Uskrs prije 33 godine u našoj domovini protekao je u znatno drukčijem ozračju no danas. Na taj dan nasilno je prekinuta jedna mladost, a ime jednog hrvatskog sina, Josipa Jovića, postat će sinonim za sve sinove čije je ime krvlju utkano u srž naše domovine. Njegovo ime trajni je znamen svih žrtava Domovinskoga rata, njihova srčanog domoljublja i neporecivih zasluga.
Nažalost, blagdan Uskrsa 1991. u hrvatskoj je povijesti ostao zapamćen kao "Krvavi Uskrs", upravo zbog tragične pogibije našega Josipa Jovića - prve žrtve Domovinskoga rata. Josip Jović bio je dragovoljac, prvi hrvatski redarstvenik te pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Rakitje.
Maleno Aržano nije ni moglo slutiti da će se ime njegova mladića upisati u hrvatsku povijest i da će Josip postati simbol otpora hrvatskog naroda i stvaranja hrvatske države. Upravo zbog Josipa i svih onih koji su se žrtvovali u borbi za našu domovinu, dostojanstvena prisjećanja na ratna herojstva hrvatske policije u Ministarstvu unutarnjih poslova držimo našom trajnom obavezom i izrazom iskrenog suosjećanja.
Ne veže nas obveza samo prema njihovoj žrtvi već imamo obvezu i prema njihovim obiteljima. Njihove obitelji su one koje svaki dan nose svoju žrtvu - život s boli i tugom, zamišljaju kako bi danas, nakon toliko godina, izgledali njihovi sinovi, braća, očevi i djedovi… kakav bi život živjeli.
VEZANI ČLANCI:
Zbog svih naših poginulih ratnika, koji su to postali ne svojim izborom, već zato što im mrzitelji svega hrvatskog nisu ostavili izbora, dužni smo govoriti i iznova ponavljati istinu jer samo tako ona može ostati sačuvana. Istina koja se ne izgovara brzo umire u tišini. Pa ponovimo ju… pripadnici "milicije SAO Krajine" iz Knina, na Uskrs 31. ožujka 1991. godine, pokušali su u Nacionalnom parku Plitvička jezera presjeći glavni pravac od hrvatskoga sjevera prema jugu i razdvojiti Hrvatsku na dva dijela.
U tome su ih spriječile specijalne postrojbe hrvatske policije - pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko, Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Rakitje te Jedinice za posebne namjene Kumrovec kao pričuvne snage, a koji su u uspješno provedenoj redarstvenoj akciji "Plitvice" odvažno i munjevito održali cjelovitost hrvatskog teritorija.Nažalost, tada je izgubio život prvi hrvatski redarstvenik - Josip Jović.
Sjećanja i odavanja počasti našim herojima izuzetno su važni i zbog povijesnog konteksta te odgoja i obrazovanja naših mladih naraštaja - novih generacija Hrvatske. Stoga im svojim primjerom iz godine u godinu ukazujemo na važnost Domovinskog rata, važnost istine i poštivanja žrtve koju su za slobodu koju danas uživamo podnijeli naši redarstvenici, vojnici i njihove obitelji.
Osobito sam ponosan jer smo vratili srednjoškolsko obrazovanje u Policijskoj školi "Josip Jović", kao i na uvođenje predavanja o Domovinskom ratu u nastavnom planu i programima u svim vidovima školovanja na Policijskoj akademiji koja od prošle godine nosi naziv "Prvi hrvatski redarstvenik".
VEZANI ČLANCI:
Veliki je privilegij kada povijest možeš učiti od živih svjedoka, a upravo taj privilegij imaju polaznici Policijske akademije kojima predavanja drže sudionici Domovinskog rata. Na taj način spojili smo generacije koje su današnju slobodu i sigurnost u državi bile spremni platiti cijenom života, a svoja iskustva prenose mladim generacijama koji tu slobodu i sigurnost trebaju očuvati.
Od prvoga dana naše dužno poštovanje tradiciji i ulozi hrvatske policije iskazujemo ulaganjima u razvoj policijskog sustava - od obrazovanja, preko uvjeta rada, pa do najmodernije tehnike - opremljeni, profesionalni i kompetentni policijski službenici jamac su sigurnosti svim našim građanima. Hrvatska policija danas je moderna, kompetentna i odgovorna organizacija, s izvanrednim rezultatima priznatim i u međunarodnim okvirima - baš kakvu su sanjali svi naši hrvatski redarstvenici davnih '90-ih…
Josipe, hvala!