Čitao bi Bibliju pa tek onda donosio sve važne odluke

– Za zaradu ne treba buka, a mrtvi čine buku – govorio je svojedobno Bernardo Provenzano, još jedan capo di tutti capi sicilijanske mafije, koji je na čelu Cosa nostre naslijedio Salvatora Tota Riinu. I baš kao i Riina, godinama je izbjegavao ruci pravde. Konkretnije 43 godine bio je u bijegu prije no što je u travnju 2006. uhićen u nekoj pojati, 70-ak kilometara udaljenoj od Palerma. Sve vrijeme bijega, Provenzano, kojem je nadimak inače bio Traktor, bio je talijanski najtraženiji bjegunac, a oko njega su se plele nevjerojatne priče. Njegov je odvjetnik, početkom 2000-ih javnosti poručivao da je Provenzano godinama mrtav. Što nije bilo nemoguće povjerovati jer ga godinama nitko nije vidio. A i da ga je vidio, teško da bi ga prepoznao jer se pričalo i pisalo da je za bijega bio u Francuskoj na plastičnoj operaciji lica.

Odabran u bandu ubojica

Koja i nije da mu je baš bila potrebna jer malo je bilo onih koji su znali kako on zapravo izgleda. Policija je baratala samo jednom njegovom fotografijom snimljenom 1959. U to vrijeme Provenzano je imao 26 godina, bio je snažan, plavokos i zalizan. No policija se 2003. dokopala njegova DNK i to nakon što im je dojavljeno da je u Marseilleu operirao prostatu pa su na temelju toga pokušali napraviti neku vrstu njegovog fotorobota.

Uhitili su ga kada su mu bile 73 godine i identificirali upravo zahvaljujući tom DNK, a u trenutku uhićenja nije bio naoružan. No zato je u džepovima hlača imao tzv. pizzine, odnosno papiriće, pomoću kojih je godinama komunicirao sa svojim podređenima. Provenzano se naime panično bojao prisluškivanja pa se nije koristio telefonima, a komunikacija preko papirića bila je tipična za Cosa nostru.

Provenzanova je čak bila i šifrirana, a kada je policija uhitila njega te neke druge mafijaške bossove, dokopala se pravog blaga. Konačno su shvatili kako su mafijaški bjegunci godinama mogli izbjegavati ruci pravde te neometano voditi svoje poslove. Provenzano, koji je rođen 31. siječnja 1933. u Corleoneu u tome je godinama bio među najboljima. Kao jako mlad bio je robustan mafijaš, zbog čega je i zaradio nadimak Traktor. Imao je svega 25 godina kada je uvršten u grupu od 14 naoružanih ubojica koje je angažirao Luciano Liggio kako bi ubili tadašnjeg bosa Michelea Navarru. Navarro je bio vođa Corleonesa, klana koji će kasnije zavladati cijelom Cosa nostrom, a njegovim ubojstvom Liggio je preuzeo klan i vodio ga je do 1974. kada je uhićen. Njegovi poručnici bili su Riina i Provenzano, a Liggovim uhićenjem vođa klana je postao Riina.

Bojao se prisluškivanja

Provenzanov posao u to vrijeme bile je likvidacija preostalih ljudi Michelea Navarra, a kada je za jedno od tih ubojstva 1963. optužen, otišao je u ilegalu u kojoj je ostao do uhićenja 2006. Riina je bio izuzetno okrutan i 1981. pokrenuo je mafijaški rat, tijekom kojeg je ubio ili naredio ubojstvo gotovo 600 ljudi, a među njima su bili političari, suci, policajci...

Nakon likvidacije suca Giovanija Falconea 1992. talijanska je država odlučila stati na kraj mafijaškom teroru, pa je Riina uhićen 1993., nakon 20-ak godina skrivanja. Na njegovo mjesto tada dolazi Provenzano, koji je već godinama bio u bijegu, a za razliku od Riine, on je imao ipak malo suptilniji pristup u vođenju mafijaških poslova. Nije prezao od uporabe nasilja, no smatrao je i da ubojstva privlače policiju, što nikada nije dobro za mafijaški posao. Na duši je imao, smatrala je policija, 180 ubojstva, no usprkos tome, bio je jako pobožan pa je policija, kada je uhićen u pojati u kojoj se skrivao, našla čak pet Biblija.

Iako se panično bojao prisluškivanja i praćenja, razotkriven je zahvaljujući upravo tome jer je policija do njega došla prateći njegovu suprugu Saveriju Benedettu Palazzolo. I ona je s mužem komunicirala pismenim porukama, pa legenda kaže da je jednog mafijaškog kurira mužu poslala zajedno s porukom i čarapama.

“Šaljem ti čarape. Moraš ih prati u mlakoj vodi. Završavam svetim blagoslovom, neka bi svjetlost Gospodinova svijetlila nad tobom. A nama neka dade snagu trpjeti”, pisalo je na poruci koju mu je poslala.

Policija je pratila svakog tko je k njoj dolazio i od nje odlazio i zahvaljujući tome došli su do Provenzana. Kada je uhićen, otkrilo se i da je neke odluke donosio tek nakon pomnog proučavanja Svetog pisma. Svako obraćanje zatvorskim čuvarima završavao bi riječima:

– Bog vas blagoslovio!

Nakon što je 2016. umro u bolničkom odjelu milanskog zatvora, otkriveno je da je u Bibliji kojom se stalno koristio crvenom olovkom podcrtavao neke dijelove. Bio je osuđen na šest kazni doživotnog zatvora, a posljednje dvije godine zatvorskog života proveo je teško bolestan od raka.

– Za Corleone je smrt Bernarda Provenzana oslobođenje od raka, od korova koji je davio građane – komentirala je nakon njegove smrti Leoluchina Savona, načelnica mjesta koje je postalo poznato po mafiji i njezinim bossovima.