U jeku rasprave o nužnoj reformi javne uprave u smjeru učinkovite i kvalitetnije službe građanima proučili smo koliko država ulaže u edukaciju svojih zaposlenika. Rezultati mjereni po izvršenju proračuna za prvu polovicu 2014. godine su katastrofalni – u prosjeku se samo 170,16 lipa polugodišnje potroši na dodatno usavršavanje službenika. Na godišnjoj razini taj iznos raste na 340 kuna, što je gotovo 12 puta manji iznos od onog koji u istu namjenu troše uspješne tvrtke.
Sucu oko 330 kuna
Analiza ulaganja u usavršavanje zaposlenika u tvrtkama koje su nositelji certifikata Poslodavac partner pokazala je naime da uspješne tvrtke troše 3969 kuna godišnje po zaposleniku u različite oblike usavršavanja. O tome državni službenici mogu samo sanjati jer čak ni sucima, kojima je zbog čestih promjena zakona edukacija nužna kako bi mogli raditi svoj posao, poslodavac ne daje mogućnost usavršavanja. Cijeli je sudski sustav u pola godine potrošio oko 600.000 kuna na edukaciju, što je oko 330 kuna po sucu. Taj iznos nije dovoljan ni za najjeftiniji tečaj ili radionicu jer su na njima cijenu od 1000 kuna pa na više. Spašava ih postojanje Pravosudne akademije u kojoj se održavaju seminari. Službenici se obrazuju u sklopu Državne škole za javnu upravu koja ima proračun od otprilike pet milijuna kuna godišnje, ali izvaninstitucionalno usavršavanje nije lako dostupno. Troškovi nekih od ministarstava na godišnjoj razini ne mogu pokriti ni kvalitetniji postdiplomski studij jednog zaposlenika, a među njima su rekorderi Ministarstvo turizma, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo zaštite okoliša te Ured predsjednika koji su za obrazovanje svojih djelatnika potrošili manje od 20.000 kuna u pola godine.
Za putovanja 1340 kuna
U apsolutnom iznosu Porezna je uprava u edukaciju poreznika uložila najveći iznos – više od milijun kuna u prvom polugodištu 2014., međutim to je manje od 200 kuna po zaposlenome. Za usporedbu, u istom razdoblju čak je 421 milijun kuna, odnosno 6682 kune potrošeno po službeniku na naknade za prijevoz, odvojeni život i teren, dok je na službena putovanja utrošeno ukupno 84,4 milijuna kuna u pola godine, odnosno oko 1340 kuna po službeniku.
Kada bi država manje ulagala u putovanja službenika, a više inzistirala na njihovu usavršavanju, možda bi lakše dobila učinkovitiju i kvalitetniju javnu upravu.
Ja ne vidim čemu obrazovanje službenika. Normalno je da npr. policajac na cesti mora napamet znati nešto više od 1200 članaka različitih zakona. Čemu edukacija?