OČAJNI OTAC

Bio sam spreman odrezati i vlastitu ruku ne bih li prehranio čedo

Foto: VL
Bio sam spreman odrezati i vlastitu ruku ne bih li prehranio čedo
20.02.2010.
u 20:22
Ne mogu vam opisati bol koju osjećam bespomoćno gledajući kako moje dijete vrišti od gladi, a nemam ga čime nahraniti – očajan je mladi Slavonac
Pogledaj originalni članak

Možete li zamisliti očaj roditelja kojem tek rođeno dijete svakodnevno vrišti od gladi, a on mu nema što dati za jelo?

Ili kako je mukotrpno svaku pelenu ručno prati i potom sušiti na peći koju lože suharcima drva da bi mogli presvući svoje čedo?

Upravo u takvom paklu živi dvadesetšetogodišnji M. N. iz mjesta u okolici Garčina nedaleko od Slavonskog Broda, koji je proteklog tjedna provalio u dom zdravlja kako bi iz ljekarne uzeo pelene, hranu za djecu, nešto lijekova te uređaj za kontrolu šećera u krvi.

Zacrnjelo mi se pred očima

– Nikada nisam nikome ništa uzeo, nisam nikom ostao dužan, nisam lopov, nisam kriminalac. No, svladao me očaj i bespomoćnost – priznao je M. N.

– Zacrnjelo mi se pred očima, ne mogu vam opisati bol koju osjećam dok bespomoćno gledam dijete kako gladuje. U tom trenutku bio sam spreman i odrezati si ruku da prehranim svoje čedo, a kamoli provaliti u ljekarnu. Sada mi je žao, ne bih to ponovio, ali to je bio trenutak slabosti – kaže mladi otac kojeg je očaj natjerao da zakorači u svijet provalnika.

Prema njegovim riječima, već mjesecima ne radi, ne zato što ne želi ili neće, već jednostavno zato što nema posla. Završio je samo osnovnu školu pa nema nikakvu kvalifikaciju, a sve što uspije zaraditi zasluži nadnicama, kojih danas više gotovo i nema.

Radio je, kaže, sve i svašta, na građevinama, obarao je stabla, prihvaćao je svaki posao koji bi mu bio ponuđen, ali već dugo fizičkim radom ne uspijeva zaraditi ni kune. Socijalnu pomoć ne prima, a obitelj je jedino od općine dobila jednokratnu pomoć od 1200 kuna kada im se rodila kćerčica. Ova obitelj i inače živi u vrlo teškim uvjetima. Njih troje tiskaju se u maloj sobici od desetak kvadrata u kojoj se griju na staru peć na drva, na kojoj i kuhaju. Najtoplije i najsvjetlije mjesto u sobi rezervirano je za njihovo dijete, no ono, na žalost, nema krevetić s ogradom kao sva novorođenčad jer ti siromašni ljudi nemaju novca da ga kupe.

Ipak kaznena prijava

– Teško nam je, ali uzdamo se u bolje sutra. Naći ću valjda neki posao, vjerujem da će ipak biti bolje. Znam, ne smijem si dopustiti da klonem duhom, ne želim ni pomisliti na to da svojem djetetu ne bih mogao dati komad kruha – kaže M. N., kojega je policija nedugo nakon provale u ljekarnu uhitila i privela u postaju.

Protiv dvadesetšestogodišnjeg oca bit će, sukladno zakonu, podnesena kaznena prijava zbog krađe, no M. N. se nada da će sud ipak uzeti u obzir okolnosti pod kojima je ona izvedena.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 56

SO
Soraja
13:08 21.02.2010.

venlo - slažem se sa svim napisanim, no nažalost empatiju je potrebno razvijati u najranijoj dobi, a to je ono što večini ovdje nedostaje.

PR
Pravedni
15:05 21.02.2010.

VL-ist Nije humanitarna ustanove,no suprotno od toga ima humani Hrvata koji moraju preskociti u pomoc! Odbite svaku bahatost i poigravanje ove ugrozene mlade obitelji!

SO
Soraja
21:37 20.02.2010.

avinadal - ti stalno nešto jamraš. jamraš protiv onih koji nešto čine, jamraš protiv onih koji ništa ne čine. a što si ti učinio da ikome bude bolje? ovakvih pijavica u društvu je večina u hrvatskoj, mahom primitivaca koji skaču, seru i prde po svakom malom pomaku ka civilizaciji.