Bivši merčepovac Rimac: Nikada nisam sudjelovao u uhićenjima

– Nikada nisam sudjelovao u nekim uhićenjima ili lišavanjima slobode, a o predmetu ovog kaznenog postupka znam samo iz medija – kazao je danas Siniša Rimac svjedočeći na zagrebačkom Županijskom sudu u nastavku suđenja Tomislavu Merčepu. Merčepa, ratnog savjetnika ministra policije, tereti se za ratni zločin nad civilima počinjen tijekom 1991. na području Pakraca, Kutine i Zagreba, a Rimac je bio pripadnik pričuvne postrojbe, kojom je po optužnici zapovijedao Merčep. Kao pripadnik te postrojbe, Rimac je bio osuđen zbog ubojstva Aleksandra Saše Antića na osam godina zatvora, no kaznu nije izdržao do kraja jer ga je 2010. pomilovao predsjednik Stjepan Mesić.

>> Merčep: Rat između Hrvatske i Srbije bio je dogovoren

>> 'Nije htio sudjelovati u proboju za Vukovar. Merčep nije heroj'

Svjedočeći danas o svemu onom što se događalo početkom rata u Vukovaru, od kuda je Rimac rodom, Zagrebu i Gospiću, Rimac je na mnoga postavljena pitanja odgovarao s – ne sjećam se. Govoreći pak o Merčepu, kazao je da ga je upoznao 1991., dok su ga njegovi roditelji znali i od prije rata.

U Poljani Merčepa nije vidio

– Merčep je bio sekretar za narodnu obranu Vukovara, a otac i ja samo se prijavili kao dragovoljci za obranu grada, pa smo u zapovjedništvo dolazili po materijalna sredstva. Merčepa sam viđao po gradu, no nisam imao kontakata s njim jer je on iz grada otišao u kolovozu 1991. – kazao je Rimac.

Opisao je potom da je i on ubrzo došao u Zagreb, gdje je bila formirana jedna postrojba. Kako je Merčep postao pomoćnik ministra policije za pričuvnu policiju, a Rimac je, kako je kazao, 1. rujna 1991. umjesto u četvrti razred srednje krenuo na ratište u Gospić. No tko ga je tamo poslalo, nije znao reći, no kazao je da su oni koji su iz Vukovara došli u Gospić kontaktirali s Merčepom u Zagrebu. Objasnio je i da je krajem rujna 1991. otišao u Vukovar kako bi ocu i bratu odnio oružje, da bi se potom vratio u Gospić, pa u Pakračku Poljanu. Tvrdi da u Pakračkoj Poljani Merčepa nije vidio, a nije se mogao sjetiti ni tko mu je tamo zapovijedao.

– Prateći ovo suđenje kroz medije, vidio sam da dosta ljudi govori kako su mi zapovijedali, no ja se toga ne sjećam. Sa svojim tadašnjim iskustvima ja sam bio iskusniji od njih, a na tim područjima bilo je dosta samozvanih zapovjednika – kazao je Rimac.

Pelešovo pismo

Govoreći pak o Zagrebačkom velesajmu, na kojem su prema optužnici dovođeni, zatvarani i mučeni civili, Rimac je kazao da tamo nije bilo nikakvih kaveza, zatvora ili bodljikavih žica, već je to bilo skladište u kojem se čuvala hrana i materijalno tehnička podrška s nešto malo streljiva. Opisao je da je i s Igorom Mikolom i Nebojšom Hodakom od sredine studenog 1991. bio stacioniran u domu Adolfovac na Sljemenu, no nije znao kazati tko je odredio da im to bude stacionar. Govoreći pak o ubojstvu obitelji Zec, Rimac je kazao da on samo zna da je Mihajlo Zec ubijen početkom prosinca i ništa više.

– Protiv mene se vodio sudski postupak i oslobođen sam – kratko je dodao. No Dubravka Sušeca, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika, ipak je zanimalo zna li Rimac gdje je bio 7. prosinca 1991. (tog je dana ubijena obitelj Zec, op.a.).

– Iz sudskog postupka koji se vodio protiv mene, znam što se događalo tog dana i puno su me puta pitali o tome. Mislim da sam bio u Zagrebu u to vrijeme, ali nisam siguran, jer sam stalno bio na relaciji Poljana – Zagreb. Uglavnom sam bio na Velesajmu, a na Adolfovac sam išao samo spavati – kazao je Rimac. Na koncu svog iskaza dodao je da je Nikola Peleš 2006. njegovoj obitelji uputio pismo u kojem je napisao da je presuda izrečena Rimcu nepravedna.

– Peleš je u tom pismu naveo i da on nije rekao da sam pucao u osobu imenom Saša. To pismo još imam kod kuće i zbog njega sam zatražio reviziju svog postupka – kazao je Rimac, nakon čega ga je Zdravko Majerović, predsjednik sudskog vijeća, zamolio da vijeću dostavi pismo o kojem je govorio.