Lucija Marković, zagrebačka studentica koja je u prosincu prošle godine u emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2 ispričala traumatična iskustva iz protestantske vjerske zajednice Riječ života, za HRT je rekla kako živi danas. U emisiji je tada ispričano kako su različite životne poteškoće ljudi, od depresije i anoreksije do homoseksualnosti, tretirane istjerivanjem demona.
Kao što je tada pisao Večernji, Lucija je na majčinu inicijativu vjerski odgajana otkako pamti. Njezina se majka pridružila protestantskoj vjerskoj zajednici Riječ života kad je Lucija imala 11 godina, a onda joj je i ona sama godinama pripadala. Lucijina traumatična priča počela je kad je bila podvrgnuta istjerivanju demona zbog problema koje je tada, kao sedamnaestogodišnjakinja, imala u svojoj vezi. – Ja sam se pastoru obratila zbog partnera koji je prijetio da će se ubiti. Izgladnjivala sam se ne bi li on mene ostavio – rekla je tada i opisala svoje iskustvo.
– Pastor je imao pedesetak godina, oboje nas je posjeo, bila sam u paralizirajućem strahu od svog partnera. Počela je molitva, na nas se polagalo ruke, iz njega se istjerivalo duha proganjanja, a iz mene bježanja, jer sam pokušala ustati i otići. Pastor me spriječio. Oko nas su ljudi vikali, plakali, kašljali. Jako traumatično, imala sam iskustvo kao da sam izvan svog tijela. Bila sam van sebe i to mi je bio prvi susret sa suicidalnim mislima... Ta mala Lucija u meni, ako je još postojala, tog je dana umrla. Izgubila sam identitet, a potpuni slom me je sustigao tek kad sam izišla. Liječnička dijagnoza je glasila anskiozno-depresivni poremećaj, plus poremećaj hranjenja. Danas živim s s noćnim morama, svakodnevnim flash-backovima i trenucima u kojima se pitam o smislu. O vjeri sada mislim da je ljubav s velikim LJ, koja znači bezuvjetno prihvaćanje, za razliku od onoga što sam proživjela i gdje je ljubav imala malo lj – kazala je tada Lucija.
Nakon njezina gostovanja u emisiji u slučaj se uključila i policija s kojom je Lucija obavila razgovor i nada se, kaže, da će institucije obaviti svoj posao jer "mladim ljudima u takvim zajednicama treba zaštita". – Javilo mi se užasno puno ljudi sa sličnim pričama, iz moje bivše zajednice, javili su se ljudi iz različitih drugih crkvenih zajednica s iskustvima religijske traume, i mislim da se taj osjećaj izolacije sve više smanjuje – otkrila je za HRT. – Vjerska sloboda prestaje tamo gdje počinje nasilje – poručila je i dodala: "Ja ću se do kraja života boriti s ovime i neću šutjeti."
FOTO Gdje je danas Oliver Mlakar? Živi na selu, a radi i u 90. godini
U zemlji u kojoj se kroz školski program promovira slika svijeta progonjenog demonima, gdje država daje ogromne potpore crkvenim zajednicama gdje se ljudi mole po trgovima a društvo u cjelini se okreće iracionalnom uz svestranu pomoć medija , ništa nee čudi da su ljudi izgubljeni i postaju žrtvama opsjenarstva i pseudoznanosti. Besramno iskorištavanje ljudske naivnosti i slabosti nema granica.