Gledajući u nedjelju Usaina Bolta kako po jakoj kiši trči 100 metara za samo 9.77 sekundi, što je samo 19 stotinki slabije od njegova svjetskog rekorda, čovjek se zapita gdje su doista granice ljudskih mogućnosti. Da je Jamajčanin u startnim blokovima do sebe imao najveće konkurente, dopinške prijestupnike Tysona Gaya i Asafu Powella, i da su vremenski uvjeti bili idealni (suho, s dopuštenim vjetrom u leđa) možda bismo svjedočili novom fascinantnom pomicanju čovjekovih granica.
Jedina slabost mu je start
Kada je Bolt prije četiri godine u Berlinu trčao 9.58 to se u očima mnogih smatralo izvanzemaljskim činom. No, bilo je to ipak samo savršenstvo izvedbe elitnog člana ljudske vrste. Tu utrku objasnio nam je prof. dr. Dragan Milanović, nositelj katedre za teoriju treninga za zagrebačkom Kineziološkom fakultetu.
– Bolt je tada imao startnu reakciju od 146 milisekundi, što je 46 milisekundi više od dopuštenog jer sve se ispod 100 milisekundi smatra za čovjeka nemogućim a time i preranim startom. U toj utrci on je napravio 40,3 koraka prosječne dužine 2,48 metara i prosječne frekvencije 4,2 koraka u sekundi. Kod Bolta je nevjerojatno, što nikomu dotad nije uspjelo, što se njegova brzina povećavala do 80. metra. I dok je prvih 10 metara trčao 19,3 kilometra na sat, već u tridesetom metru dostigao je brzinu od 40 km/h, da bi između 70. i 80. metra, kada drugima pada brzina, trčao 44 km/h.
Kada je Bolt prije dvije godine trčao na zagrebačkom atletskom mitingu, profesor Milanović ga je promatrao “kroz povećalo”.
– Gledao sam ga pozorno, sa svojih 196 centimetara i 94 kilograma, letio je stazom. Imao je najmanje moguće vrijeme između amortizacije i odraza u trčanju u koraku. On zapravo ne spušta petu prema podlozi već samo zagrabi podlogu ispod sebe i povuče je nazad. Od 40. do 90. metra leti stazom, nema oscilacija centra težišta. I dok drugim sprinterima centar težišta tijela prijeđe i do 105 metara, on trči najracionalnije, njegov centar težišta je u ravnoj liniji pa prijeđe oko 101 metar.
Jedina je Boltova slabost, zbog dužih ekstremiteta, start.
– On na startu nema ono što imaju niži trkači, no već na 30 metara izjednačen je s ostalima, a od 30. do 80. metra stječe prednost.
Kakav se to čovjek mora roditi da sruši Boltov rekord?
– To će se dogoditi pojavi li se čovjek visok dva metra koji će s dužinom koraka od 2,6 metara 100 metara pretrčati za manje od 40 koraka s frekvencijom od 4,5 koraka u sekundi. To bi mogao biti rezultat od 9.48 pa čak i 9.45 sekundi, dakako uz startnu reakciju u dopuštenim granicama. No, kako pronaći “monstruma” koji to može?
Može li čovjek, ne robot, za 100 ili 200 godina trčati ispod devet sekundi?
– Na Olimpijskim igrama u Rimu Armin Hary je prvi trčao 10 sekundi, a za pomak od 42 stotinke bilo je potrebno 50-tak godina. Odveć hrabro bilo bi reći da će netko za 100 godina spustiti rekord ispod devet sekundi, no na 200 i 400 metara rekord će se lakše postizati.
Profesor Milanović kaže da je uvjete za takav rekord lako izračunati, no pitanje je može li ga se biomehanički realizirati.
– Ako je brzina trkača veća od 40 km/h, horizontalna brzina kretanja je tako velika da sportaš nema vremena djelovati na podlogu. Ako je trkač prenizak to je nemoguće, a ako je previsok na tako kratkoj dionici ne može dovoljno ubrzati tijelo.
Dakle, kada se uzmu u obzir svi idealni uvjeti, kada se optimizira oprema (sprinterice) i kada se rodi još savršeniji primjerak ljudske vrste, negdje ipak mora biti crta ispod koje se ne može. Negdje mora postojati granica ljudskog roda.
– Postoji, ali ne znamo točno gdje je jer čovjek se neprestano razvija. Eto pogledajte, ni jedan današnji srednje razvijeni srednjoškolac ne može ući u oklop srednjovjekovnog viteza – slikovito će profesor Milanović.
U potrazi za konačnom granicom pročitali smo članak Johna Brenkusa, dobitnika Emmyja za ESPN-ov serijal “Sportska znanost”. U svojoj maštariji on piše o Olimpijskim igrama u Marrakeshu. Njegov zamišljeni junak Diondre Boltano Hayes upravo je pretrčao stotku za 8.99 sekundi. Kaže da je to najbrže vrijeme koje će ikada biti postignuto, dok je svijeta i vijeka, a godina je 2909.
9.44 za 250 godina!?
Istražujući temu, Brenkus je kontaktirao s nizom sportskih znanstvenika a zajednički nazivnik njihovih procjena bio je da će čovjek stotku trčati 9.44 sekunde, ali tek za 250 do 500 godina. Dakle, za sada je to vrijeme za koje se pretpostavlja da čovjek od njega brže ne može. No, što je s ljudima ispred svog vremena kakav je Bolt? Po mišljenju znanstvenika, Boltovih 9.69 iz olimpijskog finala u Pekingu 2008. trebali smo vidjeti tek 2030. godine. Suočen s tim “prebačajem” na statističkoj krivulji razvoja svjetskog rekorda, Reza Noubary, matematičar sa sveučilišta Pennsylvania, priznaje:
– Uz ljude kao što je Bolt, predviđeno najbrže vrijeme za koje čovjek može pretrčati 100 metara bit će možda i nešto manje od 9.44 sekunde.
Po riječima prof. dr. Milanovića, Bolt je gotovo savršeno građen, no koliko bi brži od Bolta mogao biti doslovno savršeno građeni sprinter?
– Po biomehaničkim proračunima, takav bi od Bolta mogao ići samo 3,7 posto brže – tvrdi dr. Bassil Aish, američki specijalist sportske medicine sa sveučilišta UCLA.
Povijest stotke:
9.58 sekundi na 100 metara, što je aktualni svjetski rekord, Bolt je postigao 2009. u Berlinu pomaknuvši granicu kao nitko prije, za čak 11 stotinki
9.74 a prije toga 9.77 rekordi su Powella koji je nedavno također uhvaćen u dopingu. Asafa je čak 34 puta trčao stotku brže od 9.90 sekundi
9.78 je svjetski rekord iz 2002. koji je poništen jer je Tim Montgomery priznao da je uzimao doping, kao i njegova bivša supruga Marion Jones
9.79 je rekord iz 1999. Maurice Greene je poznat i po tome da se utrkivao s novinarom Toddom Galagherom kojem je dao 31 metar prednosti i izgubio
9.84 istrčao je Jamajčanin s kanadskom putovnicom D. Bailey na OI u Atlanti 1996. Poznat po utrci na 150 metara s M. Johnsonom zaradivši 1,5 milijuna USD
9.90 i 9.85 rezultati su američkog sprintera Leroya Burrela koji je 1991. i 1994. rušio svjetski rekord u vrijeme medaljaške dominacije Carla Lewisa
9.92 je rezultat kojim se 1988. u knjigu svjetskih rekordera upisao Carl Lewis koji je rekorder postao i 1991. rezultatom 9.86
9.93 bio je rezultat Calvina Smitha koji je 1983. potisnuo Jima Hinesa čiji je rekord odolijevao punih 15 godina
9.99 bio je rekord Jima Hinesa sa OI u Meksiku 1968. Iste godine, četiri mjeseca kasnije, trčao je 9.95 sekundi
10.00 trčao je Nijemac Armin Hary na OI u Rimu 1960. postavši prvi čovjek koji je spustio rezultat na čistu desetku
10.10 rezultat je kojim je Willie Williams s mjesta rekordera pogurnuo Owensa
10.20 sekundi trčao je Jesse Owens, najveći junak berlinskih Olimpijskih igara 1936. na kojima je osvojio tri zlata
10.30 trčao je Kanađanin Percy Williams, olimpijski pobjednik na 100 i 200 metara na Igrama 1928. u Amsterdamu
10.40 sekundi iznosio je rekord koji je 1921. postavio Charles Paddock, rekorder i na 110 m prepone
10.60 sekundi iznosio je prvi zabilježeni svjetski rekord koji je priznao IAAF postignut 1912. na OI u Stockholmu