Čije je pokojnikovo zubno zlato?

Četiri zaposlenika krematorija u njemačkom gradu Landau godinama su krali zubno zlato koje je preostalo nakon spaljivanja pokojnika. Kod jednog od optuženika pronađen je kilogram zlata u vrijednosti od oko 30.000 eura, piše Deutsche Welle. Ta je vijest nedavno u Njemačkoj ponovo potaknula raspravu o tome kome pripadaju pokojnikovo zubno zlato i drugi vrijedni metali.

Možda zlato potječe od vjenčanog prstena?

U gradskim krematorijima je uobičajena praksa da se pepeo nakon spaljivanja umrloga prosije. Nakon te procedure obično ostaju zubno zlato i metalni dijelovi poput umjetnih kukova i vijaka kojima su operativno spajane kosti. Pitanje kome pripadaju ti ostaci u Njemačkoj nije pravno riješeno.

Zato krematoriji taj problem različito rješavaju. Nešto više od polovice njih stavlja i te metalne ostatke u urnu. Oni objašnjavaju da nakon spaljivanja na izuzetno visokim temperaturama nije moguće utvrditi potječe li zlato od zuba ili od primjerice vjenčanog prstena. A budući da je vjenčani prsten za pokojnika i za njegovu obitelj imao posebno emocionalno značenje, pojedini krematoriji smatraju da bi bilo krajnje neukusno kada to zlato ne bi bilo sahranjeno zajedno s posmrtnim ostacima.

Mnogi krematoriji pak prikupljene metale prodaju tvrtkama specijaliziranima za preradu pa zarađeni novac daruju u dobrotvorne svrhe. No pojedine njemačke općine slijede jednu spornu praksu: one prodaju metale i tim prihodima pune svoje vječito prazne proračune. Recimo, grad Osnabrück na taj način godišnje zaradi i do 70.000 eura. Kako bi se pravno osigurali, u gradskom krematoriju članovima obitelji daju na potpis klauzulu kojom se gradu daje pravo na prodaju metala. Ima gradova koji na taj način zarade i nekoliko stotina tisuća eura.

Ne daš zlato - nema spaljivanja

U jeku rasprave o tome čije je zubno zlato njemačka Udruga pogrebnika izdala je priopćenje u kojem izražava mišljenje da se ti prihodi smiju koristiti samo u dobrotvorne svrhe. No pojam \"dobrotvorne svrhe\" očito svatko tumači na svoj način. Tako grad Bochum prikuplja vrijedne metale iz krematorija i na kraju godine ih prodaje. Time godišnje zaradi 100.000 eura koji se slijevaju u gradski proračun. Gradske vlasti ističu da se taj novac upotrebljava za održavanje gradskog krematorija i kažu: \"Dobrotvorne svrhe su stvar definicije...\"

I u Bochumu se članovima obitelji daje na potpis formular kojim se dopušta zadržavanje preostalih metala. No ako odbiju potpisati, krematorij ima pravo odbiti spaljivanje pokojnika. A da to ne bi djelovalo kao ucjena, grad Bochum nudi članovima obitelji mogućnost da umrlome prije spaljivanja - daju izvaditi zube! Budući da je vrlo teško naći zubara koji bi bio spreman na takve tretmane, obitelji ne preostaje ništa drugo nego potpisati sporni formular.