Pavle Cicvarić, student beogradskog Fakulteta političkih nauka, jedna je od najistaknutijih ličnosti velikog studentskog bunta protiv vlasti Aleksandra Vučića koji se upravo događa u Srbiji. Ovaj zanimljivi mladić, koji ima i rock band, rođen 2002. godine u Užicu, godinama je prisutan na društvenoj sceni. Zbog svojih jasnih kritičkih stavova i govora na prosvjednim akcijama bio je meta prljave kampanje vladajućih i prije dvije godine. No krajem studenoga prošle godine policija ga je i privela. Za Večernji list govori o okolnostima koje su dovele do studentskih prosvjeda i blokada koji traju već dva mjeseca, o pritiscima vlasti i zašto su predsjedniku Aleksandru Vučiću poručili da nije nadležan za probleme o kojima oni govore. Osvrnuo se i na sramotnu kampanju protiv hrvatskih studenata koji su nedavno boravili u Beogradu.
Za početak razgovora, kako komentirate sramotnu i opasnu hajku na grupu hrvatskih studenata i studentica, koju su vodili prorežimski tabloidi, ali i sam predsjednik Aleksandar Vučić, optuživši hrvatske studente da su agenti SOA-e koji su u Srbiju došli po zadatku?
Jedini način da opstanu na vlasti jest da manipuliraju i stvaraju krize koje u praksi ne postoje. A s druge strane, oni za sebe kažu da su veliki poštovatelji tradicije i domaćini. Ovako se ne dočekuju gosti iz regije. Ovo je još jedna sramota vlasti u Srbiji. Još jednom bih naglasio veliko hvala studentima iz Hrvatske koji su podržali studentske prosvjede u Srbiji. Ovakav "doček" nije pravo lice Srbije. Postoji i pristojna Srbija, koja se polako budi.
Studentski prosvjedi i blokade traju već gotovo dva mjeseca. Kad je sve počelo nakon tragedije u Novom Sadu, jeste li očekivali da će to dobiti ovoliki zamah?
Uvijek sam to imao u glavi, da na ovakvu situaciju moramo reagirati i da ne smijemo ostati nijemi na ovo što se događa. Bio sam suzdržan i više sam gledao da vidim što će se dogoditi i što mi možemo učiniti u svojoj sferi, da pokažemo koliko je ovo velik problem. Prve prosvjede organizirali su građani i određene aktivističke grupe, i u tom prvom naletu, u tim prvim prosvjedima, vidjelo se da je bijes ljudi užasno velik i da se preko toga neće tek tako prijeći. I sam sam često govorio da što više društvo tolerira određene oblike nasilja i nepravde, to će samo postajati sve otpornije i samo je bilo pitanje gdje ćemo mi podvući crvenu crtu i reći: nećemo više preko ovoga prelaziti. Nakon toga, kada smo išli na veliki prosvjed u Novi Sad, koji je bio najveći koji je Novi Sad ikad vidio, na kojem su bile 22 tisuće ljudi, bilo je očito da vlast ulazi u krizu i da ne zna kako reagirati. I onda su počeli s tim uhićenjima, a pumpala se ta energija i sve je djelovalo kao da će otići na neki produktivni nivo, s tim što je donekle izostao odgovor opozicije. I onda, upravo u trenutku kad mi se činilo da ovo ulazi u ponor i da prosvjedi neće zaživjeti, jednog ponedjeljka odigrala se fenomenalna akcija opozicije, narodnih zastupnika koji su blokirali zgradu tužiteljstva u Novom Sadu. I čini mi se da je to bio trenutak koji je zadao novi ritam prosvjedima i da je taj događaj, koji se poslije ponavljao iz dana u dan, u kombinaciji s određenim drugim aktivističkim grupama poput "Most ostaje", koje sada već 60 dana brane Stari savski most u Beogradu, da su te njihove akcije nekako digle građane na noge i stvarno napumpale neku novu energiju. Poslije toga smo mi imali upad u rektorat, u kojem se održavala neka manifestacija, što je dodatno ojačalo bunt na studentskoj strani. I onda se ustalilo da fakulteti izlaze na tih petnaest minuta komemorativne šutnje.
Studenti Fakulteta dramskih umjetnosti bili su napadnuti na jednom od tih skupova, što je meni djelovalo kao da vlast nije sigurna na koji način da odgovori na ovakve oblike građanskog neposluha, pa čak na kraju krajeva i iskazivanja solidarnosti, i jednostavno su poslali svoje batinaše da tuku studente. Vlastima to zaista nije išlo u prilog, taj je događaj još više produbio gnjev u ljudima jer su neki ljudi izašli da na petnaest minuta odaju počast nastradalima, a onda na sve to ljudi iz Srpske napredne stranke idu i tuku po ulici. Poslije smo saznali da to nisu bili neki obični batinaši, nego visokopozicionirani članovi Srpske napredne stranke i gradski odbornici.
Posljednjih nekoliko tjedana studenti jesu najupečatljiviji, s ovim našim blokadama i plenumima, ali mislim da ne smijemo zaboraviti ni srednjoškolce, koji se nisu toliko često bunili, ali koji igraju zaista veliku ulogu u ovom trenutku i mislim da režim mnogo više boli izlazak srednjoškolaca na ulice nego studenata. Mislim da je naša uloga kao studenata i kao građana da ohrabrimo te srednjoškolce i da pokažemo kako smo uz njih jer i oni zaista trpe velike pritiske u ovom trenutku i mislim da ćemo ustrajati u ovome.
Vaši su osnovni zahtjevi da se privedu pravdi svi odgovorni za novosadsku tragediju?
Tako je, i da se otkrije tko su batinaši koji su tukli studente ispred Fakulteta dramskih umjetnosti. Mislim da je to dobar, premda naizgled banalan i običan zahtjev zbog toga što, u slučaju da se ispuni, čini mi se da će se svaki drugi budući batinaš Srpske napredne stranke, odnosno te stranačke policije, morati dva puta zapitati hoće li smjeti izaći na ulicu tući narod za neki bijedan novac, kada su njegove prethodnike olako pustili niz vodu. Dakle, mislim da će to učiniti veliku pomutnju u njihovim redovima.
Nekako je opća ocjena da je studentski bunt itekako uzdrmao Vučićevu vlast i da je ovo početak kraja vladavine Aleksandra Vučića, koja je ušla u 13. godinu. Hoće li se to dogoditi idući tjedan, mjesec ili godinu, to još ne znamo, a zapravo većina vaše generacije i ne zna za drugo nego za njegovu vlast?
Mislim da ćemo možda tek za nekoliko godina, kada ovo bude neka daleka prošlost, moći uvidjeti koji je trenutak bio prijeloman, ali ono što mogu reći jest to da Srbija već više od godinu i pol dana, od svibanjskih tragedija iz 2023., živi u krizi, ali ne krizi koja je standardna za Srbiju, nego na jednom većem nivou krize, i imam dojam kao da se prosvjedi od tada ne gase, nego da, eto, variraju u tome koliko su intenzivni. A hoće li će Vučić pasti za mjesec, nekoliko tjedana ili godinu dana, to dobrim dijelom ovisi o nama, mislim na studente, mislim na omladinu, mislim na srednjoškolce, ali mislim da dobrim dijelom ovisi i o ostalim društvenim grupacijama, poput sindikata, poljoprivrednika i ostalih. Da bismo prebrodili ovako veliki problem i krizu u kojoj se nalazimo, potrebno je aktivno sudjelovanje svih nas. Mi smo godinama imali ono čuveno pitanje gdje su studenti, gdje su mladi. I onda su se pojavili, ali to nije dovoljno, potrebno je mobilizirati svakog mogućeg aktivnog građanina i građanku koji žele dobro ovoj državi, da stanu u obranu demokracije i ljudskih prava.
Dobro, ali vi nemate neku klasičnu hijerarhiju. Imate plenum, sve djeluje decentralizirano, a opet toliko jako koordinirano, da tako kažem?
Da, ti plenumi, to je jedno tijelo i jedan prikaz neposredne demokracije. Jedna od pozitivnih strana tog plenuma jest to što nitko neće biti izopćen, već će svi imati pravo aktivnog sudjelovanja, pravo glasa u tim tijelima, i zaista mislim da to može zadovoljiti najveći dio, odnosno većinu sudionika plenuma i to uistinu jest decentralizirano. Osnovna ideja ovih prosvjeda bila je da pokušamo izbjeći da jedan čovjek bude predvodnik studenata, kako se vlastodršci ne bi mogli lako zakačiti za jednog, već da se radi grupno, ali i da se inzistira na toj solidarnosti, na zajedničkom duhu itd. U prošlosti smo vidjeli kako se vlast zakači za neku osobu i zaista odvratne stvari pišu o njoj te joj crtaju metu na čelu, pa smo željeli to izbjeći i sad primjenjujemo ovaj princip. A čini mi se i da vlast sada ne zna kako na to odgovoriti. Hodaju onako po mraku, pokušavaju izvući neke od studenata, ali mi se dobro držimo i vjerujem da nećemo pokleknuti tek tako pred tim jeftinim trikovima vlasti, njenim manipulacijama i targetiranjem. Smatram da je ključna stvar sada da zadržimo to jedinstvo. Imali smo neugodne scene, mog su kolegu Davuda (Davud Delimeđac, op. a.) koji je gostovao u emisiji "Utisak nedelje", targetirali tek tako. Dečko se samo pojavio i iznio stavove koji su vrijednosno na istom nivou kao kod svih nas, ali vlast i dalje koristi te jeftine trikove da studente označava kao strane plaćenike, domaće izdajnike itd. Nisu oni nešto pretjerano pametni, kao da su oni to izmislili. Oni su taj način obračuna s političkim neistomišljenicima preuzeli još iz 1990-ih godina, od režima Slobodana Miloševića, koji je tako targetirao svoje političke neistomišljenike. Zaista vjerujem da ovo može trajati. U jednom trenutku bilo je pitanje hoće li studentski prosvjedi izdržati poslije Nove godine i ne da su izdržali, nego će biti još jači u 2025.
Kad već govorimo o napadima na one koji kritički govore o vlasti, i sami ste bili meta napada 2023., nakon govora na skupu "Srbija protiv nasilja", a u toj kampanji objavljivani su i osobni podaci vaših roditelja. Rođeni ste 2002., a Vučićevi su naprednjaci u trenutku kada ste imali 21 godinu govorili da ste strani plaćenik i "vječni student". Moram priznati da mi nije jasno kako netko s 21 godinom može biti vječni student ili je logika vladajućih da se fakulteti upisuju s navršenih deset ili najviše 15 godina života?
Ha-ha, ne znam, to je prvi izgovorio Aleksandar Martinović u Skupštini. Izgleda da tom čovjeku ni matematika ne ide baš najbolje. Dakle, imamo dvije opcije: ili je zlonamjeran ili je bježao sa satova matematike pa ne može izračunati da netko tko ima 21 godinu ne može biti vječni student. Na njemu je da se izjasni. Bio sam donekle svjestan da će se događati ovakve stvari i mislim da su ljudi koji su sada meta napada svjesni što im se može dogoditi, ali je bitno napomenuti da usprkos tim pokaznim vježbama prema studentima, odnosno mladim ljudima koji progovore protiv vlasti, oni su odlučni govoriti i reći veliko "ne" režimu Aleksandra Vučića. Mislim da je to ono što treba ulijevati optimizam.
Studenti su zapravo prvi koji su rekli Vučiću "nisi nadležan" i sveli ga na ustavne ovlasti koje kao predsjednik ima. To mu se nikada prije nije dogodilo i praktično do sada nije odgovorio na vaše inicijative, akcije. Javno govori da voli studente, bez obzira na to što ih neki drugi žele politički iskoristiti?
Čini mi se da se našao u vrlo neugodnoj situaciji, čak i prije tih zahtjeva. Karakter ovih prosvjeda drukčiji je zato što to nije jedan centralizirani skup od 150 tisuća ljudi na jednome mjestu, nego je to jedan masovni prosvjed koji ima stotine žarišta. Mislim da je to ono što njega boli i zbog čega nije znao kako da reagira, nego je povlačio poteze poput slanja tih batinaša koji su mu bili, ispostavilo se, kontraproduktivni.
Kao što sam već spomenuo, odgovor studenata Vučiću "tko je tebe što pitao" za njega je bio neočekivan. Ispada da su mu studenti i jasno dali do znanja koje su točno njegove predsjedničke ovlasti prema Ustavu?
To njega boli i on je odmah krenuo zauzimati stav svemoćnog faraona koji će doći, pucnuti prstima da se studentima da novi stan, da im se daju neke povlastice. Opet, kažem, to su sve jeftini trikovi. Studenti nisu ovdje došli da se prodaju za neke ustupke čovjeku koji se predstavlja kao faraon, nego traže od institucija da rade svoj posao i to je najbolja parola. Najbolja parola studenata je upravo ta: "Predsjedniče, vas nitko ništa nije pitao." Predsjednik ima ceremonijalnu ulogu, a ne ulogu faraona koji će izigravati dobru vilu koja će davati studentima neke jeftine poklone koji će ih utišati. To neće ići.
U ovom trenutku ne da nema adekvatan odgovor, nego je zbunjen zato što nitko nije očekivao da će studenti, pa i srednjoškolci, pokazati ovaj nivo zrelosti i razumijevanja odnosa u društvu i institucija te da će zapravo tražiti nadležnosti institucija, a ne čovjeka koji je uzurpirao sve te institucije.
Predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić izjavila je, među ostalim, da se sve to što studenti rade vodi iz Hrvatske, odnosno prema čuvenoj blokadi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te da plenumi na fakultetima u Srbiji ne postoje. Nije propustila spomenuti umiješanost hrvatskih tajnih službi i izazivanje državnog udara u Srbiji. Kako to komentirate?
To je jeftin trik, čuveni radikalski trik u kojem, kada nemaju što reći, kažu: A-ha, to nam je dala Europa, to smo preuzeli od stranih službi i to smo preuzeli iz Hrvatske. Time automatski pokušavaju onome što im šteti dati pridjev, epitet koji će to povezati s nečim negativnim kako bi se opet na jeftin način poigravali emocijama ljudi i stvarali narativ "svi su protiv nas", svi izvan Srbije, pogotovo taj Zapad, uključujući Hrvatsku, koji Srbiji žele samo nešto loše itd. Mislim da su ljudi shvatili koliko sve to bizarno zvuči. O kakvim mi tajnim službama iz bilo koje druge države govorimo? To su studenti koji su se izjasnili da će javno iskazati solidarnost. To su studenti koji su izašli na ulice tražiti da institucije rade. To nema veze ni s čim izvan same države.
Ali i to da ste uzeli metodu s blokade zagrebačkog Filozofskog fakulteta, što je tu sporno?
Nije ništa sporno, ali je stvar u tome što vlast navodeći takve informacije, želi nas staviti u defenzivni položaj, da se opravdavamo zašto smo to preuzeli. Na kraju krajeva, omladinski bunt u Hrvatskoj ili Srbiji ne treba uopće poznavati nacionalne granice ili pripadnost. Mi smo svi srednjoškolci, mi smo svi djeca, omladina koja se bori za neko bolje društvo. Tako da ne bih pridavao pozornost takvim stvarima osim da kažem da su to jeftini radikalski trikovi.
Isto tako, gospođa Brnabić rekla je da je prosvjed na Slaviji u Beogradu bio jedan od manjih iako je na njemu bilo sto tisuća ljudi?
Ana Brnabić može imati svoje mišljenje, ali činjenice govore drukčije. Mi smo zaista mogli vidjeti da je to bio skup velikih razmjera. Naravno da se njima ne sviđa što je tako velik broj ljudi izašao na ulicu, pa će pokušavati opet na različite načine umanjiti broj građana koji su se okupili taj dan na Slaviji.
GALERIJA Prosvjedi diljem Srbije u sklopu akcije "Zastani, Srbijo"
Kako tumačite činjenicu da su brojne javne ličnosti dale podršku studentskom buntu?
Svaka podrška je dobrodošla. Sada je zapravo takav narativ u društvu da je donekle sramota reći nešto protiv studenata i mislim da se to ustalilo čak i među javnim ličnostima koje su imale običaj kloniti se od komentiranja mainstream politike na ovaj način. Još jednom želim uputiti veliku zahvalu studentima iz Hrvatske, Slovenije i BiH koji su nas podržali. Želim pozdraviti i cijelu Hrvatsku s obzirom na to da smo mi obiteljski vezani i za Zagreb, zato što je moj djed Ekonomski fakultet završio u Zagrebu. Spavao je na klupi prvih nekoliko tjedana, dok nije našao dom, tako da je Zagreb igrao veliku ulogu u obitelji Cicvarić.
Tjednik Radar nedavno je objavio priču jedne majke koja je izjavila da su je posjetili agenti BIA-e zbog sina koji sudjeluje na prosvjedima?
To je zastrašivanje koje ima cilj obeshrabriti ljude da izlaze na ulice, ali ni ti trikovi im neće upaliti.
Aleksandar Vučić godinama je na sve svoje političke protivnike ili razne inicijative gledao s podsmijehom. Međutim, ovaj put studentski bunt ne doživljava s podsmijehom, a u krajnjoj liniji, ta medijska mašinerija ne pomaže puno jer u stvarnom životu, roditelji, braća i sestre, prijatelji i rodbina, više će vjerovati vama nego onome što pročitaju, primjerice, u Informeru?
Ovaj je prosvjed toliko velikih razmjera da je uplovio u sve pore društva i nezaobilazan je čak i kod glasača Srpske napredne stranke. I sada svakodnevno svjedoče činu nasilja nad studentima. To ostavlja emotivni utisak na roditelje, koji će, čak i da su glasači Srpske napredne stranke, postaviti pitanje: Tko šalje te neke batinaše da tuku moje dijete? Mislim da nitko ne može ostati ravnodušan na prijetnju takvim nasiljem.
Petnaest minuta šutnje, da nitko ne kaže ni jednu riječ, možda je najglasnija i najsnažnija poruka o trenutačnom stanju društva u Srbiji?
Tako je. S tih 15 minuta šaljemo poruku da i dalje pamtimo žrtve i da i dalje tražimo odgovorne za tragediju u Novom Sadu. I čini mi se da to njih najviše boli zato što se ta tema tragedije ne baca pod tepih, kako su oni pokušali. Time što izlazimo na petnaest minuta stalno ih podsjećamo na to, a tako se jednostavno povezujemo i s ljudima i pokazujemo im da smo tu jedni za druge, čak i u najtežim trenucima.
I za kraj pitanje koje nema veze s aktualnim događajima. Bavite se i glazbom i imate bend koji se zove Iris u kojem svirate gitaru?
Tako je. Iris je alternativna rock grupa iz Beograda. Nastali smo spontano 2022. godine i pokušali smo publici pružiti ono što slušamo u privatnom životu. To je, kad je o meni riječ, Radiohead, Pixies, Tool. Mislim da smo napravili zanimljiv zvuk s jakim gitarama, neparnim čudnim ritmovima, ali u kombinaciji s blagim, ali snažnim ženskim vokalom. Vidjet ćemo kako će se to svidjeti publici...
VIDEO Tisuće ujedinjeno marširalo Beogradom, studenti ne odustaju
ne pratim previše tu temu, ali ako Srbi imaju prosvjede i unutarnje probleme kakve veze mi imamo sa njima. nitko normalan ne ide na tako nešto. pitanje za pametne: ako ideš u drugu državu rušiti legalno izabrani vlast što si ti? pravi Hrvat brine o Hrvatskoj, a svim susjedima sve najbolje u novoj. mi samo možemo pomesti ispred svog praga. ti studenti bi trebali ići po Europi i gledati dobre stvari te ih implementirati u naše društvo, meni ne trebaju studenti koji žive na račun Hrvatske a sanjaju Srbiju. u potpisu porezni obveznik