiv da je na skijanje krenuo u koloni automobila s loncima sarme u prtljažniku?
Jajčinoviću u ovoj priči nije kriv Reiner već korumpirani mediji i propartijski novinari.tragedija je da nakon 25 godina demokracije nemamo osim časnih iznimki ,neovisno i samostalno novinarstvo bez upliva politike.još tragičnije je što su mahom mlađi novinari postali partijski novinari.nije niti čudo tko im je predavao na fakultetima ali zapita se čovjek u eri interneta da ne mogu razmišljati svojom glavom a ne po diktatu.nije Rainera u sačekuši čekao netko tko bi rekao:tu je sve po zakonu,nema nikakva skandala neću to snimati.ovako je partijski novinar RTL dobio zadatak s Iblerova trga idi na to mjesto u određeno vrijeme snimi i objavi.to je tragedija novinarstva.