Kulturna baština

Članovi udruge Greben na zvoniku u Kamenoj Gorici

Foto: Privatna arhiva
Članovi udruge Greben na zvoniku u Kamenoj Gorici
28.09.2011.
u 12:03
Zvono svakodnevno poziva stanovnike Kamene Gorice i okolnih sela u jutarnjim i večernjim satima na molitvu.
Pogledaj originalni članak

Članovi Etno udruge "Greben“ iz Madžareva posjetili su zvonik – kapelu u Kamenoj Gorici povodom obilježavanja Dana europske kulturne baštine. Zvonici – glasnici baštine moto je ovogodišnjeg obilježavanja Dana europske kulturne baštine u Hrvatskoj.

Zvonik – kapela u Kamenoj Gorici ostatak je kasnosredjevjekovne utvrde koja je bila u obrambenom sustavu (Grebengrad, Kamena Gorica, Paka, Čanjevo, Kalnik) u vrijeme prodora Tatara. Unutar zvonika danas je uređen prostor za liturgiju s nišom Gospe Lurdske te slikama Srca Isusova i Krštenja Isusova na rijeci Jordanu.

Na zvoniku je vrlo lijepo i staro zvono teško 279 kilograma. Zvono je lijevano u Zagrebu 1811. godine, a najvjerojatnije ga je slio poznati zagrebački lijevač zvona  Antun Schifferer. Na srednjem dijelu zvona nalaze se četiri reljefa: Raspeće, Sveta Obitelj, okrunjeni lik Blažene Djevice Marije sa djetetom Isusom u naručju čija je glava također okrunjena, te lik sv. Florijana u vojničkoj odori. U ruci sv. Florijan drži krčag vode i spašava grad od požara.

Zvono svakodnevno poziva stanovnike Kamene Gorice i okolnih sela u jutarnjim i večernjim satima na molitvu. Dužnost zvonara već duži niz godina vrijedno i predano obavlja gospođa Slava Pupek. Prije nje dužnost zvonara obnašao je njen suprug Franjo. Prije Franje to su činili njegov otac Juraj i djed Miško. Gospođa Slava vrlo srdačno dočekuje svakog posjetitelja zvonika i rado govori o njegovoj povijesti kao i legendama koje se vežu uz zvono u zvoniku. Prema jednoj zvono iz zvonika donijeto
je iz srednjevjekovnog kaštela Grebengrada gdje je postojala kapela sv. Stjepana. Gospođa Slava redovito pokreće zvono i u obranu od olujnih oblaka kako tuča ne bi uništila usjeve na poljima i urod u vinogradima. Zvono je nekada oglašavalo pojavu požara i time pozivalo mještane na pružanje pomoći. Najviše mještana dolazi u zvonik uvečer uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja. Tada zvono zvoni neprekidno od prvog sumraka pa sve do ponoći.

Nekad je bio raširen i običaj davanja lukna zvonaru tijekom božićnih blagdana. Zvonar bi od svojih sumještana primao naknadu za svoj rad u novcu ili poljoprivrednim proizvodima.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.