Dragan Primorac, nestranački kandidat za predsjednika Republike Hrvatske koji ima potporu HDZ-a, dobro je poznat hrvatskoj javnosti. Liječnik, znanstvenik, forenzičar, genetičar te nekadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta u vladama premijera Ive Sanadera od 2003. do 2009. godine.
Rođen je 7. lipnja 1965. godine u Banjoj Luci, gdje mu je otac, policajac, bio u službi. U Splitu je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na Medicinskom fakultetu 1991., nakon čega odlazi u Sjedinjene Američke Države, u kojima se na Sveučilištu Connecticut obrazovao iz područja genetike i forenzike. U Zagrebu je 1997. obranio doktorsku disertaciju. Specijalist je za pedijatriju i medicinsku genetiku, stalni sudski vještak i predavač na domaćim i svjetskim sveučilištima.
Dragan Primorac jedan je od začetnika analize DNK u Hrvatskoj u svrhu identifikacije skeletnih ostataka pronađenih u masovnim grobnicama te dugogodišnji član Vladina ureda za poginule i nestale hrvatske branitelje. Bio je osnivač je i voditelj (od 1994. do 2003. godine) Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku Kliničke bolnice u Splitu. Suvlasnik je Specijalne bolnice Sveta Katarina u Zagrebu, čiji je predsjednik Upravnog vijeća.
U braku je s Jadrankom i otac dviju kćeri. Dobitnik je više od 20 međunarodnih nagrada i odličja, među kojima je 2015. godine, zbog iznimnih doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti, odličje Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića te Državna nagrada za znanost, a 2018. godine dobio je odličje "Red Ante Starčevića" za sveukupni dosadašnji rad te iznimno uspješno promicanje međunarodnog položaja i ugleda Hrvatske na području znanosti, obrazovanja i politike. Počasni je građanin pet gradova u Hrvatskoj i inozemstvu.
Iako ne vuče podrijetlo iz Splita, Primorac je splitsko "dite". Nakon djetinjstva u Banjoj Luci, u kojoj su mu roditelji živjeli zbog očeve službe (tamo su se rodili i Dragan i njegov brat Damir, danas odvjetnik), preselio se u Split. I majka i otac su mu iz Kašća, sela između Vrgorca i Ljubuškog, pa su željeli biti što bliže rodnom kraju, a u Splitu su imali i brojnu rodbinu. Preselili su se kada je Dragan završio drugi razred osnovne škole. Živjeli su na Sućidru, tada predgrađu, odmah do posljednjih preostalih vinograda.
Od osme godine trenirao je karate, a zanimao ga je i nogomet. Najprije je bio pionir Hajduka, a potom Splita pa Solina. Nogometom se prestao baviti nakon što ga je privukla atletika u klubu Split 80. Kasnije, za vrijeme studija u Zagrebu, intenzivno se bavio tekvondoom i postizao izvanredne rezultate. Bio je viceprvak bivše države u kategoriji juniora.
Prva dva razreda srednje škole Primorac je po Šuvarovu modelu išao u Ekonomsku školu, iznad splitskih Gripa, a dalje u srednju Medicinsku školu na Firulama. Nakon završene srednje Medicinske škole, upisao je stomatologiju i počeo studirati u u Zagrebu, ali zbog obiteljskih razloga 1986. vratio se u Split. Nastavio je studirati, i to medicinu, što je i diplomirao.
Nakon povratka sa zagrebačkog studija u Split osnovao je Taekwondo klub Kocunar, koji je i danas aktivan. Inače, Dragan Primorac cijeli je život u sportu. Počasni je nositelj crnog pojasa 7. dan, koji mu je 2019. godine uručila Europska taekwondo federacija. U američku Taekwondo Hall of Fame primljen je 2015. godine, a 2020. izabran je za člana Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora te imenovan na dužnost potpredsjednika Hrvatskog taekwondo saveza. Od 2024. godine obnaša dužnost predsjednika Zdravstvene komisije Hrvatskog odbojkaškog saveza.
U biografskim intervjuima Dragan Primorac ističe kako je još u srednjoj školi džeparac zarađivao "iskrcavajući gajbe sa šlepera", a tijekom studija, s obzirom na to da se bavio borilačkim sportovima, radio je kao zaštitar s ostalim kolegama iz kluba. "Uvijek sam imao realan odnos prema novcu jer sam ga sam zarađivao. Prvi automobil, Yugo, kupio sam vlastitim novcem na trećoj godini fakulteta. Otkad znam za sebe, uvijek sam istodobno radio i učio, a slično je bilo i s mojim bratom", rekao je Dragan Primorac.
Početkom demokratskih promjena u Hrvatskoj članovi kluba Kocunar osiguravali su skupove HDZ-a u Splitu, a osiguravali su i dr. Franju Tuđmana na Svjetskom prvenstvu u atletici 1990. godine. Većina članova njegova kluba, zajedno s njim, od 15. siječnja 1991. uključila se u rezervni sastav policije i dobila pripadajuće ovlasti. Tijekom upravo završene predizborne kampanje problematizirao se njegov status branitelja kao i uloga na početku Domovinskog rata. Čak ga se prozivalo da je sudjelovao u premetačinama stanova, što je on više puta odlučno demantirao.
Nakon što je diplomirao medicinu u Splitu, Dragan Primorac 1991. godine odlazi u SAD na poticaj dr. Matka Marušića. Usavršavao se i obrazovao niz godina, njegova karijera na polju forenzike bila je u uzlaznoj putanji. U SAD-u je stekao brojna prijateljstva, ne samo u znanstvenim nego i u političkim krugovima, koja rado voli isticati.
"Clinton, premijer Indije, Bush, to je moje društvo...", ustvrdio je u svom završnom predizbornom obraćanju Primorac, a i ranije je govorio o svojim moćnim poznanstvima. "Americares, najveća američka humanitarna udruga predvođena Stephenom Skakelom iz poznate obitelji Skakel, koji su rodbinski povezani s Kennedyjevima, i na nagovor uglednih ljudi poput prof. dr. Stanimira Vuka-Pavlovića s Mayo klinike, uključila se u našu akciju opremanja Laboratorija za forenzičku genetiku pri KBC-u Split u svrhu identificiranja žrtava Domovinskog rata. Niz divnih ljudi iz SAD-a, brojnih iseljenika i znanstvenika pomogao je svojim angažmanom. Od tada se i Barbara Bush na jedan način vezala za Hrvatsku, jer je bila u raznim tijelima udruge Americares, i maksimalno je pomogla. Ostvarili smo kontakte s brojnim političarima koji su konačno počeli shvaćati što se to događa u Hrvatskoj", otkrio je svojedobno Dragan Primorac, koji je i autor izvornih rezultata o genetičkom podrijetlu Europljana, a posebno je radio na genetičkom podrijetlu Hrvata te naroda Bosne i Hercegovine.
Zbog potreba identificiranja žrtava Domovinskog rata često je dolazio u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a nakon što mu se otac razbolio, odlučio se za povratak. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. godine kao nestranačka osoba postaje ministar znanosti, obrazovanja i sporta u Vladi premijera Ive Sanadera, na čiji je osobni poziv i ušao u politiku. Tijekom mandata uveo je nacionalne ispite i vanjsko vrednovanje obrazovanja, ponovno je pokrenuo projekt besplatnih školskih udžbenika, a tada je zaživio i Bolonjski proces na hrvatskim sveučilištima i veleučilištima.
Iako su ga, prema istraživanjima američkog International Republican Institute iz 2007. godine, građani Republike Hrvatske proglasili najuspješnijim ministrom u Vladi Republike Hrvatske s potporom od 31%, a rezultati u sustavu obrazovanja i znanosti tijekom njegova mandata doveli su do pozicioniranja hrvatskog obrazovnog sustava na 22. mjesto na svijetu, njegov zadnji mandat u javnosti je najviše ostao zapamćen po aferi s uređivanjem ministarstva.
Kao ministar, Primorac je 2008. bez pisanog ugovora naručio radove i opremanje ministarstva u vrijednosti većoj od 5,5 milijuna kuna. Slučaj je završio na sudu, a presudom je država morala platiti više od 3,6 milijuna eura izvođačima, uključujući dodatne troškove za njegov luksuzni ured, prostoriju za odmor i fitness.
Aktualna izborna kampanja aktualizirala je i aferu sa stanom u Splitu, koji je dobio na korištenje, a otkupila ga je njegova majka te ga za tri dana prodala po znatno višoj cijeni. U politiku je Primorac ušao nakon što je, kako je tada izjavio, "ostvario neke svoje ambicije". Naime, radio je na Sveučilištu u Connecticutu, za američke forenzičke institucije i institute, postao nastavnik na medicinskim fakultetima u Splitu i Osijeku, a potom i ravnatelj poliklinike Sveti Duh 2, a upravo to mu je omogućilo prijateljstva s moćnim Izraelcima. "Kasnije sam razvio i odlične odnose s obitelji Shimona Peresa, a njegov sin Chem moj je savjetnik i osobni prijatelj", izjavio se Primorac, za kojega se svojedobno kalkuliralo da će biti savjetnik Benjamina Netanyahua.
Nakon Sanaderove iznenadne ostavke i odlaska iz politike, i Primorac 1. srpnja 2009. godine daje ostavku na ministarsku dužnost. Nije se vratio u Sabor, u koji je bio izabran, te je odbio sve povlastice, kao i u javnosti nepopularno pravo na dužnosničku plaću "šest plus šest".
Kao ministar i stranački se aktivirao. Tijekom 2007. godine ušao je u HDZ, a izašao je u prosincu 2009. godine, uoči predsjedničkih izbora na kojima je sudjelovao kao nestranački kandidat. Tada je ispao nakon prvog kruga s osvojenih 5,93 posto glasova. Za njega je tada glasalo 115.000 ljudi i zauzeo je šesto mjesto. Tadašnji HDZ-ov kandidat bio je Andrija Hebrang, a na izborima je pobijedio Ivo Josipović u drugom krugu. Dragan Primorac od tada nije aktivno sudjelovao u hrvatskim političkim zbivanjima sve dok ga HDZ nije kandidirao za novog predsjednika Republike Hrvatske.
FOTO Ova dva dječaka idu u drugi izborni krug: Evo kako su Milanović i Primorac izgledali kao djeca
A sad dajte Zoranovo obrazovanje i uspjehe u zivotu