Buđenje desnice: populistička stranka Vox u naletu

Do sada se mislilo kako je Španjolska imuna na populizam, bio je to nekima temelj vjerovanju kako je taj politički fenomen ipak prolazan. Sve dok se nije pojavio Vox sa svojim liderom Santiagom Abascalom. Na izborima u Andaluziji, najmnogoljudnijoj i drugoj najvećoj autonomnoj jedinici u Španjolskoj, ovog vikenda uspjeli su osvojiti 400.000 glasova, odnosno 12 mjesta u tamošnjem parlamentu od ukupno 109.

Agenda u 100 točaka

Tako su postali važnim faktorom za formiranje vlasti u tom dijelu Španjolske. Njihov je uspjeh mnoge iznenadio pa i zato što je njihov čelnik i jedan od osnivača Santiago Abascal. Koji je – Bask. Očito je zanimljivo da se netko tko je podrijetlom iz područja koje uglavnom poznajemo po separatizmu i nekada zloglasnoj terorističkoj organizaciji ETA-i danas zalaže za unitarnu Španjolsku te ispod oka gleda na nastojanja Katalonije da ostvari takav cilj.

– Zastupamo iste principe reda i poretka te društveno konzervativne ciljeve kao i Donald Trump. O našim planovima razgovarali smo i s bivšim strategom njegove kampanje te savjetnikom u Bijeloj kući Steveom Bannonom koji nas je savjetovao i pomogao nam povezati se s drugim sličnim europskim strankama kroz Savez konzervativaca i reformista u Europi koji je povezan s američkim konzervativcima – rekao je Abascal koji je inače sociolog te član Ornitološkog društva Španjolske, odnosno ljubitelja ptica, u jednom intervjuu.

Ništa manje zanimljivo nije ni što je Vox svoj uspjeh u području gdje socijalisti PSOE-a dominiraju već 36 godina ostvario na nacionalnoj, a ne na lokalnoj agendi. Upravo suprotno, oni su protiv sadašnjeg španjolskog decentraliziranog sustava iako je on utemeljen u ustavu te zemlje. Ovo, jasno, nije jedino, kako je objasnio španjolski list El Pais, Voxova je politička agenda ispisana u stotinu točaka.

Ima tu svega, savršeno je logično da populistička konzervativna stranka zastupa politiku promocije nacionalnih heroja, potrebe države i Španjolaca uime oligarha, lobija ili nadnacionalnih grupacija. Protivi se feminističkim grupama kojima bi ukinuli financiranje te su apsolutno za “prirodnu” obitelj koju bi ozakonili, i to tako da se u legislativi jasno kaže kako je to institucija koja je starija od države.

Zakon o nasilju u obitelji bi umjesto da štiti slabiji spol, okrenuli tako da štiti sve, starije, mlađe, muškarce, žene, sve koji trpe nasilje. Dojave o nasilju koje bi procijenili lažnima kazneno bi gonili. Što se tiče migranata, tokovi bi se kontrolirali s obzirom na potrebe gospodarstva te mogućnosti da se migranti integriraju u španjolsko društvo te prihvate njegove vrijednosti. Ilegalne migrante treba deportirati, a neprofitne organizacije koje im pomažu da dođu do Španjolske treba – progoniti.

Tek 12 kilometara od Afrike

Je li se doista dogodilo da je andaluzijsko biračko tijelo negativno reagiralo na situaciju u kojoj je Španjolska europska zemlja koja je najprijateljskije nastrojena prema migrantima? Od početka godine u zemlju udaljenu tek 12-ak kilometara od Maroka u Africi stiglo je 50-ak tisuća migranata, dvostruko više nego u Grčku ili Italiju, donedavno omiljene migrantske destinacije. I vlada lijevog centra ne vidi problema u takvoj brojci. Iako je Španjolska i zemlja s drugom najvišom nezaposlenošću u Europi s 14,8 posto, ispred je jedino Grčka s 18,9, ankete ne pokazuju da Španjolci migracije smatraju odgovornima za takav broj.

Isto tako, Španjolska još pamti diktaturu Francisca Franca pa se i zbog toga vjerovalo kako je nacionalistička retorika tamo teško vjerojatna. No, čini se kako su pogodili s – rekonkvistom. Da, istim pojmom koji označava obračun s Maurima iz srednjeg vijeka.

Sada bi Vox zatvarao fundamentalističke džamije, deportirao ekstremističke imame, pojačao vojno sudjelovanje u obračunu s džihadistima, ne bi ni Tursku u Europskoj uniji. A vratili bi i Gibraltar.

Pogledajte što Duterte misli o korištenju marihuane:

Duterte o korištenju marihuane