U najvećim talijanskim gradovima zabilježena je deflacija, odnosno cijene su u srpnju pale u odnosu na lipanj (u Rimu 0,2%, Torinu 0,4%, Firenci 0,3% itd.), pokazali su najnoviji rezultati statističkog zavoda (ISTAT).
Nakon 30 godina, kada je vladao strah od inflacije, koja je dostizala i više od 20%, počeo se širiti strah od deflacije. Cijene padaju jer nema kupaca, koji su pak u strahu od budućnosti. Drugi razlog ulaska u deflaciju je čekanje da cijene još više padnu prije negoli se nešto kupi. Pad cijena je dobar, ali do određene granice. Jer, kada one padaju, onda potrošači čekaju njihov daljnji pad. Ne kupuju, pa prema tome novcem ne daju novu krv proizvodnji.
Nijemci, koji u genima imaju strah od inflacije, sada strahuju od deflacije. Strah od deflacije tolik je da Bundesbanka, dakle “pas” koji čuva da do inflacije ne dođe, predlaže povećanje minimalnih plaća tri posto kako bi se potakla potrošnja, pa prema tome i inflacija. Politika forsirane štednje koju je cijeloj Europi nametnula Njemačka Angele Merkel sada pokazuje i svoju negativnu stranu. To što se zbog krize u drugim državama manje trošilo na njemačke proizvode, kompenziralo se unutarnjom potrošnjom, ali sada i Nijemci s nižim prihodima ne troše. Reforme unutar država su potrebne. Prije svega treba sniziti troškove državne administracije. Tek tada će se pokrenuti i ekonomija. Vlade država koje imaju visoke dugove (spomenimo samo Italiju i Hrvatsku) i dalje ne uspijevaju smanjiti državne troškove. Dugove se nastoji pokriti novim zaduženjima. Vlada Mattea Renzija uvodi rezove, ali je koče sindikati, stranke...
Hrvatska Vlada nije započela rezove, a trebala bi jer bez njih nema smanjenja duga. I to treba učiniti ne zato što smanjenje državne potrošnje traži Bruxelles već što će se tako osloboditi novac za potrošnju. Suverenitet jedne države ne limitira Bruxelles, već njezin dug. Suverenitet države ne nestaje time što se ceste daju u koncesiju, što čistačice rade u privatnim tvrtkama, a ne kao zaposlenice bolnica, već što se zadužuje da bi kakti imala svoga zaposlenika.
Reforma drzave je definitivno potrebna....treba smanjiti administrativni aparat prekomjernih zupanija i opcina, 40 000 administratora treba potraziti nove poslove.Upravu treba prisiliti da pocme raditi a ravnatelje natjerati da pronadju nacine da takva uprava zaradjuje za sebe. Treba iznaci nacine da se dio javne uprave pocme ponasati trzisno.