Britanski monstrum se ne kaje što je silovao kćeri

Engleski monstrum iz Sheffielda, koji je čak 27 godina silovao svoje dvije kćeri te s njima imao devetero djece, uopće ne pokazuje kajanje zbog strašnih zločina koje je počinio.

Iz zatvora, gdje će služiti kaznu od najmanje 19,5 godina, poslao je pismo koje je, gotovo kao i njegovi zločini, šokiralo svjetsku javnost. Ne žali što je kćeri silovao, tukao i zlostavljao na sve moguće načine, samo je zabrinut za svoju budućnost.

Nije psihički bolestan
“Nakon svega, ja sam dobio zatvor, a moje kćeri barem imaju djecu”, ističe u šokantnom pismu monstrum koji je sebi dao nadimak Gazda. Psihijatrijsko vještačenje je pokazalo da nije mentalno bolestan, nego da je silovao kćeri samo da bi zadovoljio svoj seksualni nagon te da bi ih kontrolirao. Britanske vlasti nisu objavile puni identitet oca monstruma jer žele zaštititi žrtve.

Javnost se i dalje pita kako je moguće da je obitelj – otac monstrum, njegove dvije kćeri te sedmero djece – gotovo 27 godina vodila naoko normalan život. Riječ je, dakle, o obitelji koja je imala dom, odlazila k liječniku, socijalnim službama, a i djeca su išla u školu.

Iako je Gazda obitelj selio svakih šest mjeseci ne bi li spriječio socijalizaciju u nekom mjestu, ipak nije bila riječ o savršenom zločinu. Silovane kćeri često su imale masnice od udaraca, bile su često trudne, imale su velik broj pobačaja, dvoje je njihove djece umrlo nakon porođaja, ali sve to nije bilo dovoljno da prorade državne institucije.

Podbacila i policija
Bilo je sumnji, čudnih pogleda, ali nikada prave akcije. Liječnicima je, doduše, bilo čudno što su dvije mlade žene bile trudne ukupno 19 puta. Uostalom, dvoje je djece umrlo nakon porođaja zbog genetskih poremećaja, što je upućivalo na incestuozni odnos.

Liječnici su čak sugerirali nesretnim djevojkama da više nemaju djecu s istim partnerom, a jednom su jednu od njih pitali je li otac njene djece i njezin otac. Preplašene su djevojke uvijek odgovarale niječno. Čak je i policija podbacila – ignorirala je brata nesretnih djevojaka koji je jednom prijavio oca zbog obiteljskog nasilja. No, opći je zaključak, institucije su morale djelovati po službenoj dužnosti.

Najžalosnija je spoznaja da je majka djevojaka znala da njezin muž siluje njihove kćeri, ali nije učinila ništa. Gledala je kako kćeri odlaze mužu u krevet, a pomagala im je kada su imale pobačaje. Nikada nije postavljala pitanja o tome što im se dogodilo. Napustila ih je kada su ušle u pubertet.