– To se samo jednom može dogoditi. To su najbolji, najsvečaniji trenuci – kaže Franjo Budinski.
Primjer drugima
Nije krio uzbuđenost, a, iskreno, kako i bi, pa zlatni se pir – 50 godina braka, slavi jednom! I ne samo to. Rijetki su oni koji to dožive. Sve se manje slave i desetogodišnjice braka, jer je postao vrlo krhka institucija: u brakove se ulazi i iz njih izlazi "kao iz trgovine", a sve manje se parova uopće odlučuje na taj oblik povezivanja.
– Kada netko pred Bogom kaže “da”, to ima svoje značenje. Biti zajedno čitav život zahtijeva odricanje. Svojom ljubavlju i požrtvovnošću ste primjer drugima – poručio je župnik Župe Presvetog Srca Isusova Ivan Norbert Koprivec Franji i njegovoj supruzi Ani s propovjedaonice za vrijeme mise na obnovi bračnih zavjeta. Karlovčani Ana i Franjo upoznali su se 1957. godine na svadbi, a od tada se nisu više odvajali.
– Vjenčali smo se u crkvi Majke Božje Snježne podno Starog grada Dubovca – otkriva Ana i dodaje da je pola stoljeća braka s Franjom “prošlo kao sekunda”.
U međuvremenu su dobili dva sina, tri unuke i jednog unuka. Viši kvalificirani elektromehaničar Franjo svoj je radni vijek proveo u Elektri i kao obrtnik, a Ana u Velebitu. U toj tvornici, od koje, eto, nije ostala opeka na opeci, provela je 33 godine života.
– Sve vrijeme u braku smo se dogovarali – odgovara Ana na naše pitanje je li Franjo ikada u ovih pola stoljeća pomogao oko glačanja, kuhanja i ostalih kućanskih poslova.
Suprug veselo dodaje: “Naš brak je idealan”.
– Najljepše je kada se dvoje slaže i žive u miru, a upravo to smo i doživjeli. Bilo bi sjajno kada bi i naša djeca to mogla iskusiti – nada se Franjo.
Proslava ljubavi
Nakon misnog slavlja, obitelj i prijatelji proslavili su obljetnicu i u jednom od karlovačkih restorana. I treba – istinsku ljubav valja slaviti svakog dana, a posebno kada ona traje već više od pola stoljeća.