Hrvatski poslodavci, strani investitori i nesuđeni ulagači stalno ponavljaju da su troškovi rada u Hrvatskoj previsoki, a Zakon o radu nefleksibilan kad je posrijedi otpuštanje radnika. Zbog poreznog opterećenja rada možda njihovi argumenti i stoje kad je posrijedi cijena rada, no zato je cijena otpuštanja uistinu mizerna. Istraživanje konzultantske kuće Deloitte pokazalo je da smo po troškovima koji prate otkazivanje radnog odnosa pri europskom dnu.
– Troškovi otkazivanja radnog odnosa u zapadnoj Europi u pravilu su minimalno dvostruko viši od troškova u zemljama srednje Europe, što uvelike pridonosi konkurentnosti srednjoeuropskih zemalja – istaknula je na predstavljanju rezultata istraživanja Sonja Ifković, direktorica u Deloitteovu odjelu poreznog savjetovanja.
Belgijci najizdašniji
U Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama, troškovi otpuštanja ovise o duljini radnog staža, pa su rezultati u dva odvojena pokazna primjera različiti. Tako će 35-godišnji pravni savjetnik u informatičkoj tvrtki sa sedam godina staža i godišnjom bruto plaćom u protuvrijednosti 60.000 eura u Belgiji dobiti otpremninu od gotovo 80.000 eura bruto, u Austriji oko 40-ak tisuća eura, dok bi u Italiji u procesu nagodbe mogao dogurati i do 140 tisuća eura.
U Hrvatskoj će \"ušićariti\" 10-ak tisuća eura bruto, a gora je jedino Letonija – ondje neće dobiti gotovo ništa. Bolje će proći kad \"odleti\" s istog radnog mjesta nakon 11 godina staža i sa 120 tisuća eura godišnje bruto plaće. U Italiji bi nagodbom mogao izvući i više od 320 tisuća eura, u Belgiji otpremninu od gotovo 250 tisuća eura, dok bi u Hrvatskoj, s istom \"europskom\" plaćom koja je navedena u primjeru, dobio 40-ak tisuća eura. No, i u tom smo primjeru bolji od Letonije, a gotovo u jednaku rangu sa Slovačkom, Češkom i Švicarskom. Ako se već mora, općenito je najbolje biti otpušten u Belgiji, Italiji, Nizozemskoj ili Švedskoj. Za Deloitte je istraživanje i radila belgijska odvjetnička tvrtka Laga, a obuhvaćene su 23 zemlje. Belgija je specifična i po tome što nema gornje troškovne granice pri isplati otpremnine i radnici sudskim odlukama često reaktiviraju radni odnos.
Dosta restriktivni
– Hrvatska se, zajedno sa Slovenijom, našla u skupini zemalja s nižim troškom. U razmatranju investitora i troškovi otpuštanja mogli bi ući u obzir kad odlučuju o ulaganju, što je jedan od faktora koji bi mogli pridonijeti privlačnosti stranim ulagačima – navodi Sonja Ifković, no napominje da otpustiti zaposlenike nije jednostavno i propisi o tome su u svim zemljama dosta restriktivni. Promatrane su zemlje u krizi stoga mijenjale i radno zakonodavstvo, s osnovnim trendom \"relaksacije\" i jednostavnijeg otpuštanja. Tako je, primjerice, Španjolska omogućila poslodavcima da tri uzastopna tromjesečja poslovanja s gubitkom proglase \"opravdanim razlogom\" za otpuštanje. Smanjili su i iznose otpremnina; prije su po godini staža dobivali plaću za 45 radnih dana, nakon zakonskih promjena za 33 dana. S obzirom na to da je Hrvatska na dnu, to joj, dakle, povećava \"atraktivnost\" za ulagače. No, sve je manje atraktivna svojim građanima koji se masovno iseljavaju. Pogotovu ako su prije toga dobili mizerne otpremnine.
Da budemo posteni pa se pitajmo gdje je opravdanje za bilo kakvo placanje pri otpustu. Poslodavac uzme namjestenika i dogovore se za placu od 10000kuna mjesecno. Poslodavac na to mora platiti doprinose. Mora odbiti od radnikove place davanja i poreze. Dok "ljubav" traje sve je u redu. Jednog dana iz tko zna kojeg razloga poslodavac odluci da tog namjestenika vise ne zeli u svojoj firmi i isplati mu posljednju placu, zahbali na suradnji i kaze da ga slijedeci ponedjeljak vise ne treba. Cica mica i gotova je prica. Poslodavac je placao sto su se dogovorili i jos sto ga je zakon obavezivao. Kakova otpusnina?