Podsjetite nas kada ste prvi put surađivali s Mamićem. Ovo nije vaš treći nego je vaš četvrti susret...
- Bilo je to 1995. godine. On je tada bio direktor Segeste, u koju sam došao iz Varteksa. Ta naša suradnja trajala je šest mjeseci. Ja sam napustio Segestu zbog neslaganja s predsjednikom Đurom Brodarcem, a Zdravko tada više nije bio u klubu.
Koja vam je najdraža utakmica protiv Hajduka?
- Dvije su mi najdraže. Prva je kada smo u posljednjem kolu sezone 2006./2007. u Maksimiru pobijedili s 3:0 hat-trickom Eduarda, kada smo se u otvorenom autobusu vozili od stadiona do Trga bana Jelačića, a za nama je išla rijeka navijača. Želim da se to ponovi i ove godine. Druga je pobjeda na Poljudu u jesen 2007. Tri dana nakon što smo u Amsterdamu igrali 120 minuta, potpuno se fizički i mentalno iscrpili, nadtrčali smo i nadigrali Splićane i pobijedili s 2:1.
Je li vas “presjeklo” kada vam je, za vrijeme vožnje prema Varaždinu nakon utakmice Dinamo - Austria, zazvonio mobitel, a poznati glas s druge strane ponudio klupu Dinama?
- Bio sam iznenađen, nisam očekivao takvu reakciju, da će odmah doći do razlaza s Krunom.
A šok kada ste drugi dan ujutro pročitali u novinama da više niste kandidat?
- Nije me šokiralo drugi dan, nego isti čas kada je Zdravko rekao “Zaboravi da sam te zvao”. Poznajem Zdravka, on reagira emotivno, instinktivno, a to su kvalitete.
Nije li ta instinktivna reakcija dva puta bila kobna za vašu suradnju?
- Ne instinkt, nego emocija. I nije to bilo baš tak’. Primjerice, pri prvome razlazu, na Dvoranskom PH, njegova reakcija izazvala je moju reakciju. Meni su prenijeli što je on rekao u svlačionici dok me nije bilo. Pa sam napravio kontrareakciju. Ispalo je tako kako je ispalo...
Emocije pod kontrolom
A nije trebalo tako ispasti.
- Ispalo je glupo, nepotrebno. To smo trebali riješiti unutar kluba.
Ne bojite se da bi se takvo što moglo ponoviti?
- Ne vjerujem. Jer znam da je Zdravko stavio pod kontrolu emocije, drugačije reagira, iskusniji je, stabilniji, a rezultat toga je da je klub sada bitno drugačiji nego prije pet godina.
Ali ne dokazuje li primjer s Jurčićem da se gazda ipak nije promijenio?
- Ne vjerujem da je to bila ishitrena reakcija, da je o smjeni trenera odlučio ad hoc. To se njegovo nezadovoljstvo taložilo, a reakcija je bila razumljiva s obzirom na to što se gubi. Logične su takve reakcije, svi smo bili zatečeni jer Dinamo živi od rezultata, od Lige prvaka, od transfera. To su ogromna sredstva koja objektivno nedostaju. A trener koji radi u velikom klubu mora biti spreman na takve reakcije, živjeti s takvim pritiskom, s tim se suočiti.
Vi ste spremni?
- Da nisam spreman, da nemam samopouzdanje, znanje i iskustvo, ne bih dolazio. Iza mene su rezultati. Kada se osvrnem, moja karijera uglavnom ide prema gore, nije imala nikakvih padova. Gdje god sam radio, ostavio sam rezultat. I radio sam rezultate ekspresno!
Koje Dinamove mane ste uočili protiv Austrije?
- Ne bih govorio o manama. Ostavit ću ih za sebe i za svoje igrače, uostalom, ne mogu otkriti sve našim suparnicima.
Biste li, poput Krune Jurčića, u prvoj utakmici s Austrijancima na vrata stavili tek 20-godišnjeg vratara?
- Bih! Smatram da igrač s 20 godina već igra ozbiljan nogomet.
Ali njegov kiks možda je koštao Dinamo ispadanja?
- Da, možda, međutim, ne smijemo sada Zeleniku proglasiti krivcem što Dinamo nije u Ligi prvaka. I još će Zelenika imati kikseva, ali pred njim je još 15 godina karijere. Sjetimo se kakve je Ladić kikseve imao prije SP-a 1998., a u Francuskoj je bio najbolji vratar.
Trebam novog Kovačića
Trebate li, poput Barića, još dvojicu igrača?
- Da, trebam još dvojicu! Jednoga stopera i jednoga modernoga veznoga. Tipa Kovačića. Jednoga koji nije samo defenzivac ili samo ofenzivac.
U kakvom ste stanju zatekli Sammira?
- Kod njega sam vidio fanatičnu želju za što bržim oporavkom. Sammir je sve ovo vrijeme naglašeno dobro trenirao, niti jedan trening nije izostao, niti tražio poštedu i očekujem da nastavi u tom ritmu. Pripremio se za klub i za reprezentaciju, za Belgiju, Škotsku i dodatne kvalifikacije. Jasno da je već počeo pripreme za SP.
Koliko će Dinamo Štimcu dati igrača za Brazil?
- Očekujem u reprezentaciji Šimunića, Ademija, Halilovića, Sammira, čak i Jozu Šimunovića. Pozicija stopera elitna je u svjetskom nogometu, izuzetno važna, vidite da i veliki klubovi imaju problema pronaći stopera. Barcelona pet godina ne može kupiti stopera, traži ga i Real, u Bayernu je još uvijek s Van Buyten sa 36 godina. Jozo ima sve uvjete da izraste u igrača. Mi ćemo napraviti sve da kroz Europsku ligu postane kandidat za reprezentaciju.
Kakav će tretman imati Sammir? I dalje s povlasticama?
- Sammir je igrač vrlo značajan za Dinamo, on je imovina kluba, igrač koji pravi razliku, donosi atraktivnost koju publika obožava. A Dinamo, osim što traži rezultat, mora i tu dimenziju zadovoljiti. Obožavam li ga i ja? Volim takve tipove igrača, koji dovode publiku, rade razliku, daju šarm igri.
Usudit ćete se Sammira staviti na klupu kao svojedobno Mandžukića?
- Sammir naprosto nije igrač za klupu. On ili igra ili ne igra. Kad je spreman, on ne može biti u lošoj formi. On je igrač koji radi prednost i po svemu zaslužuje da igra.
Prezimljavanje je imperativ. Doživljavate li to kao pritisak?
- Doživljavam to kao ekstra motiv, kao našu fanatičnu želju i kao našu realnost.
Realnost!?
- Realnost je da tome težimo, nadamo se i tražimo prolaz u drugi krug. Neće biti lako, jer nema lakoga suparnika. Ali, mi nismo lošiji ni od jedne momčadi u skupini. Prezimljavanje je naš zadatak. A ne uspijem li? Analiza se radi poslije svake utakmice, radit će se i na kraju jeseni. Rezultat ne ovisi samo o igračima i meni, ovisi o ozljedama, terenu, sreći, naravno i o suparnicima.