Ispred kuće u Rovanjskoj novinarima se u ime obitelji obratio Dražen Budiša koji je javnost obavijestio da je Zvonko Bušić ostavio dva oproštajna pisma, supruzi i obitelji te prijateljima i Hrvatima. U njima moli za oprost zbog onoga što je učinio jutros jer više nije mogao izdržati. Budiša je prenio kako na jednom mjetsu u pismu Bušić napisao da više "nije mogao živjeti u Platonovoj pećini". Budiša je nekoliko puta novinarima istaknuo da je Bušić bio jako dobar čovjek.
Bušić se ubio vatrenim oružjem u svojoj kući u Rovanjskoj u šest sati ujutro, potvrđeno nam je iz zadarske policije, a neslužbeno se doznaje kako je samoubojstvo izvršeno hicem iz pištolja. Njegova supruga je, kako doznajemo iz policijskih izvora oko 6 sati ujutro nešto čula, no nije shvatila da je to pucanj. Oko 7 sati ga je pronašla u kupaonici.
- Najvjerojatnije je preminuo na licu mjesta. Hitna je mogla samo konstatirati smrt i nije mu se moglo pomoći kad su došli oko 7 sati, rekli su nam naši izvori. Policija obavlja očevid.
Doznajemo da je jučer bio u Udbini povodom proslave Dana hrvatskih mučenika te da ništa nije upučivalo na to da bi se oduzeo život. Motivi koji su ga naveli na ovakav čin su potpuna nepoznanica.
Bušić je hrvatski politički emigrant koji je zbog otmice američkog zrakoplova i postavljanja eksploziva, od kojega je neplanirano poginuo američki policajac, u zatvorima u SAD-u proveo 32 teške godine. Nakon mnogo uzaludnih pokušaja hrvatske politike, 2008. pušten je na slobodu i poslan u RH, bez prava povratka u SAD. Ovdje ga je čekala njegova supruga Julienne (puštena iz zatvora 1990.). Svečano dočekan, politički se angažirao, premda je ubrzo uvidio da ili ima previše idealizma u njemu ili je predugo izbivao iz Hrvatske. Prvo se bio angažirao kroz stranku Ruže Tomašić, HSP dr. Ante Starčević, zatim kroz udrugu "Hrvatski plamen".
Na web stranicama svog 'Hrvatskog plamena' u kolovozu 2011. objavio je da se povlači iz sudjelovanja u hrvatskoj politici. Rekao je da nije uspio u naumu ujedinjavanja domoljuba i izgradnje politički relevantne fronte.
– Povlačim se iz hrvatskog političkog života jer ne želim ni na koji način doprinijeti daljnjem usitnjavanju domoljubnih političkih snaga u Hrvatskoj, rekao je tada Bušić.
– Angažirao sam se politički jer sam želio suzbiti apatiju koja je zahvatila Hrvate, a eto, nakon svega, apatija je, čini se, zahvatila i mene, samoironično je kazao u kolovozu 2011. Zvonko Bušić za Večernji list.
Bušić je rekao da je, u pokušaju stvaranja ujedinjene fronte domoljubnih snaga, shvatio da čelnici malih domoljubnih stranaka u RH "žive u svojim filmovima, a njihovu je sebičnost nemoguće iskorijeniti". Naveo je da se prije tri godine sretan vratio, ali "na žalost, sreća nije dugo trajala, jer sam zatekao katastrofalno stanje. Bilo je očito da političke elite naš narod i državu vode u propast". Bušić se stoga usmjerio na ujedinjavanje suverenističkih snaga u zemlji. No, nakon tri godine, priznao je politički poraz.
– Nažalost, od samog početka krenule su podvale, spletke i nerazumijevanje. Probuđeni su 'spavači' svih domaćih i inozemnih agentura, a kod mnogih u strankama i pokretima proradile su taštine, strančarenje i sebičnost, rekao je. Znanci kažu da je pokušao ujediniti pravaše, HDSSB i udruge.
– Zaključio sam da mali nemaju ljude koji bi u Saboru zastupali hrvatski nacionalni interes, pa sam predlagao da se putem savjetodavnog tijela svi okupe i osnuju izbornu listu s intelektualcima i stručnjacima, rekao je 2011. Bušić. Naravno da je tu naišao na otpor lidera koji bi radije u Saboru gledali sebe.
>> SFRJ zbog Bušića optužila SAD za antijugoslavensku kampanju
>> Bušić: Da je Tuđman živ, on ne bi izručio Gotovinu Haagu