Bush je glasao za H. Clinton, a Trump ga je ismijavao na skupovima

Jedan je bio čovjek struktura koji je većinu života proveo kao pripadnik političke elite, drugi je na vlast došao kao borac protiv političkih elita. Jedan je bio čovjek ključnog, nestabilnog vremena, drugi je ključan čovjek gotovo jednako nestabilnog vremena. Jednome se pamti samo jedna rečenica, i to o porezima, drugom se ne zaboravlja nijedna riječ. Jedan je bio George H. W. Bush, 41. predsjednik Sjedinjenih Država, drugi je Donald Trump, 45. predsjednik po redu. Bush stariji umro je prije nekoliko dana i usporedbe s trenutačnim predsjednikom SAD-a nameću se same od sebe.

'Taj tip nema pojma što znači biti predsjednikom'

Iako ih je kandidirala ista stranka, iako su obnašali istu poziciju, ne mogu biti različitiji. I to po svemu: stilu, politikama, biografiji, izobrazbi, javnom nastupu... pa tako i po osjećaju koji su pobuđivali kod svojih birača. A da je tomu tako, dovoljno je samo pojmiti činjenicu da je George H. W. Bush na predsjedničkim izborima 2016. glasao za – Hillary Clinton. Odmah po Bushovoj smrti, Bijela kuća objavila je vrlo korektnu izjavu. “Svojom autentičnosti, razoružavajućim šarmom i nepokolebljivom predanosti vjeri, obitelji i državi, predsjednik Bush inspirirao je generacije Amerikanaca na služenje javnosti”, izjavila je Trumpova vlada.

No aktualni je američki predsjednik svog prethodnika još u srpnju sprdao zbog nerazumljivih političkih krilatica o “točkama svjetlosti”, što je izvučeno iz Busheve poruke o ljepotama i važnosti volontiranja.

Bush 41., kako ga ponekad zovu u SAD-u zbog rednog broja na listi američkih predsjednika, o Trumpu nije imao dobro mišljenje. Smatrao ga je “napuhankom”, dok je George W. Bush nastavio kritizirati Trumpa.

- Taj tip nema pojma što znači biti predsjednikom – bio je jasan Bush mlađi.

Bush stariji bio je jedan od posljednjih uglađenih republikanca, čovjek centra, čak ne desnog centra na kojem je carevao njegov suparnik, a poslije i šef Ronald Reagan. Bush je vukao korijenje iz one linije američkih političara kojima ideologija nije bila na prvom mjestu i kojima su velike riječi bile isprazan gubitak vremena, u koji će ionako malo tko vjerovati.

S druge strane, Trump je upravo promjenama ideoloških postulata i stila vođenja politike došao na vlast. Busha starijeg prije svega će se pamtiti po vanjskopolitičkim uspjesima, u vrijeme kada je istočna Europa napokon dobila svoju slobodu, po padu Berlinskog zida, okončanju Hladnog rata i, posebno, po prvom iračkom ratu, neusporedivo uspješnijem od onog koji je pokrenuo njegov sin desetljeće poslije.

Podržao je unifikaciju Njemačke kada se nekoliko europskih političara tomu usprotivilo, ali je previše lagodno reagirao na rast apetita Slobodana Miloševića u Jugoslaviji. Sve u svemu, bio je uspješan predsjednik, prije svega u vanjskoj politici, no koštala ga je percepcija da je udaljen od građana. To je bio i glavni razlog zašto je izgubio izbore 1992. godine, a čak ga je i republikanac Pat Buchanan nazvao “kraljem Georgeom”.

Tako je ostao jedan od rijetkih predsjednika koji su se morali zadovoljiti samo s četiri, a ne s osam godina u Bijeloj kući. Posebno mu se spočitavalo loše vođenje gospodarstva. Tako je ostala zapamćena njegova rečenica iz 1988. prije nego što je postao predsjednik, kada je uvjerljivo rekao: “Čitajte mi s usana: neće biti novih poreza”. No novih poreza je bilo, a u njega su bili razočarani, primjerice, i ekonomisti bliski Republikanskoj stranci, poput Miltona Friedmana i Arthura Laffera. Posljednji je 1992. javno rekao da će glasati za Billa Clintona, a ne Busha.

Politički analitičar Davor Gjenero vidi ga kao dio niza koji uključuje dvojicu Busheva, Clintona i Baracka Obamu i koji je predstavljao vrhunac suradnje liberalnih i konzervativnih pozicija.

- Bush je bio vješt operativac, bez prave karizme. U osnovi je razumio međunarodne odnose, ali nije bio čovjek vizije ili promjene. No bio je predstavnik republikanskog gremija, podjednako uspješan kao i njegov sin te začetnik političke dinastije koja je ostavila veliki trag. Bill Clinton je istaknuo njegovu građansku pristojnost, odmjerenost, suradnju između republikanaca i demokrata – pojašnjava Gjenero.

Problemi s komunikacijom

S druge strane, gotovo da sve što se može reći za Busha starijeg, za Trumpa ne vrijedi. I obratno. Bush je imao problema s komunikacijom, Trump je majstor populizma, kratkih i britkih rečenica. Trenutačnom predsjedniku također nitko ne može osporiti da ne razmišlja o potrebama svoje baze ili pak da je odvojen od stvarnosti. U vrijeme interneta i dostupnosti informacija, Trump mora uočavati potrebe radničke klase. I čini to na svoj način.

- Trump nije čovjek stranke, i to je jedan od najvećih problema američke politike. On se u stranačku bitku uključio tek polovicom mandata, prije međuizbora – smatra Gjenero.

U odnosu na Busha starijeg, mandat Donalda Trumpa drukčiji je u još dva elementa: ekonomija mu je najveći adut, a vanjska politika, ono po čemu Busha svi pamte, zadnja rupa na svirali. No tek će se pokazati koliku je štetu ili eventualnu korist američkom gospodarstvu donijela protekcionistička Trumpova politika. I to jednako u gospodarstvu i vanjskoj politici.

- Trump sustavno ukida tradicionalne američke politike koje su vodile obje političke stranke. To se vidi i kod useljeničkih politika, kao i kod onih koje stvaraju radna mjesta – pojašnjava nam Gjenero i dodaje da se vanjska politika obojice Busheva nije razlikovala znatno od Clintonove, i bila je globalizacijska, dok se Trump pokušava oduprijeti nezaustavljivim trendovima. Osim toga, smatra Gjenero, Bush je bio svjestan značenja savezništva i dobro je surađivao s Europskom unijom, dok Trump podcjenjuje to značenje i zaoštrava odnose s EU, Rusijom i Kinom.

Brojne su razlike stvorile ponor u vrijednostima između dvojice predsjednika. Trump napada “duboku državu”, a Bush je bio šef CIA-e. Bush je bio aktivni sudionik Drugog svjetskog rata kao izrazito mladi pilot, a Trump nije bio u Vijetnamu. Trump se grozi diplomatskih skrupula, a Bush stariji je kao veleposlanik u UN-u ili Kini te kao Reaganov potpredsjednik zadobio povjerenje političara drugih zemalja, što mu je, primjerice, omogućilo dobru suradnju s predsjednikom SSSR-a Mihailom Gorbačovom u vremenu kada je totalitarni imperij padao.

Veliko je pitanje kakav bi predsjednički kandidat Bush stariji bio danas, u vrijeme društvenih mreža, fleksibilne komunikacije i stalne prismotre svih svjetskih medija. Vjerojatno vrlo slab, kao što je pokazala kandidatura njegova sina Jeba Busha 2016., karakterno sličnog ocu, a koja je vrlo neslavno propala. Zbog svega toga, čini se da je 1989., posebno na međunarodnoj sceni, Bush stariji Trumpa mogao učiti kako biti predsjednikom. A da bi 2018. Trump učio Busha kako predsjednikom – postati.