Brazilska maxi-euforija: Hrvati, smiješni ste!

Ako vjerujete da u hrvatskom nogometu vlada kaos, kako biste nazvali stanje u meksičkom? Naš treći protivnik na Svjetskom prvenstvu, protiv kojeg ćemo možda igrati i odlučujuću utakmicu u Recifeu, promijenio je četiri izbornika u 42 dana, ali novi “jefe” Miguel Herrera preživjet će bar do Svjetskog prvenstva.

– Budući da je nedavno bilo mnogo promjena za kormilom reprezentacije, navijački optimizam više proizlazi iz lijepih želja nego iz nogometne stvarnosti – ispričao nam je novinar Gustavo Sánchez iz Sky Méxica.

– Loše predstave u kvalifikacijama ne ulijevaju veliko povjerenje u mogućnosti momčadi. Ipak, novi izbornik Herrera vrlo je karizmatičan. U proteklim je sezonama doveo Club Américu do prvog i drugog mjesta u prvenstvu pa je narod svjestan njegovih trenerskih sposobnosti.

Stoga se meksički navijači nadaju da će njihovi ljubimci proći prvi krug, ali i strahuju da bi im to mogao biti krajnji domet.

– U našoj se zemlji sanja o nadmašivanju dostignuća s prošlih mundijala, dakle o četvrtfinalu. S obzirom na ždrijeb koji bi nas odveo na Nizozemsku ili Španjolsku, takav se plasman smatra vrlo teško ostvarivim – upozorava Sánchez.

Skupina po meksičkom ukusu

Javnost najveće srednjoameričke zemlje vjeruje da je ždrijeb bio milostiv prema tricolorima, kako sami sebe nazivaju. Meksikanci su željeli baš u skupinu s Brazilcima, jer domaćini u prvom krugu gotovo nikad ne bivaju spareni s drugim favoritima.

– Pretpostavljali smo da ćemo, uđemo li u skupinu s domaćinom, za protivnike imati dvije reprezentacije razine slične našoj. I doista, dobili smo Hrvatsku i Kamerun, s kojima ćemo se nadmetati za drugu ulaznicu koja vodi u osminu finala.

Meksikanci ne tvrde da će imati lak posao, ali vjeruju u proboj u nokaut-fazu s drugog mjesta, iza domaće reprezentacije.

– Predviđamo poraz od Brazila i tijesne pobjede nad Kamerunom i Hrvatskom. Slutimo veće teškoće u susretu s Afrikancima jer nam oni redovito kompliciraju život. Lakše nam je proniknuti u stil europskih momčadi kao što je Hrvatska.

Prevladava mišljenje da se s Hrvatskom može igrati i pobijediti je, a jedan od faktora koji idu u prilog Meksiku je - klima.

– Herrera nastoji uvesti stil s puno pokretljivosti i pritiska na protivnika. Taj bi nam stil mogao donijeti prednost, imajući u vidu brazilsku vrućinu i vlagu, na koje su naši igrači bolje priviknuti.

Naša reprezentacija još je daleko od fokusa meksičkih medija i navijača. Javnost u zemlji Azteka malo zna o Hrvatskoj, osim što se mnogo govori o prethodnom međusobnom dvoboju u Japanu i J. Koreji 2002., koji je pripao Meksiku (1:0).

– Najpoznatija su nam dvojica igrača Luka Modrić, jer igra u Real Madridu, klubu koji u Meksiku mnogi prate, i Mario Mandžukić, jer se i njemačka liga ovdje prenosi – veli Sánchez, i dodaje:

– Kako se bude približavao SP, više će se govoriti o suparnicima. Zasad je u prvom planu prijateljska utakmica protiv Južne Koreje 29. siječnja.

Brazil prvak, Hrvati lak zalogaj

Brazilci imaju maksimalna očekivanja od Svjetskog prvenstva i ne predviđaju nikakve teškoće u grupnoj fazi, iznijela nam je Aline Gimenes, novinarka iz Sao Paula.

– Vjerujemo da ćemo biti prvaci. Bilo bi predivno osvojiti trofej na našem terenu. Možda ćemo imati nekih organizacijskih problema, ali mi smo još zemlja koja živi i diše nogomet. Ne sumnjam da ćemo u konačnici prirediti lijep spektakl – kaže reporterka postaje TV de Rua.

U ozračju obaveze penjanja na svjetski vrh, prva runda natjecanja za Brazilce nije ništa više od male neravnine na cesti. A Meksiko izaziva veće dvojbe nego Hrvatska.

– Skupina A po meni je prosječna, ali ne sasvim jednostavna. Meksička nam je reprezentacija uvijek zadavala glavobolje, iako se ovaj put na SP plasirala s teškoćama. Kako god bilo, prolaz nam je obaveza.

Kakav ugled uživa Hrvatska i spominju li se u brazilskim glasilima njeni ključni igrači?

– Poznato je da su tehnički jaki i da mnogi Hrvatsku smatraju ‘europskim Brazilom’. Malo se govori o pojedinim igračima, ali se poštuje hrvatska nogometna povijest i rezultati – kaže senhorita Gimenes, koja ne dvoji oko ishoda otvaranja prvenstva 12. lipnja.

– Naravno da vjerujemo u pobjedu protiv vas u Sao Paulu, kao i prije osam godina u Njemačkoj. Bit će to za nas tehnički zahtjevna utakmica, ali igramo kod kuće i tradicija je na našoj strani.

Brazil je favorit, ali je i u nezavidnom položaju, jer bi narod sve osim naslova doživio kao kataklizmu. Kad je ova zemlja 1950. godine kao domaćin zauzela drugo mjesto iza Urugvaja, zavladala je narodna žalost. Rane od poraza nisu zacijeljele ni danas, nakon 63 godine i pet svjetskih kruna. Legenda o 200.000 uplakanih ljudi na Maracani prenosi se s naraštaja na naraštaj i možda se nikada neće ugasiti.

Kako bi Brazilci podnijeli neuspjeh na svom drugom mundijalu u ovako osjetljivom razdoblju za državu?

– Zanima nas samo zlato. Mi smo nogometna zemlja i slavit će se samo titula. U suprotnom, ne vjerujem da će baš doći do revolucije, ali će igrači, trener i struka dospjeti pod lavinu kritika. A isto bi čekalo i predsjednicu Dilmu Rousseff i njenu vladu – ističe naša sugovornica.

Dok je Aline Gimenes bila umjerena u komentarima, njezin se kolega s brazilskog sportskog portala Trivela okrutno “obračunao” s hrvatskom reprezentacijom. Profil vatrenih objavljen na toj stranici spada u najnepovoljnije koje smo pročitali o našoj reprezentaciji.

Vatreni - goli prosjek

“U prvom nastupu na svjetskim prvenstvima, Hrvatska je 1998. ostavila odličan dojam. S Davorom Šukerom kao prvim strijelcem turnira i nizom iznenađujućih pobjeda poput četvrtfinalne nad Njemačkom, činilo se da ima tehnički potkovanu i opasnu momčad. Zaboravite sve to. Taj turnir nije prava slika Hrvatske!”, napisao je Felipe Lobo.

“Današnji sastav, koji se s mukom plasirao izbacivši mali Island u doigravanju, nema velikih zvijezda i ne ulijeva strah, kao što su pokazale kvalifikacije”, nastavlja autor.

“Hrvatska je upala u kvalifikacijsku skupinu A, jednu od najlakših u europskoj zoni (?!). Bila je nositeljica zahvaljujući visokom mjestu na Fifinoj ljestvici. Izvukla je Belgiju, Srbiju, Škotsku, Wales i Makedoniju, no ostala je devet bodova iza Belgije, koja se prošetala grupom”, podsjeća Felipe Lobo.

Trivela ocjenjuje da prosječne igre naše reprezentacije nisu iznenađenje, ističući da je poslije uspjeha 1998. samo dvaput dogurala do četvrtfinala velikih turnira, kao i da je dvaput promašila plasman na završni turnir - 2000. i 2010. Nema mnogo lijepih riječi ni o istaknutim hrvatskim pojedincima, s dvije iznimke.

“Najbolji i najpoznatiji hrvatski igrač je 28-godišnji veznjak Luka Modrić, koji igra u Realu. To je odličan igrač sposoban donijeti prevagu na ponekoj utakmici, ali je daleko od zvijezde”, zaključio je Lobo, izdvojivši još samo Marija Mandžukića, “zbog velikih uspjeha postignutih s Bayernom”.

Svi ostali izabranici Nike Kovača proglašeni su “sporednim igračima u svojim klubovima”, od Srne, Ćorluke, Lovrena i Pranjića, preko Kranjčara i Rakitića do Kovačića i Olića.

Ni Mandžukić nije zvijezda

“Mnogi su od Hrvata igrali ili igraju u značajnim klubovima, ali nikad nisu bili glavne zvijezde”, ocjenjuje kolumnist, zanemarujući status koji uživa Rakitić u Sevilli i nekoć Olić u Bayernu.

“Čak ni njihovi glavni igrači, Modrić i Mandžukić, nisu vodeći u svojim klubovima. To ne znači da ne mogu zablistati u reprezentaciji, ali teško mogu pogurati momčad do novog polufinala. Ako sreća ne odigra presudnu ulogu”, zaokružio je autor članak koji bi naši igrači trebali sačuvati i povremeno čitati uoči prvenstva.