'Božji luđaci’ kao vjeroučitelj Miletić stup su vjeronauka

Gostovanje riječkog vjeroučitelja Marina Miletića u „Nedjeljom u dva“ prava je prilika za početak mijenjanja percepcije o vjeroučiteljima i vjeronauku u jednome dijelu naše javnosti, koje im neprestano pronalazi mane. Dakako, Riječanin Miletić tek je jedan od 3000 vjeroučitelja, koliko ih je u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, ali je izvrstan primjer za rušenje svjetonazorskih i ideoloških stereotipa koji se želi nametnuti o vjeroučiteljima, a kojima skandali poput onoga s vjeroučiteljem Bagarićem dolaze kao naručeni.

Miletić je, naime, u gostovanju kod Aleksandra Stankovića posve razgolitio svoju dušu. Od problematične mladosti, obraćenja i današnjeg vjeroučiteljskog rada. Razgolitio je dušu ne kako bi prezentirao sam sebe i svoj ego, nego kako bi pokazao da je posve normalan čovjek, koji živi u stvarnosti i koji se kao takav prihvatio odgovornog posla s mladim ljudima, sa srednjoškolcima. Ima nešto manje od 500 vjeroučenika sušačke gimnazije, kako je rekao, a na vjeronauk mu dolaze i djeca drugih vjera, poput muslimana, kojima je riječki imam dao dopuštenje. Dolaze čak i nekršteni, tj. Miletić ih uopće ne pita za to, nego ih poučava istim onim žarom kojim je njegov Učitelj poučavao po Galileji i Judeji ne prebrojavajući nikome krvna zrnca i ne zavirujući u grešnu dušu, nego šireći svoj nauk kroz ljubav i milosrđe.

Vjeronauk u školama, budimo iskreni, počiva na leđima vjeroučitelja i njihovoj autentičnosti. Svaka čast i katehetskim uredima i programima, ljetnim i zimskim katehetskim školama, vjeroučitelji su stup vjeronauka u našim školama. I kakav je vjeroučitelj, takav će biti vjeronauk, tj. takvi će biti njegovi vjeroučenici. Upravo na njihovu svjedočanstvu i predanosti, koja je u Miletića na očigled najžarča što može biti, počiva i budućnost Crkve, jer će ti mladi ljudi ili ostati u Crkvi i prionuti uz nju ili se sablazniti i okrenuti joj leđa.

Mrzitelji vjeronauka i vjeroučitelja tako su imali priliku ove nedjelje zavoljeti barem jednog vjeroučitelja, a kroz njega tako mogu i mnoge druge jer u hrvatskim školama ima još takvih Miletića. Zacijelo ne identičnih kao što je ovaj riječki, koji osim vjeronauka izgara i za svoje skaute, košarkašku ekipu, navijače Armade…

No, istih po duhu, kojega ima i Miletić, a to je apsolutno predanje svome pozivu, koji nije tek puka profesija, nego doista pravi poziv, od kojega ovise tisuće i tisuće budućnosti mladih ljudi, a prema tome i budućnost mladih u ovoj zemlji. Koje treba sustavno poučavati ljubavi, zajedništvu, radu, prijateljstvu i svemu onome pozitivnome za što izgara ovaj Riječanin, koji je svojom pojavom najbolji odgovor na pitanje zašto je vjeronauk potreban u školi, što nudi i ima li smisla. Pa kad opet krene hajka na njega, dobro je sjetiti se ove nedjelje i Miletićeva nastupa, jer su takvi „Božji luđaci“ upravo stup vjeronauka u školama.