Atlantic grupa preuzela je srbijanski Foodland te dodatno pojačala vlasništvo nad tradicionalnim i važnim regionalnim brendovima, koji su već prepoznatljivi i na nekim svjetskim tržištima. Cilj je kompanije, kaže njezin čelnik Emil Tedeschi, daljnje širenje i akvizicije, odnosno organski rast veći od sadašnjih oko tri posto.
Ovaj tjedan završili ste preuzimanje Foodlanda...
Ta akvizicija izuzetno nam je važna jer je riječ o proizvodnom asortimanu koji ima velik potencijal. Brend Bakina tajna prepoznat je u segmentu premium proizvoda i već je dio redovite ponude maloprodajnih lanaca u Švicarskoj, Švedskoj, Engleskoj, Francuskoj, SAD-u, Australiji, Koreji, Japanu... Riječ je o autentičnim proizvodima od lokalnog povrća i samoniklog voća. Danas je organska hrana na cijeni, što je komparativna prednost ove regije, a naši proizvodi rade se od najbolje sirovine, prema tradicionalnoj recepturi i dobrim dijelom ručno. To nije jedan od proizvoda koji može napraviti svatko. I zato vjerujemo da baš naš ajvar može postati globalni proizvod. Proizvodi Bakina tajna – delikatesni ajvar, prvoklasni džemovi i 100-postotni voćni sokovi – ono su što želimo imati u svojemu proizvodnom portfelju.
Hoće li se takva politika Atlantica nastaviti – akvizicija proizvodnje s dodanom vrijednošću i širenje?
Fokus Atlantic grupe u sljedeće četiri godine intenzivna je internacionalizacija. U regiji smo jaki i kao proizvođač i kao distributer vodećih svjetskih brendova. No to nam omogućuje godišnji organski rast od dva do tri posto, što nas ne zadovoljava. Naše su ambicije veće i zato želimo veći iskorak na tržišta zapadne Europe, Skandinavije, zemalja ZND-a, a onda u sljedećoj fazi i u prekomorskim zemljama. Zato moramo imati jak i prepoznatljiv asortiman.
Tržišta zapadne Europe i bivšeg SSSR-a čine oko 25 posto ukupnog prihoda. Naš je cilj u razdoblju od pet godina na tim tržištima uprihoditi 60 posto, ostatak na području regije a da pritom nigdje ne pada promet.
Nedavno ste održali prezentaciju investitorima i govorili o novčanom potencijalu za ulaganja. Koliki je?
Atlantic ima nisku zaduženost, odnos duga i EBITDA je 3,3 puta. Kad bismo kao referentan gledali taj odnos u trenutku akvizicije Droge Kolinske, imali bismo na raspolaganju 80 milijuna eura. Ako bismo, međutim, imali potrebu za većim financiranjem, ne bismo imali problema prikupiti nekoliko stotina milijuna eura novog vlasničkog kapitala jer je interes financijske zajednice i investitora velik.
Pohvala Novoj Gradiški
Koliko vam kamatu smanjuje niži omjer duga i EBITDA-e?
Kad smo kupovali Drogu Kolinsku, taj je omjer bio viši od 4,5 puta, a kad smo ga spustili na razinu 3,8, osigurali smo financiranje povoljnije za jedan postotni bod. Odnosno, kada smo refinancirali obaveze od 309 milijuna eura, zbog manjeg odnosa duga i EBITDA-e na kamati smo godišnje uštedjeli tri milijuna eura
Još ljetos nagađalo se o akviziciji Kaanana...
Kanaan je strateški partner s kojim imamo ugovor o proizvodnji krumpirova čipsa za naš novi brend Chipsos, koji je nedavno lansiran na pet regionalnih tržišta. Ugovor nam daje mogućnost i za druge vidove suradnje, što uključuje i vlasničko povezivanje.
Neke druge mete preuzimanja? Kraš?
Kraš je solidna kompanija, ali u ovom trenutku nije u našem fokusu.
Svojedobno ste bili zainteresirani za preuzimanje Podravke, no kupili ste Drogu Kolinsku, sada i Bakine tajne. Je li tako bolje?
Ovaj scenarij puno je kvalitetniji za nas, možemo govoriti o boljim sinergijama. Nakon spajanja bitno smo ojačali portfelj vlastitih relevantnih brendova i postali smo jednako jaka kompanija u Sloveniji, Srbiji, BiH, Makedoniji, kao i u Hrvatskoj. U svim zemljama imamo proizvodne kapacitete, snažne brendove, razvijenu distribuciju i percipiraju nas kao lokalnu tvrtku. Svugdje smo naša kompanija koja ima naše brendove. To je rezultat i našeg odnosa prema svakom od tih tržišta koje tretiramo kao domaće.
Dakle, nikakav otpor u regiji niste doživjeli zato što dolazite iz Hrvatske?
Ne, nikada. Dovoljan je primjer akvizicije Droge Kolinske koja je uspješno obavljena u vrijeme najnapetijih odnosa između Hrvatske i Slovenije. Prošle smo godine pak dobili posebno priznanje za izgradnju korporativne kulture u Sloveniji. Kad smo došli, najavili smo planirane poteze i obećanja smo ispunili – da ćemo čuvati i razvijati posao i radna mjesta, podržati jake brendove i zadržati proizvodne kapacitete. Održana riječ vraća se višestruko.
Koliko prihoda dolazi iz regije, koliko sa Zapada?
Tržišta zapadne Europe i bivšeg SSSR-a čine oko 25 posto ukupnog prihoda. Naš je cilj u razdoblju od pet godina na tim tržištima uprihoditi 60 posto, ostatak na području regije a da pritom nigdje ne pada promet.
Koliko se prihoda odnosi na distribuciju, koliko na vlastitu proizvodnju?
Na distribuciju ide oko 20 posto, ali nam je to strateški iznimno važno. Danas se svugdje događa okrupnjavanje trgovačkih lanaca pa je logično da se okrupnjava i portfelj brendova. Kad je tržište konsolidirano, treba imati dobru pregovaračku poziciju, a naš zajednički portfelj – vlastitih proizvoda i proizvoda naših principala – ima izuzetnu snagu i vrijednost za svakog trgovca.
Foto: Borna Filić/PIXSELL
Ove godine odlučili ste se graditi tvornicu u Novoj Gradiški iako ste birali između lokacija u još dvjema zemljama?
Jako smo zadovoljni uvjetima koje smo dobili, od poticaja do prijma i pristupa u gradu i industrijskom parku Nova Gradiška, koji su poštovali sve što je dogovoreno. I mi smo bili maksimalno učinkoviti pa već pola godine od početka investicije u prosincu krećemo s probnom proizvodnjom.
Dokaz ste da se uz dobro upravljanje može rasti i u krizi. Mislite li da bi se i država mogla tako ponašati?
Već godinama tvrdim da je upravljanje jedinstvena disciplina. Upućivao sam kritike svim vladama, upravama javnih tvrtki, a ništa manje i privatnom sektoru. Jer i tu ima nesnalaženja, neobrazovanja, nerazlikovanja upravljanja od vlasništva, netransparentnosti... Isto tako nisu jednako uspješna ni sva ministarstva ili jedinice lokalne samouprave.
Mislite li ipak da je Vlada mogla bolje?
Rekao sam više puta da je Vlada došla loše pripremljena i ekipirana, a dočekalo ju je naslijeđe koje je tragično. Istodobno nisam čuo ni neku suvislu recepturu različitih političkih opcija što i kako bi to trebalo napraviti. Kada se i želi krenuti s reformama, gdje god se takne, uvijek neka interesna skupina pruža otpor. I to je prirodno, nitko s promjenama ne bi krenuo od sebe. Ukupno, trebalo je bolje. Ali nije realna ni percepcija da sve što Vlada predlaže ne valja. Volju građana treba poštovati, ali ne možemo sve stvari rješavati referendumom.
Kod nas će ti sve oprostiti osim uspjeha. Drugdje se uspješne i poduzetne pita što im treba – kvadrati, brzi internet, radna dozvola za snagu izvana...
Mislite li pritom i na monetizaciju?
Da, i to se u javnosti predstavlja kao da će nam netko uzeti autoceste, koje su sagrađene skupim kreditima. Vlada možda nije najbolje odradila komunikacijski posao. Ali suštinski, monetizacijom bi se dobili budući prihodi za sljedećih 20 ili 30 godina, umanjeno za trošak kapitala. Kad netko plaća unaprijed, logično je da traži diskont i zaradu jer će time upravljati. No autoceste i dalje ostaju vlasništvo RH. Kad su se gradile i kad se na gradnji kralo, nemam ljepšu riječ, nitko se nije bunio. Jedini kriterij za monetizaciju autocesta ili protiv nje može i treba biti financijska analiza, nikakav kvazipatriotizam. Pravi patriotizam iskazuje se poštivanjem zakona i plaćanjem poreza.
Problem je i neodgovornost u državnim tvrtkama?
Jedan su od apsurda ograničenja plaća menadžmentu, posebno u kompanijama koje su generator rasta i investicija. Tko će za tu plaću ondje raditi uz uvjet da mu političke stranke biraju suradnike? Samo politički uhljeb. I takvi se najviše i guraju. Onda se kadroviranje opravdava ispunjavanjem formalnih uvjeta, neovisno o iskustvu, rezultatima, suštini... To nije problem samo politike nego i pojedinaca koji to prihvaćaju. Hoću li ja zaposliti kuma, rođaka, prijatelja koji ne zna raditi? Neću. Ako zaposlim takvih pedeset, riskiram budućnost kompanije koju vodim.
Jeste li zadovoljni odnosom države i društva prema poduzetnicima?
Mislim da se, dobrim dijelom zbog naslijeđa devedesetih godina, poduzetništvo percipira kao nešto prljavo, a tržišna ekonomija i profit kao sramota i lopovluk. Pobrkali smo lončiće. Treba razlikovati dobre i loše prakse, ali poduzetništvo kao disciplina jedna je od pokretačkih snaga društva. Ne mislim da ga treba veličati bez kriterija, ali treba slaviti uspjehe naših kompanija. Pogledajmo što su napravili Sabol i MicroBlink, Rimac Automobili, JGL, Agrokor, Šestan Busch, Ericsson NT, HS Produkt...
Kada se netko i izdigne, vani ga traže i podupiru, ali ne i u Hrvatskoj?
Kod nas će ti sve oprostiti osim uspjeha. Drugdje se uspješne i poduzetne pita što im treba – kvadrati, brzi internet, radna dozvola za snagu izvana... Mi imamo otpor prema uvozu radne snage jer imamo nezaposlenih. Ali ne u svim branšama. Nemamo nezaposlenih inženjera elektrotehnike. Pa onda treba povećati kapacitet na fakultetima za zanimanja koja se traže, prije svega na FER-u.
Razbacivanje javnog novca
Poduprli ste izmjene u poreznoj politici...
Prag za oporezivanje dohotka stopom od 40 posto pomaknut je i to je dobro. Logičan je i prijedlog da se u smislu poticanja razvoja tržišta kapitala relaksira i problematika oporezivanja ESOP-a. Tu, naravno, ne bi trebalo stati jer i dalje imamo velik broj prikrivenih poreza i nekonzistentnu politiku oporezivanja. Nemam ništa protiv novih kategorija, ali onda mora postojati jasna politika javne potrošnje. Svi građani izdvajaju novac za školstvo i zdravstvo, njihovo su pravo i obaveza da traže odgovorno, efikasno i transparentno upravljanje tim velikim proračunima. Živimo u skupoj državi, a mi u Zagrebu i u posebno skupom gradu pa je svaka samovolja u trošenju javnih sredstava jednako iritirajuća i neodrživa. Mene pogled na loše vođen MSU, pretežno praznu zagrebačku Arenu ili zatvorenu splitsku čini nesretnim, ali i motivira me da upozorim na golem novac koji je neopravdano potrošen, dok druge vrijednosti propadaju. Na besramno uložena sredstva u skijalište na Sljemenu dok ne radi žičara koja je simbol grada, na tragediju stadiona u Maksimiru, devastiran Dubravkin put, zapuštenu Bjelolasicu...
Kako to popraviti?
Za početak treba uvesti standard prema kojem se nepoštivanje zakona, netransparentnost i neodgovornost prema općem dobru neće tolerirati. Treba i to javno reći – ovo je prvi put da za vrijeme mandata jedne vlade imamo javne dužnosnike koji su procesuirani. Tragedija je da imamo takve javne dužnosnike koje valja privoditi, ali to što se to događa svjetonazorski je pomak i hrabrost.
>>Atlantic grupa preuzela srpski Foodland
Bilo je onih koji nisu šutjeli. Ali nisu imali priliku da se njihov glas čuje. Što se tiče vas, Tedeschi, vi na toj šutnji mnogih možete biti samo zahvalni.