Bolnica u Sisku urušena: 'Mi nemamo kamo ići na posao, zgrade su neupotrebljive'

Cijelo popodne i predvečerje najveća gužva u Sisku bila je u i ispred zgrade bolnice, čiji se krov urušio i samo srećom nitko nije nastradao. Situacija je bila i jest dramatična u pravom smislu riječi. Zbrinjavali su se tamošnji, ali i pacijenti koji su pristizali iz grada i okolice pa i Petrinje. Srećom, mnogo dragovoljaca našlo se tu da pomogne na bilo koji način jer su iz minute u minutu pristizala vozila hitne pomoći, saniteta, interventna, vatrogasna, komunalna vozila... Ljudi su s onim što su zgrabili bježeći iz stanova bili na ulicama i u parkovima. Čuli su se plač i krici, vriska psihički slomljenih građana... Ispred stare zgrade željezničkog kolodvora okupljeno je osam obitelji koje su u dvadesetak sekundi ostale bez svojih stanova u tom trošnom objektu. Nisu znali kamo će, kovali su planove kako će prenoćiti u autima, većina s djecom, s njima i jedna majka s bolesnim djetetom.

– Mi sutra nemamo kamo ići raditi, ostala je upotrebljiva samo zgrada odjela ginekologije pa u njoj sada zbrinjavamo najteže bolesnike. Mi sutra nemamo gdje doći, sve ostale zgrade su neupotrebljive. Ima puno teško ozlijeđenih, mnoge bolesnike treba evakuirati u Zagreb – rekao nam je mr. sc. Tomislav Dujmenović, dr. med., ravnatelj Opće bolnice u Sisku. Potvrdio je kako je u jednom od kontejnera postavljenih ispred bolnice rođena i jedna beba, usred sveopćeg kaosa.

– Sisačka bolnica funkcionira, ali sve je srušeno, osim ginekologije. Sada je, zapravo, bolnica preseljena u nedovršeni objekt, koji je ovih dana trebao biti završen. Uključit ćemo grijanje, svi pacijenti koji su ondje zbrinuti su – rekao je sisačko-moslavački župan Ivo Žinić.

Unatoč takvoj situaciji u bolnicu stižu i ozlijeđeni s petrinjskog područja i zasad su zbrinuti.

VIDEO Strašne scene iz Petrinje nedugo nakon potresa

Video: Danijel Prerad Strašne scene iz Petrinje nedugo nakon potresa

Mislila sam da će se srušiti nebo

Premijer Andrej Plenković rekao je kako to nisu uvjeti u kojima se mogu zbrinuti teži pacijenti pa će sanitetskim vozilima i helikopterima biti prevezeni u odgovarajuće zagrebačke i bolnice u drugim gradovima.

– Taj pacijent ima COVID! – prolomio se gromoglasno upozoravajući povik medicinskog tehničara u krugu bolnice u Sisku dok su na pokretnim krevetima prevoženi pacijenti s razrušenog odjela. Malo po strani, pokraj kontejnera i boca s kisikom, naslonjena na hodalicu, sjedila je 80-godišnja Marija. Prije osam dana operirano joj je oko, a baš danas je došla na kontrolu. Iz doma za stare u Sisku, u kojemu živi, bio ju je dovezao sanitet. Uplašila se, kaže, jako kada je počeo potres. Kada će se vratiti u dom, i kako, ne zna. Nikoga iz doma ne može dobiti zbog kolapsa telefonskih linija. Premještena je u šator ispred glavnog ulaza, na toplo.

– Mama je na Božić slomila kuk i baš je danas trebala biti operirana. Nije mogla prije jer se četiri dana čekao nalaz testa na koronu. A već ju je preboljela – govori nam ispred bolnice Željko. Kad se zatreslo, on je izjurio iz stana, ravno u bolnicu pa za vatrogascima jer je i sam njihov pripadnik, ravno na kirurgiju. No vratili su ga pa je pred bolnicom čekao da vidi kamo će njegova majka biti prevezena.

– U šatoru je, prima infuziju – govore Željko i njegova supruga Gordana.

Brzo je među okupljenima projurila vijest da je umro mladić u dobi od 20 godina, iz Majskih Poljana, na kojega se srušila kuća. Prije njega u Petrinji je poginula 13-godišnjakinja. To je ionako tešku atmosferu kaosa učinilo još težom. A potom ih je dotukla još jedna, nepotvrđena vijest kako je umrla još jedna osoba s područja Majskih Poljana, čovjek koji je živio s jednom ženom. Ona je preživjela, izvukli su je iz ruševina. Potom i to da su u ruševinama nađene četiri poginule osobe.

Prateći svoju sudbinu ulicama i parkovima, s ponekom torbicom ili vrećicom u rukama, većina građana tumarala je u noć punu neizvjesnosti, straha, hladnoće..., ususret jedinome što im je moglo pomoći – ljudskoj susretljivosti i toplini solidarnosti.

A u Sisak, Petrinju, Glinu... stizali su iz cijele Hrvatske iz minute u minutu svi koji su im mogli kako-tako pomoći.

– Mislila sam da će se srušiti nebo! Govore o onoj nekoj tutnjavi koja se, navodno, čuje prije samog potresa, ali toga nije bilo. Ili ja od šoka nisam ni shvatila što je udarcu prethodilo. Ali kad je počelo, užas. Stajala sam pokraj prozora i preko puta vidjela kako se susjedu ruši krov. Brzo sam uzela djecu i istrčala van iz zgrade – još uvijek pod dojmom, jučer oko 16 sati, govori nam Spomenka Vladić, žena koju srećemo na parkiralištu kod Pevexa na ulazu u Sisak, kamo smo se parkirali, ne bismo li saželi dojmove ljudi koje smo prikupili tijekom dana. Spomenka je cijeli dan na parkiralištu, kaže nam, a s njom su i sinovi. Mladen i Igor, uskoro će u školu, kaže njihova mama. Veliki dečki. Imaju sa sobom legiće, mama je uzela i sokove, ima grickalica. Jasan nam je strah, ali Spomenku ipak pitamo zašto su cijeli dan na parkiralištu. Mrak će, hladno je.

Auti iz cijele Hrvatske

– U stan se ja ne vraćam. Nazvala sam roditelje u Požegu i uskoro ćemo krenuti k njima. Rade do 18 sati, ključeve otamo nemam pa čekamo. Jeste za sok? – kao da smo joj u dnevnoj sobi nudi nas Spomenka Vladić, ali kažemo ipak ne. Nije naša sugovornica jedina žena na parkiralištu s nama, još je tu ljudi. Zauzeta su mjesta i ispred Lidla, gdje čekaju ljudi da se trgovina možda otvori. Treba vode za hitne službe, za stradale ljudi, treba im dućan.

– Mislila sam barem kruh uzeti, nešto. Dosta je dobrih ljudi već stiglo iz Zagreba i donijelo neke osnovne stvari, ali treba nam još. I trebat će nam u idućim danima – kazala nam je djelatnice hitne pomoći, koja se predstaviti nije željela. Svi su oni tu da pomognu i jednaki su, kaže nam, dovoljno je da kažemo da je medicinska sestra. Dolazili su jučer automobili tijekom cijelog dana prema Sisku, a možda malo i neočekivano, više ih je u grad stizalo nego iz njega odlazilo. Kartoni sokova, vode, deke i namirnice vozile su se i u Petrinju, kamo su sinoć stigli i zagrebački vatrogasci koji će se sljedećih nekoliko dana ondje i stacionirati. S glavnim zadatkom, koji se i sami nadaju da neće loše izvršiti, a to je pronalazak ljudi u ruševinama.