Branko i Roko jedine su hijene u Hrvatskoj

Popularni Disneyev crtić “Kralj lavova” doveo ih je na zao glas, no one su zapravo vrlo moćne životinje. Riječ je o hijenama, a jedine dvije hijene u Hrvatskoj, konkretno pjegave, žive u Zoološkom vrtu u Osijeku.

– Istina, oduzimaju one hranu lavovima i gepardima, ali isto tako, lavovi oduzimaju hranu hijenama. I nije istina da se hrane samo tako što kradu meso drugima. Savršeni su lovci, love u čoporu, vrlo su inteligentne i organizirane pri lovu – započinje Tatjana Šalika – Todorović, zoologinja u osječkom Zoološkom vrtu.

Dva su mužjaka u Osijek stigla jesenas, prvi put u povijesti, konkretno iz nizozemskog grada Rotterdama i belgijskog Bujona. Nazvali su ih Roko i Branko, a potonji ime zahvaljuje svojim kockastim ušima, što je zaposlenike ZOO-a asociralo na Branka Kockicu.

– Uspješno smo ih spojili, što je kod hijena dosta teško, posebice zato što se radi o odraslim mužjacima, od osam godina. Inače, u prirodi žive do 20, a u zatočeništvu do 30 godina. Najstarija zabilježena jedinka živjela je 40 godina i jedan mjesec – navodi.

Hijene žive u matrijarhalnom društvu

Iako zaista gadno zvuči kad se ove životinje tuku, Branko i Roko imali su samo tri manja okršaja. Vole promatrati okolinu s povišenoga, pa su im dovukli kamenje u nastambu. Zabluda je da hijene zaudaraju – mnogo je nesnosniji smrad koji proizvode gepardi ili afrički divlji psi.

– U usporedbi s njima, kod hijena je kao u apoteci, nemaju taj tipični zvjerski miris – kaže ona.

Pjegava hijena najveća je od tri vrste hijena. Dužina im je tijela do metar i pol, a visina 75 do 85 centimetara u ramenu, dakle bez glave. Rep im je nešto kraći, 30 do 36 centimetara. Zanimljivo je da mužjaci teže oko 60 kilograma, a ženke u prosjeku 70, pa čak i do 80 kilograma. Žive u prirodi u velikim klanovima os tri do 80 jedinki, gdje vlada matrijarhat. Znači, dominantna je ženka.

– Najjače i genetski najstabilnije, najsnalažljivije i najpametnije jedinke u vrhu su hijerarhije, a to znači da se smiju i razmnožavati. Znači, te svoje dobre gene prenose na potomstvo – objašnjava ova zoologinja. Vječne su, pak, borbe za tu hijerarhiju.

Hijene karakterizira snažna glava, čeljust i vrat. Mogu se ponositi jednim od najjačih ugriza s obzirom na svoju veličinu i masu.

– Čopor pjegavih hijena u stanju je ubiti zebru i pojesti ju tako da u roku od 30 minuta od nje ne ostane ništa. Čeljustima lome kosti kako bi došli do koštane srži. U prirodi su, u biti, jako potrebne, jer će uloviti životinju koja je ili bolesna ili hijerarhijski niže na ljestvici pa se ne snalazi ili ima nekakve mane, ne može brzo trčati i slično. Pokupit će i životinju koja ugine. One su čistači prirode – objašnjava zoologinja.

Prate velike seobe zebri i antilopa

Hrani ih se u ZOO-u svaki drugi dan. Sklone su debljanju, pa dobivaju kilogram i pol do dva kilograma mesa po obroku.

Na slavonskom suncu dopodne su provele izležavajući se, a nije ih omeo ni naš posjet. Aktivne su, naime, u sumrak i noću, pa preko dana, kao i sve životinje iz podsaharskog područja Afrike, gdje su noći hladne, ujutro izlaze da se zagriju.

Ovisno o dostupnoj hrani, teritorij im je u prirodi od 400 do čak 1000 kvadratnih kilometara. Prate velike seobe zebri i antilopa, i uklanjaju slabe, bolesne, iscrpljene životinje. Trčati mogu od 40 do 50 kilometara na sat, što je dobro znati nađemo li se u Africi…

Osječke pjegave hijene Branko i Roko trebale su biti ovogodišnja atrakcija i mamac za posjetitelje, no te je planove pomutio koronavirus, zbog čega je ZOO privremeno zatvoren. Hijena nema, dakle, ni u Zagrebu. Tatjana Šalika-Todorović ne voli uspoređivati ta dva vrta jer su, kaže, koncepcijski potpuno različiti.

– Zagrebački je praktički u središtu grada, nema mogućnosti širenja, i to je urbani ZOO vrt. Imaju više vrsta životinja, na manjim prostorima i manji broj jedinki. Osječki je vrt u prirodnom ambijentu, na 11 hektara, u šumi, uz vodu, s velikim prostorima od pola hektra ili hektra pa može držati velika stada – zaključuje.