Kada su i najokorjeliji hrvatski optimisti već počeli sumnjati da će Hrvatska ikada iskoristiti ogromni novac EU i početi graditi Pelješki most, objavljeno je da je posao povjeren kineskom državnom konzorciju CRBC-u. I postalo je jasno zašto se hrvatska Vlada mučila četiri mjeseca od zatvaranja natječaja dok nije odabrala izvođača.
Dosad su, naime, iz Bruxellesa Hrvatskoj, kada je riječ o poslovima s Kinezima, uglavnom dolazile blokade i upozorenja pa je Vlada morala posao oko Pelješkog mosta provući kroz filtar Europske komisije. Sada kad su Kinezi dobili posao saznalo se da su neki EU konzorciji snažno lobirali da se zabrani odabir Kineza za ovaj posao, no očito je ovdje Hrvatska razmišljala svojom glavom jer tko bi normalan propustio dati posao ponuđaču koji je 600 milijuna kuna jeftiniji od prvog sljedećeg protukandidata. A k tomu se obvezao i posao dovršiti za tri godine, što je šest mjeseci kraći rok od drugih.
Za kineski konzorcij gradnja mosta od 2,4 kilometra plus pripadajuće ceste sigurno nije ništa posebno u usporedbi s referencijama i poslovima koje su dosad radili, uglavnom kod kuće, a to su mostovi duži od 30 kilometara. Međutim, i za Kineze je ovo vrlo značajan posao i prekretnica jer oni su se prvi put javili na natječaj EU i pobijedili, dok su dosad inzistirali da poslove dobivaju bez natječaja. Ovim poslom, dakle, Kinezima se otvaraju vrata EU za njihovu građevinsku industriju.
S obzirom na to kakav glas bije Kineze i njihovu građevinsku industriju, Hrvatska može biti sigurna da će se oni držati ugovorenih obveza i da će na vrijeme sagraditi most. Analitičari čak procjenjuju da je taj posao za Kineze, s obzirom na računicu, na granici ekonomske isplativosti, no Kina očito ima svoju kalkulaciju.
To što je izabrala azijskog diva za izvođača Hrvatskoj i politički olakšava jer je teško očekivati da bi se susjedna BiH i dalje upuštala u problematiziranje gradnje. Moglo bi se predvidjeti da je ovakav poslovni ulazak u Hrvatsku “početak jednog divnog prijateljstva” jer je izvjesno da se kineske ambicije neće zaustaviti na gradnji mosta.
Sudeći po dugogodišnjem kineskom lobiranju koje je dosad nailazilo na zatvorena vrata, Hrvatska i Kina imat će nakon toga još zajedničkih interesa. Kinezi bi rado dalje “zagrizli” na dogradnju Luke Rijeka i gradnju dvotračne brze pruge Rijeka – Zagreb – Budimpešta. U jednome od scenarija izgledno bi ih zanimala i Luka Ploče, no primarna je Rijeka jer je najdublje ušla u europsko kopno i s dobrom željeznicom do Münchena se dođe za šest do sedam sati. Kada brod krene kroz Suez i dođe do Rijeke, drugome koji ide od Sueza treba još toliko dana do Hamburga i, ako se računa povratak, to je ušteda u milijunima dolara po brodu.
Logika kineske geopolitike bila bi i da nakon dovršetka mosta na Pelješcu ponudi i dovršetak Jadransko-jonske autoceste koja je zastala kod Ploča. Kina je u ovom trenutku najspremnija financirati gradnju autoceste do Crne Gore, kroz nju i kroz Albaniju do Grčke. Za Hrvatsku je dobro što se napokon otvara Kini jer su oni ozbiljni graditelji, u poslu se drže neutralno u političkom smislu, ne petljaju se u tuđe stvari i ideologije.
Da Kinezi imaju puno širi plan i interes za ove prostore, dokazuju i veliki poslovi koje već obavljaju u Crnoj Gori gdje grade autocestu, kao i Srbiji gdje financiraju gradnju brze pruge od Beograda do Budimpešte, a u BiH grade elektranu.
Geopolitički dio je to kineskog dugogodišnjeg projekta uspostave tzv. novog Puta svile. Koliko je on komplementaran s hrvatskim interesima pokazuje i to da je Kina vrlo zainteresirana i za poljsko-hrvatski projekt Tri mora (Baltik, Jadran, Crno more), koji podupire i SAD. No i bez nekih velikih političkih računica za Hrvatsku je dobar svaki nagovještaj ulaska zdravog kapitala.
Nije baš da možemo klicati “nas i Kineza 1,4 milijarde”, ali da će Hrvatima sve popularnije biti učiti kineski jezik, to je već sasvim jasno.
* Ispričavamo se čitateljima i autoru teksta jer je zbog tehničke greške u tiskanom izdanju objavljen dio teksta iz prijašnje kolumne.
Sve će to Kinezi odraditi kvalitetno i na vrijeme, makar i na vlastitu financijsku štetu ( koju će naravno bez bilo kakvih političkih potresa platiti njihovi porezni obveznici ), jer je ovaj projekt njihova ulaznica na tržište Europe. Nama je možda ovo lijepa prilika da im uz ovaj projekt " uvalimo " koncesiju za gradnju pruge Rijeka-Budimpešta !?