Zabrane možemo shvatiti i prihvatiti ih ako imaju smisla. One besmislene samo izazivaju revolt. Institut tzv. izborne šutnje imao je smisla u neko “sporije” vrijeme. Uveden je u vrijeme kada su političke opcije bile puno grublje sukobljene no danas. Zbog straha da će moguće velike napetosti između različitih političkih snaga rezultirati tučnjavom, nasiljem i sukobom po ulicama, što bi, onda ugrozio i normalno odvijanje izbora.
Danas, pogotovu u Hrvatskoj koja je, složit ćemo se, preboljela slične dječje bolesti demokratskih izbora, ovakva odredba doista više nema smisla. Anakrona je. I besmislena, posebno s obzirom na razvoj novih tipova medija i drugih kanala komuniciranja koje apsolutno nitko ne može nadzirati. Ne, u demokratskoj zemlji. Recimo, slijedom aktualnog zakona i logike i društvene bi mreže onda morale jednako “šutjeti” poput dnevnih listova ili elektroničkih medija. Čak i pravnici koji se bave izbornim procesima i pravilima dovode u pitanje smislenost nastavka odredbe o izbornoj šutnji. Kada je odlazio s funkcije, tada već bivši predsjednik Vrhovnog suda RH Ivica Crnić kazao je da je izborna šutnja potpuno besmislen i zastario institut. “Birači su mjesecima i prije raspisivanja izbora izloženi nasrtaju stranačkih poruka i uistinu, hoće li dan prije izbora ili 43 sata prije toga biti pošteđeni toga kako bi u miru razmislili, nije od presudnog značaja, ne znači ništa”, kazao je.
Nekoliko godina poslije ove izjave, sada je institut izborne šutnje, moglo bi se zaključiti, već nametnuta smetnja. Što se tiče političara i političkih stranaka, ‘ajmo reći da ima smisla ostaviti dan, dva mirnog prostora za birače da se u miru usredotoče, bez navijanja sa strane i odluče. Recimo, neka ne bude predizbornih skupova, u redu. Nek se političari istutnje prije, imaju dovoljno vremena.
No, kakvog smisla ima da se medijima, posebice tiskovnim, zabranjuje i spominjanje političkih aktera s kojima građani ispiru usta sa svakom jutarnjom kavom, i u dane tzv. šutnje. Ma, nema tu nikakve šutnje.
Osim toga, ta nametnuta izborna šutnja građanima i medijima jest nepravedna. Ona je, sad već i ponižavajuća. Zar zakonodavac misli da će nas, zadnjeg dana neki politički protagonist “preokrenuti”, u zadnji čas? Pa, birači, naravno, znaju već sada što će zaokružiti. No, zanimljivo da zakonodavac tu ne vidi jednu mnogo ozbiljniju “smetnju” za manipulaciju voljom birača.
Politički analitičar Davor Gjenero upozorava na neregulaciju na području objave istraživanja javnog mnijenja, dakle anketa. U Italiji, pa i Sloveniji 15 dana prije izbora zabranjena je objava anketa. Zašto? - Upravo zato jer one u velikoj mjeri utječu na odluke birača. Naši ljudi, naime, glasaju oportunistički i radije će dati glas “drugoj najboljoj soluciji” nego izvorno svojoj, a koja, prema procjenama anketara ne prelazi prag, kaže Gjenero.
Upozorava, pak, na još veći problem, a to je izravni sukob interesa, kod osoba čije tvrtke provode ankete, a istodobno rade i kao konzultanti u kampanjama određenih političkih stranaka!? Zar tu zakonodavac ne vidi nikakvu mogućnost manipulacija s voljom birača? A vidi je u tome što bi, u ovih zadnjih 43 sata, koliko traje izborna šutnja, koja prestaje tek u 19 sati u nedjelju, neki medij spominjanjem imena nekog od kandidata preokrenuo volju birača...
izborna šutnja je nužna da nas bar na 2 dana poštedi političarskih gluposti, pamfleta i propagande! zamislite koji bismo teror doživljavali da im nije zabranjeno zasipati nas njihovim pamfletima ova 2 dana