Četiri razloga zašto novi Markićkin referendum neće uspjeti

Hrvatski je izborni sustav nakaradan. Svejedno je iz kojeg ga se kuta gleda ili analizira. Pođemo li od načina na koji se kroje izborne liste, činjenice da su Novi Zagreb i Novi Vinodolski u istoj izbornoj jedinici ili od izbora manjinskih zastupnika, zaključak će biti isti – treba ga mijenjati.

Posljednji su se na udaru našli baš politički predstavnici nacionalnih manjina koji su, ruku na srce, i najlakša meta. Pojedinci samo na račun svog etniciteta žive vrlo lagodnim životom u državi u kojoj se sve manje ljudi time može pohvaliti i to ih ne čini pretjerano popularnima.

I sam je koncept političke posebnosti nacionalnih manjina jednako mutan kao oni koji od njega profitiraju jer stvara plodno tlo za diskriminaciju, a punopravne građane i razinu njihovih prava kategorizira na temelju krvnih zrnaca. Dodamo li tome da su zastupnici određenih manjina često u svom djelovanju ostavljali dojam da se njima upravlja iz glavnih gradova susjednih nam država, nije teško razumjeti zašto neki ljudi žele da oni prvi pokusaju ovu gorku hrvatsku juhu. No, nisu ju manjinci skuhali sami. Glavni kuhari - SDP i HDZ - jako vole manjinske zastupnike i ovakav model njihova izbora u Sabor. Ne zato što su dosegnuli civilizacijske visine koje su prosječnom Hrvatu neshvatljive, već zato što od toga imaju koristi. Dok nacionalne manjine – pogotovo srpska – imaju zajamčeni broj saborskih zastupnika, pripadnici manjina mogu mirne duše dati svoj glas SDP-u sigurni da time neće izdati svoje jato. S druge strane, HDZ ima osigurane dodatne ruke u Saboru. Ni ZDS ploča u Jasenovcu ne može ugroziti tu ljubav. Para vrti gdje burgija neće.

To je prvi razlog zašto nova referendumska inicijativa neće uspjeti. Nikome tko posjeduje stvarni politički kapital ona ne odgovara.

Drugi je razlog također vrlo očit – ovakav referendum neće dozvoliti Ustavni sud. Što god mislili o ustavnim sucima koji svoj položaj duguju besramnoj političkoj trgovini, a ne ljudskom ili profesionalnom integritetu, u ovom će slučaju biti u pravu. Ustavna zaštita nacionalnih manjina i postoji zato da većina ne bi izravno odlučivala o razini njihovih prava. Promjena tih prava mora biti rezultat političkog konsenzusa, a ne preglasavanja na referendumu.

Treći je razlog izvjesnog neuspjeha to što ovo zahvaća i dijasporu. Želimo li da svaki glas vrijedi jednako, zajamčene zastupnike neće izgubiti samo nacionalne manjine, nego i hrvatsko iseljeništvo. Nije da su od njih dosad imali neke posebne koristi, ali u trenutku kad sve veći broj ljudi napušta Hrvatsku, poruka da Hrvatska još jednom, ovaj put i na simboličkoj razini, napušta njih ne bi bila dobra. Budući da inicijatori referenduma i njihovi podupiratelji gotovo sigurno ne žele da se ovo dogodi, pred njima je vrlo zahtjevan posao pronalaska modela koji će biti bolji od sadašnjeg, a neće isključivati dijasporu.

Čak i ako prve tri prepreke ne zaustave referendum i građani daju potporu izmjenama izbornog sustava, veliko je pitanje tko će tu promjenu implementirati i kako. Da bi referendum imao ikakve šanse, referendumsko pitanje mora biti kratko i jasno. To znači da u sebi neće sadržavati sve izmjene raznih zakona koje je potrebno učiniti da bi se sljedeći izbori mogli održati po novom modelu. A tko će te zakone onda mijenjati? Predstavnici manjina sigurno neće glasovati za vlastito izbacivanje iz Sabora, a SDP se neće osjećati obvezanim referendumom jer je jasno da ga, u slučaju da prođe, neće iznijeti njihovi birači. Plenković tako neće imati ni običnu većinu za izmjenu Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, a o dvotrećinskoj većini potrebnoj za izmjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina može samo sanjati.

Unatoč svim nedostatcima trenutnog izbornog sustava, dobro je da je tako. Hrvatska u ovom trenutku ima previše otvorenih pitanja da bi otvarala još jedno. Arbitraža sa Slovenijom i granični sporovi s drugim susjedima, slučaj INA-MOL te presuda hercegbosanskoj šestorci dovoljni su utezi na nejakim plećima ove države.

Dok pokušavamo sačuvati svoj teritorij i energetsku sigurnost te izbjeći trajnu inkriminaciju hrvatske države preko udruženog zločinačkog pothvata u BiH, najmanje nam treba zadiranje u prava manjina koje će sve potencijalne saveznike otjerati od nas.