Opće je pravilo da u politici ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo. Tu se uvijek igra s figom u džepu i ništa nije onako kako nam se na prvi, pa čak i na drugi pogled, čini. U politici svaka istina ima svoju obrazinu. Politika je umijeće obmanjivanja protivnika, gdje svi imaju neku skrivenu agendu i nitko nije iskren u onome što govori ili čini.
To je pravilo koje uvijek treba imati na pameti, pa i kada pratimo predstavu koja se trenutno odvija oko opoziva američkog predsjednika Trumpa. Iako mediji bombastičnim naslovima žele stvoriti dojam kako će ova demokratska istraga pred Kongresom dovesti do nekakvog dramatičnog raspleta, kako se završava prvi tjedan saslušanja svjedoka u istrazi, postaje sve jasnije da demokrati baš i nemaju jak slučaj u rukama.
Naime, kako sada izgleda, najdeblji će kraj izvući Joe Biden, jer je cijeli slučaj pokrenut oko navoda o tome kako je njegov sin uzimao mito od ukrajinskih zvaničnika. Otkako su te optužbe objelodanjene Biden stalno pada u anketama, pa će i njegova kandidatura za predsjednika vjerojatno uskoro biti okončana. Ironija je da su demokrati, tako, sami pridonijeli onome za što optužuju Trumpa – da je pritiskom na ukrajinskog predsjednika da provede istragu oko korupcije želio eliminirati Bidena iz utrke za predsjednika.
Pa, u čemu je onda igra? Jesu li se demokrati samo preračunali ili je sve ovo tek predstava čiji smisao trebamo tražiti negdje drugdje? Da bismo dobili neku širu sliku, najbolje je krenuti od početka, tj. od neočekivane Trumpove pobjede na izborima 2016. Kako je prošao prvi val iznenađenja, tako su se medijima počele širiti optužbe da je Trump pobijedio zahvaljujući ruskom uplitanju u izbore. Tvrdilo se kako su Rusi preko društvenih mreža plasiranjem “lažnih vijesti” obmanuli američki narod da glasa za Trumpa.
Ta je teorija prvo naišla na podsmjeh, jer je izgledala samo kao loš izgovor za poraz na izborima. Možda su neki medijski mediokriteti i povjerovali u te navode, ali obični ljudi su znali da je riječ o apsurdnim optužbama. Međutim, kako su demokrati i mediji nastavili inzistirati na toj apsurdnoj priči, postalo je jasno da se iza toga krije neka šira agenda. Kasnije smo saznali da je čitava priča o “ruskoj uroti” bila dio nastojanja da se zataška stvarna urota Obamine administracije i obavještajne zajednice protiv Trumpa i njegovog nelegalnog uhođenja.
Čitava predstava je bila odigrana kako bi se dovelo do imenovanja specijalnog istražitelja Muellera, čija istraga je trebala ušutkati sve one koji bi se na bilo koji način interesirali oko toga što se zaista dogodilo. Kako što je postalo vidljivo i iz izvještaja samog Muellera, nikakve suradnje između Trumpa i Rusa nije bilo. Trebalo je samo zaštititi Obamu i FBI od pokretanja istrage protiv njih. Cilj nije ni bio Trump, već istražitelji poput Devina Nunesa, koji su uporno kopali kako bi na vidjelo iznijeli činjenice u vezi s predsjedničkim izborima. U priči oko opoziva imamo na djelu sličan scenarij, s vjerojatno istim potpisnicima. Imamo lažnog “zviždača”, čija je izjava procurila do medija kako bi poslužila kao okidač za pokretanje kampanje. Demokrati su potom odglumili svoju zgroženost navodnim Trumpovim ucjenama stranih državnika i zatražili opoziv, a sve opet uz suradnju medija koji podižu prašinu ne preispitujući motive. Sljedeći korak bi bilo imenovanje novog specijalnog istražitelja, čija bi istraga blokirala pravu istragu. Stoga je opravdano postaviti pitanje ako je predstava s Muellerovom istragom poslužila za pokrivanje nelegalnih operacija FBI, čemu služi ova šarada oko Trumpova opoziva?
Kao i u prvom slučaju, meta opet nije Trump, već netko tko istražuje čitavu pozadinu oko tzv. “ruske afere”. Taj trn u oku demokrata zove se William Barr, koji je na mjesto državnog odvjetnika imenovan proljetos, mjesec dana prije okončanja Muellerove istrage. Barr je po preuzimanju dužnosti odmah pokrenuo svoju istragu i razletio se po svijetu, tražeći dokaze od drugih država. Također je najavio i ispitivanje bivšeg direktora CIA, Johna Brennana, kao i Obaminog direktora NSA, Jamesa Clappera.
To je stvorilo paniku među demokratima i natjeralo ih na pokretanje opoziva. Dok je Muellerova istraga služila pokrivanju FBI, pokretanje opoziva protiv Trumpa u službi je opstrukcije Barrove istrage oko nezakonitog djelovanja CIA-e u sklopu “ruske istrage”. Kada FBI špijunira političare to izgleda prilično loše. Međutim, kada CIA koristi službe stranih država kako bi špijunirala vlastitog predsjednika, to onda izgleda kao nacionalna izdaja. Upravo ono za što demokrati cijelo vrijeme optužuju Trumpa.
Na žalost, vrlo mali broj ljudi ima prigodu pratiti događanja u američkom kongresu i svoju sliku stvara na osnovu lažnih novinarskih vijesti. Ovo je jedan od članaka koji čini izuzetak od pravila, dobro je napisan i ne bavi se iskrivljivanjem slike.