Boris Johnson nikad nije bio čovjek u nedostatku grandioznih shema. Kao novinar, velike i senzacionalne ideje mogao je iznositi samo na papiru, ali kao gradonačelnik Londona već ih je mogao i pretakati u djela. Neke od njih nisu baš sjajno završile: Boris Johnson sanjao je, primjerice, o novom mostu preko rijeke Temze koji bi bio jedan veliki vrt, sav u zelenilu i stablima, no taj projekt nikad nije realiziran, ostavivši iza sebe samo desetke milijuna funti troškova na račun poreznih obveznika.
Drugi primjer je gondola preko rijeke Temze, koja je porezne obveznike koštala 24 milijuna funti, a privatnog sponzora koji se na njoj reklamirao još 36 milijuna, no koja uglavnom zjapi prazna. Novinari londonskog Guardiana izračunali su da iznos propalih projekata koje je Boris Johnson započeo kao gradonačelnik Londona seže do ukupno 940 milijuna funti.
Nadao se postati premijer
Ipak, ništa od toga ne sprečava Johnsona da, sada kao ministar vanjskih poslova i jedan od najeksponiranijih zagovornika Brexita (izlaska Britanije iz Europske unije) u redovima vladajuće Konzervativne stranke, smišlja grandiozne sheme koje će Brexit učiniti velikim i sjajnim. Posljednja u nizu takvih ideja je – još bolje povezivanje Ujedinjenog Kraljevstva s Europom projektom gradnje mosta preko Doverskog prolaza, na najužem dijelu kanala La Manche, između engleskog grada Dovera i francuskog grada Calaisa.
Na tom mjestu dvije su zemlje već povezane podmorskim tunelom, no Boris Johnson nabacio je ideju gradnje mosta tijekom nedavnog posjeta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Velikoj Britaniji. Kao pobornik Brexita, Johnson uvijek ponavlja mantru da UK izlazi iz EU kao političkog projekta, ali da to ne znači da se udaljava od Europe kao kontinenta. S državama u Europi Johnson želi surađivati bolje nego ikad prije, premda još nije jasno kako je to u praksi moguće jer, kako Britancima ponavljaju svi u ostatku EU, nema boljeg oblika suradnje od punopravnog članstva u EU.
Vjerojatno je Johnson baš zbog toga i nabacio ideju gradnje mosta, kao velikog simbola suradnje i povezanosti. No, njegova ideja, premda je zagolicala maštu mnogih s obje strane kanala, odmah je zalivena hladnom vodom.
Većina stručnjaka za gradnju mostova upozorava da izgradnja velikog betonskog mosta na tako vjetrovitom i vrlo prometnom morskom prolazu nosi sa sobom brojne komplikacije. Francuski ministar financija Bruno Le Maire zvučao je kao da nije baš oduševljen Johnsonovom idejom.
– Sve ideje valja uzeti u obzir, čak i one najpretjeranije. Postoji niz velikih europskih infrastrukturnih projekata koji su komplicirani za financiranje. Dovršimo radije stvari koje su već u tijeku prije no što razmišljamo o novima – rekao je Le Maire za francuski radio Europe 1.
Zagrijanost nije pokazala ni britanska premijerka Theresa May, s kojom je Johnson kao njezin ministar u stalnom latentnom sukobu. Johnson se, naime, nakon referenduma o Brexitu i ostavke premijera Davida Camerona nadao da će on postati novi premijer, što je nada koja nije sasvim umrla ni sada, kad je to pošlo za rukom Theresi May, slaboj ali kakvoj-takvoj premijerki.
Ministar Johnson navodno je francuskom predsjedniku Macronu rekao da je “suludo da su sve ponajveće ekonomije svijeta povezane samo jednim željezničkim trakom, a udaljene su samo 20 milja”.
U svijetu postoje mostovi koji spajaju i udaljenije obale, no činjenica je da bi ovaj most morao biti vrlo visok zbog najvećih svjetskih brodova koji tim kanalom prolaze u velikom broju, što bi ga značajno poskupilo, a sve to radi čega? Radi bolje povezanosti Velike Britanije i Europe, između kojih ni postojeća, sasvim dobra i brza poveznica (tunel poznatiji i kao Channel Tunnel) ne uspijeva raditi punim kapacitetom.
Kad su britanska premijerka Margaret Thatcher i francuski predsjednik François Mitterrand 1986. potpisali ugovor o gradnji tunela, predviđalo se da će vlakovi kroz njega prevoziti 21 milijun putnika godišnje. Sada prevoze 10 milijuna, a prema podacima Europske komisije u 2013. neiskorišteno je bilo 43 posto kapaciteta za prijevoz tereta (kamioni koji se ukrcavaju na tunelske vlakove).
Na broj putnika koji koriste tunel, i koji bi koristili most kad bi jednog dana bio izgrađen, utječe i činjenica da danas mnogi radije putuju brojnim low-cost aviokompanijama.
Kad je tvrtka Eurotunnel dobila koncesiju na upravljanje tunelom, obvezala se da će izraditi analizu i prijedlog za izgradnju druge poveznice preko kanala, bilo da je riječ o mostu ili novom tunelu. No, kad je Eurotunnel 1999. izradio takvu studiju, britanska i francuska vlada suglasile su se da nema dovoljne potražnje koja bi opravdala takvu investiciju.
U javnoj raspravi koja je uslijedila nakon Johnsonove ideje o mostu, koji bi, prema gruboj procjeni stručnjaka, stajao oko 120 milijardi britanskih funti, javili su se i neki koji kažu da bi bolje bilo graditi most između Sjeverne Irske i Škotske nego između Engleske i Francuske. “Keltski most” koštao bi oko 15 milijardi funti i ojačao bi sjever Ujedinjenog Kraljevstva, smatra arhitekt Alan Dunlop. Udaljenost između škotske i sjevernoirske obale je oko 40 kilometara na mjestu gdje se predlaže gradnja mosta, što je nešto više od 32 kilometra koliko su udaljene Engleska i Francuska kod Dovera, no razlika u cijeni je golema. Ponajprije zbog toga što između Škotske i Sjeverne Irske nema ni snažnih vjetrova kao kod Dovera, ni toliko velikog brodskog prometa, koji poskupljuju most kod Dovera.
Viseći most iznad Doverskog prolaza morao bi imati pilone, odnosno nosače mosta, visoke čak i više od 500 metara, pišu pojedini britanski građevinski i strukturni inženjeri.
Pelješki most dug je, primjerice, 2440 metra, a visina pilona je do 124 metra. Sam taj most, bez pristupnih cesta na Pelješcu, koštao bi, prema odabranoj ponudi kineskih graditelja, 270 milijuna eura bez PDV-a.
Pio dingač na Pelješcu
Kad je u kolovozu 2012. ljetovao u južnoj Dalmaciji, Boris Johnson, tada još gradonačelnik Londona, detaljno se upoznao s dolinom Neretve, morem i obližnjim otocima, pa je zasigurno čuo i za planove o izgradnji Pelješkog mosta. Ako nije za most, sigurno je čuo za pelješko vino dingač jer se u razgovoru za neretvanski Radio Narona pohvalio da se jednu večer “susreo s dvije boce” dingača. Tko zna, možda mu je u primisli, kad je nabacivao ideju mosta preko kanala do Francuske, bio i projekt Pelješkog mosta. A možda mu je, kako tvrde novinari Guardiana u jednom svom naslovu, u primisli jednostavno bilo – bildanje vlastitog ega.
“Most Borisa Johnsona nije infrastruktura, to je egotrip”, kaže taj naslov komentara u Guardianu, koji tvrdi da sve megalomanske Borisove infrastrukturne ideje nisu smišljene kao nešto od čega bi građani trebali imati koristi, nego primarno kao ideje koje služe poboljšanju njegove političke karijere.
Kritičari Johnsonove ideje o mostu podsjećaju i na ideju o gradnji nove zračne luke Londona na otoku na Temzi. Zvučalo je vizionarski, golicalo maštu, ali i ta je ideja propala nakon što je progutala oko 5 milijuna funti poreznih obveznika potrošenih na predstudije izvodljivosti i druge analize.
Povezat će se ako ima kalif Bakir dopusti..😄😄😄