Na impresivnom Nacionalnom stadionu, u 13 sati po srednjoeuropskom vremenu, danas će u Tokiju započeti svečanost otvaranja 29. Ljetnih olimpijskih igara. Možda će vas zbuniti termin da su to Igre 32. olimpijade, no valja znati da je olimpijada razdoblje od četiri godine i da troje Igre, zbog svjetskih ratova (1916., 1940. i 1944.), nisu održane pa su ovo 29. koje će se dogoditi. Ako Bog i delta-soj to dopuste.
Zbog pandemije koronavirusa, opasnost otkazivanja prijetila je i ovim Igrama, no zahvaljujući upornosti čelnika Međunarodnog olimpijskog odbora i borbenom duhu i pedantnosti japanskih organizatora, ovaj put Tokio neće odustati kao što je na to bio primoran ratne 1940. godine.
Zbog strogih protuepidemijskih mjera bit će to, po brojnosti sudionika, nikad skromnija ceremonija otvaranja, no bolje i tako nego da se zbog nekog megaspektakla s punim stadionom Igre moraju prekidati.
Samo 1000 gledatelja
Na ovom grandioznom sportskom objektu kapaciteta 80 tisuća gledatelja na tribinama neće smjeti biti više od 1000 ljudi pa će redateljima trebati puno scenografske čarolije da to ne bode u oči. No, više od toga Japance brine što su, samo dan prije otvaranja, morali otpustiti direktora ceremonije otvaranja. A riječ je o teatarskom režiseru s komičarskom karijerom iz koje je, iz daleke 1998., stigla neugodna informacija o tome kako se dotični na jednom svom stand-up nastupu sprdao na temu Holokausta.
Štoviše, rekao je tada: “Idemo se igrati Holokausta” što je za svaku osudu, no zanimljivo je kako je to baš sada isplivalo, a šefica Organizacijskog odbora Seiko Hashimoto saznala je za to tek u ovu srijedu. Kako se za to nije čulo, recimo, kada je Kobayashiju dodijeljena uloga direktora ceremonije otvaranja ili barem nekoliko mjeseci prije nje, nego baš sad kad je najnapetije? E, odgovor na to imaju samo oni koji su ovu informaciju plasirali u eter, a moguće je i da je riječ o nekome iz domaće političke opozicije.
Zbog jednog drugog problema, organizacijski tim morao je, nekoliko dana prije, napustiti i Keigo Oyamada, član kreativnog tima i jedan od kompozitora glazbe koja će se tijekom ceremonije otvaranja intonirati. Njemu na duši bilo je to što je maltretirao razrednog kolegu s invaliditetom još dok je bio školarac.
Kad smo već kod ostavki, spomenimo i one dvije zbog seksističkih izjava. Najprije je to učinio prijašnji kreativni direktor ceremonije otvaranja Hiroshi Sasaki, a potom i tadašnji predsjednik Organizacijskog odbora Igara Yoshiro Mori.
Gledajući sve to – a kod nas bi se isti takvi branili pred javnošću “do posljednje kapi krvi” – Japanci kao da kroz sve to žele dodatno dokazati koliko su oni visoko moralan narod.
A visok moral bit će oslonac i njihovim sportašima od kojih se očekuje rekordna berba medalja. Japan nikad nije osvojio više od 16 medalja na nekim od ljetnih Igara, a to su dometi iz 1964., kada je domaćin također bio Tokio, i Atene 2004. No, ovaj put im Gracenote, tvrtka specijalizirana za sportsku analitiku, predviđa čak 26 zlatnih medalja i četvrti ukupni utržak (60 medalja), iza Amerikanaca (96), Rusa kojima je zbog lažiranja s dopingom zabranjeno nastupati pod svojom zastavom (68) i Kineza (66).
Nama je, dakako, puno važnije što mi možemo očekivati, a Gracenote nije bio toliko darežljiv prema Hrvatskoj kao neki drugi prognostičari koji su projicirali 11 pa čak i 14 hrvatskih medalja. U ovoj priči Hrvatske nema ni među onim zemljama kojima se predviđa 10 ili više odličja, a kako bi i bilo kada velikom broju zemalja (Nizozemska, Italija, Brazil, Turska, Indija...) predviđaju najuspješnije Igre ikad.
Hoće li se takvo što dogoditi i Hrvatskoj, možemo li nadmašiti onih 10 odličja iz Rija, o tome ovdje nećemo nagađati. Neka natjecanja počnu, a mi smo uvjereni da će većina od hrvatskih olimpijaca, u određenom trenutku, ponuditi najbolje od sebe, “a za što će to biti dovoljno, to ćemo vidjeti” već je pomalo otrcana sportska fraza.
Kao što je otprije poznato, organizatori su sugerirali da stjegonoše budu muško-ženski tandem pa će tako hrvatsku zastavu, u svečanom mimohodu, nositi dvoje olimpijskih pobjednika s prethodnih Igara - diskašica Sandra Perković i strijelac Josip Glasnović.
Osim što će biti prva žena stjegonoša, Sandra će biti i prva hrvatska atletičarka koju je ta čast dopala. Baš kao i Glasnoviću među strijelcima.
Inače, najviše barjaktara dosad imali su vaterpolisti (Bukić 1996., Šimenc 2004., Pavić 2016.), potom rukometaši (Balić 2008., Losert 2012.) te po jednog tenisači (Ivanišević 1992.) i stolnotenisači (Primorac, 2000.).
Veslači često zatvaraju OI
Na zatvaranjima Igara, zastavu sa šahovnicom daleko najčešće nosili su veslači, čak u četiri navrata (Boraska, S. Skelin, D.Martin, braća Sinković), a svi oni imali su taj peh da su njihova natjecanja već prvog dana Igara. A to je značilo ne samo da nisu bili opcija za nošenje zastave, nego niti za odlazak na otvaranje što će, potvrdili su nam to i Sinkovići i Damir Martin, biti i u ovom slučaju.
A Damšo nam je kazao još nešto zanimljivo i to na temu sportaša vojnika (ugovornih pričuvnika) koji će nastupiti na Igrama. Od njih ukupno 42, među kojima je i četvero skijaša, njih 20 nastupit će na ovim Igrama:
– Meni osobno, a vjerujem i drugima, tih 4000 kuna znači jako puno, ponajprije stabilnost kada je u pitanju kvalitetna prehrana. Da ne moram kupovati meso na akciji, nego da mogu posegnuti i za onim koje mi se stvarno sviđa. Da nema tog ugovora HOO-a s Ministarstvom obrane neki od ovih 20 olimpijaca danas možda ne bi ni bili u Tokiju. Jer, govorimo o sportovima koji uglavnom nemaju rubriku “prize money” i o sportašima koji ne žive od unosnih ugovora.
Kad je hrvatski olimpijski tim u pitanju (59 sportaša i sportašica plus dvije rezerve) još je jedna brojka zanimljivost sama po sebi. Naime, čak 32 sportaša i sportašice članovi su zagrebačkih klubova ili su to barem bili u trenutku kada su imenovani olimpijcima. Dakako, tu ima i slučajeva poput Međugoraca Čilića i Dodiga koji su formalni članovi zagrebačkih klubova, no i bez njih je to brojka, više od polovice ekspedicije, koja bi trebala zabrinuti ostale sportske sredine u Hrvatskoj. Ponajprije Split koji ovaj put ima samo devet olimpijaca i čiju čast spašavaju tekvondaši, džudaši i jedriličari.
>> Pogledajte zanimljivosti o Olimpijskim igrama
Što ga bog ima s ovim?