130.000 hrvata ovisno o mreži

Jeste li previše na internetu: Krenuo na putovanje, ali se vratio s aerodroma jer nije mogao biti online

Foto: Ivan Kralj/Pixsell
01.02.2017. Zagreb, Jankomir - Klinika za odvikavanje od interneta i mobitela u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan. Dr Irena Rojnic Palavra i dr. Davor Bodor. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Foto: Ivan Kralj/Pixsell
01.02.2017. Zagreb, Jankomir - Klinika za odvikavanje od interneta i mobitela u psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan. Dr Irena Rojnic Palavra, Renata Krcelic, ravnatelj dr. Igor Filipcic, socijalni pedagog Ana Rakic, Kristina Vutmej i dr. Davor Bodor. Phot
02.02.2017.
u 10:15
Kada ovisnik izgubi doticaj s realnošću, na putu je prema sindromu hikikomori, kad ovisnici o videoigricama ostaju online dok ne umru
Pogledaj originalni članak

Njegov se život u potpunosti vrti oko interneta. Na putovanje je krenuo, ali se vratio s aerodroma jer nije mogao izdržati bez konstantnog boravka online. Njegova su bolest videoigrice, virtualni svijet koji je zamijenio onim realnim.

To je samo jedan primjer od čak 130 tisuća ljudi u dobi između 20 i 30 godina u Hrvatskoj ovisnih o internetu! Ovaj užasan podatak nije dio formalne statistike, nego procjena struke o raširenosti ovisnosti o kojoj se malo govori, ali i zna. U ovom trenutku oboljeli se zapravo nemaju gdje liječiti, pojedinačni slučajevi završavaju na psihijatrijama ili kod psihologa.

Prvo sustavno rješenje dolazi iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru gdje se upravo formira dnevna bolnica za liječenje ovisnosti o internetu.

Trenutačno se uređuje fizički prostor za terapiju pacijenata ovisnih o internetu, a kako će sve to izgledati u praksi, ispričali su nam ključni ljudi koji stoje iza ovog projekta.

Za početak će dr. Irena Rojnić Palavra pojasniti kako brojku oboljelih koju navodimo na početku teksta mora nazvati procjenom jer sama ovisnost o internetu još nije ušla u službene kvalifikacije. Stoga se trenutno barata i podatkom o čak 11 posto oboljelih unutar populacije u nas, a jedan od radova dosad pokazao je, primjerice, i da srednjoškolci u Međimurskoj županiji na internetu provode 40 i više sati tjedno.

Ova djeca zapravo puno radno vrijeme provedu za računalom, zaslonom mobitela, tableta... Mada službena klasifikacija još nije uvrstila ovu ovisnost pa tako ni što je karakterizira struka nekom zdravom granicom na internetu smatra između dva i tri sata dnevno.

No, osnovni je kriterij dijagnosticiranja ovisnosti ipak gubitak kontrole i problem je jasan kada čovjek ne uspijeva sam smanjiti boravak na internetu. U svakom slučaju ova liječnica, kojoj slijedi doktorat upravo na ovu temu, kroz svoju je karijeru liječila ovisnike o internetu i upoznala ovu bolest.

– Kao i kod svake druge ovisnosti, oboljeli počnu gubiti kontrolu nad svojim ponašanjem kada nisu blizu interneta. Javljaju se apstinencijske krize, zakazuju na poslu, u školi, dolazi do problema u socijalnim relacijama.

Kod ekstremnih slučajeva javljaju se i fizički problemi poput debljine, bolova u leđima, sindroma karpalnog kanala do kojeg dolazi zbog držanja kompjutorskog miša – opisuje dr. Rojnić Palavra. Ovisnost o internetu podrazumijeva, najčešće, tri kategorije – ovisnost o igricama, društvenim mrežama ili pak ovisnost o pornografiji.

Bez obitelji ovisnika liječenje je vrlo teško, ali pomažu i radna terapija i psihoedukacija, da nauče kakva je bolest

dr. Davor Bodor

Liječnik

Ovisni o društvenim mrežama imaju narcističku komponentu jer se ondje, kako će pojasniti ova liječnica, imaju potrebu prikazati savršenima i sretnima. No, zajedničko im je s ovisnosti o videoigricama da se zapravo “prebace” u virtualni svijet, gdje nisu sami i gdje mogu živjeti život kakav žele.

– A kad ti netko ide na živce, samo stisneš “delete” i nema ga – dodaje dr. Davor Bodor, liječnik koji već vodi dnevnu bolnicu za liječenje ovisnosti o kocki u ovoj bolnici i koji napominje da pri liječenju bolesti ovisnosti pa tako i ovisnosti o internetu mora biti uključena i obitelj oboljelog.

– Rad u grupi za ovisnosti je zlatni standard, a uz to ćemo raditi i individualnu procjenu postoji li kod pacijenta nešto dodatno što treba riješiti. Bez obitelji ovisnika liječenje je vrlo teško, no tu je i radna terapija, psihoedukacija da nauče kakva je njihova bolest, kako se nositi sa stresom i po potrebi farmakoterapija – pojašnjava dr. Bodor koji s kolegicom ističe poruku da se oboljele ne smije stigmatizirati, nego im pomoći.

Takva, stručna pomoć bit će dostupna na uputnicu obiteljskog liječnika i putem dnevne bolnice što znači da pacijenti neće boraviti u bolnici. U timu uz ove liječnike uključeni su i drugi stručnjaci, a liječenje su i fizički izdvojili u prostore izvan samog bolničkog kompleksa.

Kao i kod svake druge ovisnosti, oboljeli počnu gubiti kontrolu nad svojim ponašanjem kada nisu blizu neta

dr. Irena Rojnić Palavra

psihijatrica

– Dnevna bolnica nije direktno vezana uz bolnicu, nego je preko puta nje tako da ne moraju ni ulaziti u bolnicu. Cilj je što manja stigmatizacija tih bolesnika kojih je većina strah javiti se ili su već otišli toliko daleko da više nisu ni svjesni da imaju problem – opisuje dr. Igor Filipčić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan. Kada ovisnik izgubi doticaj s realnim svijetom, gazi prema sindromu naziva hikikomori, koji dominira posebice u Južnoj Koreji, a znači da ovisnici o internetu, u ovom slučaju o videoigricama, ostaju online dok ne umru.

– Ne pale svjetla, ne izlaze iz kuće, ne jedu, ne spavaju, oni postanu dio virtualnog svijeta i igraju do smrti. To više nije tako rijetko, toga ima i ne želimo da se to ikome dogodi – poručuje ravnatelj Filipčić pozivajući sve koji smatraju da im netko blizak ima ovakav problem te same oboljele da se raspitaju i jave na posebnu telefonsku liniju u ovoj bolnici gdje će dobiti odgovore na pitanja i sve podatke o mogućnosti liječenja.

Taj broj telefona je 01 3430 101 ili 01 3430 102

>> Pornografija na internetu mu uništila život: 'Sve je eskaliralo, gledao sam sve ekstremnije sadržaje...'

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 4

Avatar istovari
istovari
10:28 02.02.2017.

Ja i bez interneta trebam liječenje....

Avatar bosanac1951
bosanac1951
10:44 02.02.2017.

Bolest modernog doba.

IV
ivanjoksimovic
11:54 02.02.2017.

Mozda je coveku internet bio neophodan zbog posla. Pogotovo na duzim letovima koji traju 8 i vise sati, puno posla moze da se zavrsi tokom leta. Ljudi koji zbog posla lete svake nedelje, i provode dosta vremena u vazduhu, imaju realnu potrebu za internetom u avionu. Zavrse svoje poslove, pa umesto u kancelariju mogu da odu svojoj porodici kada slete.