Vrag laže da je smrt mrak i ništavilo
Sveta je Terezija od Maloga Isusa posljednjih dana života govorila da se u njezinoj duši vodila borba, a da je, kad je mislila na budućnost, na ono što je u nebu čeka nakon smrti, osjećala kao neki glas: ‘Ma ne, ne luduj, čeka te mrak, samo mrak ništavila te čeka’. Veli da je to bio vražji glas, Sotone, jer nije želio da se ufa u Boga. Umrijeti u nadi ufajući se u Boga! I za tu milost treba moliti! A ufanje u Boga počinje sada, u malim svakodnevnim brigama, ali i u velikim problemima: uvijek se treba Bogu povjeravati. Osoba se tako navikava ufati u Boga, a raste u nadi. Valja umrijeti u kući, umrijeti u nadi.
Smrt je iza nas, a ne ispred nas
Ovaj život ne služi kao poveznica za vječnost, drugi život, onaj koji nas čeka, nego vječnost – onaj drugi život – prosvjetljuje i daje nadu zemaljskom životu svakog od nas! Ako gledamo čisto ljudskim očima, skloni smo tvrditi da čovjekov život vodi od života prema smrti. To se vidi! Ali to je samo ako gledamo ljudskim očima. Isus izokreće tu perspektivu i kaže da se naše putovanje proteže od smrti do života – punog života! Mi smo na putu, na putovanju prema punom životu i taj puni život je život koji nas prosvjetljuje na našem putu! Dakle smrt je iza, iza nas, a ne ispred nas. Pred nama je Bog živih, Bog saveza, Bog koji nosi moje ime, naše ime, kao što je rekao: “Ja sam Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev”, također Bog s mojim imenom, s tvojim imenom, s našim imenom. Bog živih! Pred nama je konačni poraz grijeha i smrti, početak novog vremena beskrajne radosti i svjetla. Ali već na ovoj zemlji, u molitvi, u sakramentima, u bratstvu, mi susrećemo Isusa i njegovu ljubav, i tako možemo unaprijed iskusiti nešto od uskrsloga života. Iskustvo koje stječemo o njegovoj ljubavi i njegovoj vjernosti pali kao neki plamen u našem srcu i povećava našu vjeru u uskrsnuće. Naime, ako je Bog vjeran i ljubi, ne može to biti na ograničeno vrijeme: vjernost je vječna, ne može se promijeniti. Božja je ljubav vječna, ne može se promijeniti! Nije na ograničeno vrijeme, već zauvijek! Vodi nas kroz život! On je vjeran zauvijek i on nas čeka, svakog od nas, prati svakog od nas tom vječnom vjernošću.
Tko čini milosrđe ne boji se smrti
Solidarnost i suosjećanje s bližnjim koji pati i ulijevati nadu je obećanje i uvjet za primanje u baštinu onog Kraljevstva koje je pripravljeno za nas. Onaj tko čini djela milosrđa ne boji se smrti. Dobro to upamtite: tko čini milosrđe ne boji se smrti! Slažete li se? Tko čini milosrđe ne boji se smrti. A zašto se ne boji smrti? Jer joj gleda u lice u ranama braće i izdiže se iznad nje ljubavlju Isusa Krista. Ako otvorimo vrata našeg života i našeg srca najmanjoj braći, tada će i naša smrt postati vrata koja će nas uvesti u nebo, u nebesku domovinu, prema kojoj idemo, težeći da boravimo zauvijek s našim Ocem, Bogom, s Isusom, Gospom i svecima.
(priredio Darko Pavičić)
>>Papa Franjo samo potvrđuje da vjera i znanost nisu u sukobu
Papa je u pravu. Vi koji tu političarite i spekulirate jadni ste i izgubljeni. Sav ovaj život oko sebe, sve, sve, sve, sve je ovako zato jer imamo Kršćanstvo, Katolicizam i Papu i filozofije proistekle iz Kršćanstva. Da nije tako, vidjeli bi vi svoga boga polumjeseca, bikova, buda, prica i ostalih praznovjerja. Šutite i molite skrušeno i sa zahvalnošću da imamo takvog nekoga kao Papu!