Mario Plazibat, danas zaposlen u Humanitarnoj organizaciji – zajednici "Susret", bivši je ovisnik o heroinu. Sada nastoji pomoći onima koji su u problemu ovisnosti, ali i njihovim roditeljima. Podijelio je svoje teško iskustvo, kojim sada želi pomoći svima sličnima.
Mario je rođen u Zagrebu, dijete grada kako je rekao, ima sestru, a roditelji su mu pružali mnogo pažnje i ljubavi, no kao tinejdžer počeo je eksperimentirati s lakšim drogama, najprije s marihuanom, donosi HRT.
- Počeo sam u osnovnoj školi jako puno mucati, imao sam debele naočale, bio sam debeljuškast. Jednostavno sam imao komplekse. Priklonio sam se dečkima koji su se bavili sitnim krađama, markiranjima, eksperimentiranju s alkoholom. Osjećao sam se super, odgovaralo mi je to društvo, osjećao sam se kao da pripadam tom društvu. I onda je tu krenulo - rekao je Mario
Ispričao je da je počeo odlaziti na techno partyje gdje je probao ecstasy i LSD, a nakon nekog vremena slijedio je i heroin.
- Sve dok jednom nije bilo psihoaktivnih tvari koje smo mi tražili i jedan dečko mi je rekao da ima heroin. Rekao sam, pa što sad, nije bilo ničega, dobro hajde heroin. Od povremenog uzimanja heroina je došlo do svakodnevnog uzimanja heroina. To je sredstvo kada se i ne okreneš, već kontrolira tebe. I nađeš se u krugu ovisnika - rekao je i dodao da je mnogo godina bio ovisnik, ali da nitko nije primijetio jer je znao manipulirati i dobro skrivati svoje probleme
Mario je krao, preprodavao drogu, ali i povrijedio svoju obitelj bivajući prema njima bezobrazan, svađao se te ih i psihički uništio. A priznao je i da je mnogo ljudi navukao na drogu.
No, odlučio je sam potražiti pomoć, i to u Domu za ovisnike "Zajednice susret". Postupno se ondje skidao s terapija i počeo nalaziti svoj put u životu.
- Najteža je psihička kriza, i to treba napraviti. Izađeš van i onda kreće prava borba i treba pronaći smisao. Ako ne nađeš smisao - past ćeš kad-tad - kazao je za HRT.
Nakon izlaska iz komune počeo je raditi u "Zajednici susret", njihovu savjetovalištu u Zagrebu te pomagati ovisnicima i u Vinogradskoj bolnici. Upravo je tu upoznao jednu medicinsku sestru koja mu je promijenila život i s kojom je dobio dijete. Mario poručuje mladima da se ne upuštaju u eksperimentiranje s drogama, pa ni s onim lakšim, jer sve one vode do velike ovisnosti.
- Znači, u drogiranju nema happy enda, ne postoji happy end u drogiranju. Tko god se drogirao - zna se kako je završio. Droga ti da sve, ali ti uzme sve i više je ne kontroliraš. Nitko je nikada nije uspio iskontrolirati - poručio je Mario.
Čestitke . Rijetki se skinu s heroina. Obično su jadni , slabi i slomljeni. Bez snage i stege .