Obilježena je 30. obljetnica pogibije hrvatskih redarstvenika u mjestu Struga Banska. Uz obitelji poginulih policajaca, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast su im odala mnoga izaslanstva na čelu s ministrom unutarnjih poslova dr. sc. Davorom Božinovićem i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom.
„Okupili smo se ovdje kako bismo još jednom odali počast ratnom herojstvu hrvatske policije. Trideseta je ovo, jubilarna obljetnica događaja u kojem su sve maske pale i koji je na jezovit način pokazao dokle seže pomanjkanje ljudskosti, mržnja... Empatija koju je Mile Blažević – Čađo izrazio svojim junaštvom kao protutežu ljudskom štitu nečovječnosti je zadivljujuća. Unatoč tuzi koja je ostala, ulio je toliku potrebnu nadu u pobjedu ljudskosti nad svakom mogućom vrstom i dosegom crnila. Nakon šest sati agonije i sužanjstva izmučenim i ustrašenim zarobljenicima vratio je njihove živote, nauštrb vlastite sudbine“, rekao je ministar Božinović.
Dana 26. srpnja 1991. Banovina i Pounje bili su poprište strašnog zločina. Velikosrpski agresor pokrenuo je operaciju kodnog imena Žaoka kojom su namjeravali do 27. srpnja zauzeti cijelu Banovinu i Pounje. Pritom im je prva prepreka bila hrvatsko mjesto Struga Banska koje su branili hrvatski redarstvenici i pripadnici Zbora narodne garde – Gromovi. Branitelji su nadljudskim snagama pružali otpor brojnijem neprijatelju koji je na oklopljeni kamion montirao protuavionski top, a ispred kamiona na cesti formirao živi štit od 48 Hrvata zarobljenih u spaljenoj Zamlači i u susjednim mjestima.
Brutalno goneći živi štit pred sobom, agresor je palio kuće, zlostavljao mještane uz prijetnju strijeljanjem, do krvi tukao zarobljene civile oružjem, rukama i nogama, pritom neprestano pucajući sa svih strana. U toj situaciji hrvatski redarstvenik Mile Blažević – Čađo, a za njim i Željko Filipović iz Dugog Sela odlučili su žrtvovati svoje živote. S potpornog zida iznad ceste Čađo, opasan eksplozivom, uz glasan povik ljudima u živom štitu: "Lezite", zakoračivši prema oklopnom vozilu bacio je bombe i tako zaustavio daljnje napade.
Svojim iznimnim herojskim činom u eksploziji je i sam raznesen, ali je privremeno zaustavio napredovanje neprijatelja. Sličan je pothvat izveo i Željko Filipović koji je onesposobio puškomitraljez na oklopnom vozilu.
Kako bi od zaborava sačuvali doprinos koji je policija imala u obrani i oslobađanju Domovine, Udruga maratonaca Sisačko-moslavačke županije, njih dvadesetero branitelja Domovinskog rata, umirovljeni i aktivni policijski službenici organizirali su danas i 1. memorijalnu utrku „Heroji hrvatskog Pounja“. Utrka je započela ispred spomen-obilježja Gordanu Ledereru u Hrvatskoj Kostajnici. a završila je ispred spomen-obilježja poginulim hrvatskim redarstvenicima u Strugi Banskoj. gdje su paljenjem svijeće odali počast.
Po završetku komemoracije okupljeni su se spustili prema rijeci Uni, gdje su u čast poginulih hrvatskih redarstvenika dočekali sudionike 4. Memorijalnog spusta čamaca „Heroji hrvatskog Pounja“ iz Kajak-kanu kluba „Kupa“ iz Petrinje, koji su bili pod budnim okom Hrvatske gorske službe spašavanja stanice Novska. Zahvaljujući njihovu nesebičnom trudu i sudjelovanju u obilježavanju ovog herojskog dana, uručene su prigodne medalje, a ovi mladi sudionici spusta s ponosom su na svojim majicama nosili imena tog dana stradalih redarstvenika: Mile Blaževića – Čađe, Željka Filipovića, Mile Pušića, Davora Vukasa, Branka Vuka, Ivice Perića, Žarka Gundića, Mladena Halapa, Zorana Šaronje, Gorana Fadljevića, Marijana Parlova, Drage Matijevića i Šefika Pezerovića.
prvi put čujemo za ove heroje.. nemaju spomenike, nijedna škola, ustanova se ne zove po njima, nijedan film nije snimljen o njima, kazališna predstava...no zato sve znamo o srbenkama!