Crncima će vratiti dio zemlje koja im je oteta

Četvrt stoljeća već je na vlasti, a građani joj još vjeruju, i to unatoč sasvim jasnim i općeprihvaćenim dokazima o endemskoj korupciji koju je njegovala. Južnoafrička stranka Afrički nacionalni kongres (ANC) čudna je biljka. Na izborima koji su u Južnoafričkoj Republici održani prošle srijede, ANC je ponovo osvojio većinu mjesta i dobit će mandat za vladanje zemljom još pet godina, a očekuje se da će predsjednik Cyril Ramaphosa ostati na toj poziciji. ANC je dobio 58 posto glasova što će mu biti dovoljno da formira većinu i izabere predsjednika, vjeruje se opet Ramaphosu, kojeg se u JAR-u bira u parlamentu.

Sustav protiv običnih ljudi

Na izborima, čiji su se rezultati brojili nekoliko dana, opozicijske su snage osvojile znatno manje glasova: centristički Demokratski savez (DA) dobio je 21, a krajnje lijevi Borci za ekonomske slobode (EFF) 11 posto glasova. No, iako je ANC, stranka bezbrojnih frakcija čiji je član bio Nelson Mandela, dobio od građana zemlje legitimitet da vlada do 2024., stranka je na ovim izborima osvojila najmanje glasova od prvih slobodnih izbora 1994. Od te je godine stalno na vlasti, a sve glasniji zahtjevi birača da se i ona sama mora promijeniti želi li biti i dalje simbol napretka zemlje, danas su i više nego jasni.

Da bi se razumio status koji ANC uživa u toj zemlji, i zašto je stranka na svakim izborima od 1994. do 2014. dobila više od 60 posto glasova, mora se razumjeti razdoblje prije tih godina. Vrijeme apartheida crnci u JAR-u proveli su pod režimom koji im je poricao ljudska i politička prava, i to službeno i otvoreno pa je zbog toga zemlja desetljećima bila pod međunarodnom blokadom. Nakon oslobađanja Mandele iz zatvora 1990. i političkih promjena, crnci su na tim ključnim izborima 1994. dobili pravo glasa i velikom većinom glasovali za ANC, koji je postao općenarodni pokret.

U prvih 15 godina, vlada predvođena ANC-om i Mandelom kao predsjednikom dobro je vodila ekonomiju, ali prigovaralo joj se što nije uspjela smanjiti deprivilegiranost crnaca. No, posljednjih desetak godina, a pogotovo od kada je 2009. predsjednik zemlje postao Jacob Zuma ANC je sve više postajao sinonim državne birokracije i vlade, a sve manje politička stranka. Zuma je bio predsjednik Južnoafričke Republike sve do veljače 2018. godine kada je dao ostavku na koju su ga natjerali unutar same stranke zbog endemske korupcije.

U devet Zuminih izgubljenih godina gospodarstvo je raslo po stopi od oko 1,5 posto godišnje, što je više nego dvostruko manje od 3,6 posto koliko je raslo u prvih 15 godina nakon uspostave demokratskog društva. Osim toga, ogromna nezaposlenost, stalan problem zemlje koji korijenje vuče iz apartheida, još se pogoršala u vrijeme danas ozloglašenog Zume: 2008. godine 22,5 posto građana bilo je bez posla, a 2017., nezaposlenih je bilo čak 27,5 posto. Najteže posao nalaze oni između 15 i 34 godine, gotovo 40 posto njih nema posao.

Osim toga, JAR je, ponovno zbog apartheida, ostvario još jedan neslavni rekord: najraslojenije je društvo na svijetu. Ginijev koeficijent zemlje iznosi čak 0,62 (što je bliži 1, to su građani manje jednaki po prihodu). Primjerice, u SAD-u taj koeficijent iznosi 0,39, a u Hrvatskoj 0,29. I sve to događa se u vrijeme kada je birokracija toliko napuhana, a država ima toliko ulogu u gospodarstvu, da je javni dug u deset godina više nego udvostručen. Godine 2008. iznosio je 26, a prošle godine 58 posto, i to nakon što je od 1994. do 2009. stalno padao. Plaće državnih službenika pritom su stalno rasle, za razliku od plaća zaposlenih u privatnom sektoru.

Povećanje uloge države u gospodarstvu i stalne uvjerljive pobjede ANC-a povećale su i korupciju. Primjerice, još ove godine Angelo Agrizzi, bivši direktor logističke tvrtke Bosasa, opisao je na suđenjima kako je tvrtka javne natječaje dobila tako što je, sasvim jednostavno, davala mito političarima ANC-a. Ministrica okoliša Nomvula Mokonyane navodno je kao mito dobivala čak i božićne košare, pomoć za pogreb rođaka i automobile za svoju kćer.

Zbog toga je JAR sve više opisivan kao “zarobljena država”. Ta sintagma njegovim je građanima bila vrlo jasna: radilo se o sprezi državne birokracije, političara, udruženja i nekih tvrtki, a svi zajedno uživali su povlastice i korist od sustava uređenog protiv “običnih” ljudi.

Pobuna bijelaca

No, nakon što je Zuma dao ostavku, na mjesto šefa države došao je Cyril Ramaphosa kojeg hvale i oni koji nastavljaju kritizirati ANC kao koruptivnu stranku. Radi se o mnogo liberalnijem predsjedniku koji nije sklon tolikoj državnoj ulozi u gospodarstvu. Uz to je već pri prvom govoru kao predsjednik zemlje u veljači 2018. rekao da će “preokrenuti plimu korupcije u državnim institucijama”.

– Vrijeme slabljenja povjerenja u državne institucije i naše lidere ostat će iza nas – rekao je tada Ramaphosa koji se nimalo ne libi kritizirati političare u svojoj stranci.

Zbog toga je i dobio povjerenje građana te postigao dobar rezultat koji bi, nakon što je stranka kontrolirala vladu u posljednjem izgubljenom desetljeću, ipak bio slabiji da je na vlasti bio netko tko nema imidž lidera koji će promijeniti i svoju stranku.

– Imam povjerenja u Cyrila Ramaphosu, već je povukao dosta poteza protiv korupcije – rekao je Reckson Chauke koji je u srijedu glasovao u Johannesburgu.

No, Demokratski savez (DA), oporbena liberalna stranka, nimalo ne vjeruje Ramaphosi te je na svaki način pokušavao detronizirati ANC na izborima. Kada je Ramaphosa u veljači 2018. godine održao spomenuti antikorupcijski govor, lider DA Mmusi Maimane rekao je da ga predsjednik ionako podsjeća na svog prethodnika.

Na izborima 2014. DA je osvojio 22 posto glasova, a nakon prošlotjednog glasovanja zaustavljen je napredak stranke i rezultat se smanjio za jedan postotni poen. Nakon izbora, Maimane je rekao da je njegova stranka i dalje jedina alternativa ANC-u te da traži još vremena i da će 2024. dokazati da “samo oni mogu cijeli JAR držati zajedno”.

– S jedne je strane nacionalizam, a s druge je DA koji može ujediniti sve Južnoafrikance – rekao je lider oporbe koja ponovno nije uspjela pokazati da je sposobna pobijediti mastodonta na vlasti.

Posebna je pozornost u izbornoj kampanji, ali i posljednjih godina, u Južnoafričkoj Republici posvećena pitanju raspodjele zemlje prema rasnim osnovama. Apartheid je prouzročio slabu zastupljenost crnaca u posjedovanju zemlje. Bijelci, kojih je danas u JAR-u samo deset posto, vlasnici su oko 70 posto zemlje. Još prilikom dolaska na vlast 1994.

ANC je obećao da će do 2014. godine 30 posto zemlje prijeći u ruke crnaca, a prema nekim procjenama, dosad je samo oko 20 posto zemlje, koju su posjedovali bijelci, postalo vlasništvo crnaca. Stranka krajnje ljevice EFF, koju neki optužuju i za eksplicitni rasizam, traži da država nacionalizira svu zemlju kojoj su vlasnici bijelci i podijeli je crncima, tvrdeći da se samo tako mogu ispraviti sve nepravde apartheida. Zato se i ANC na tom polju pomaknuo ulijevo i prošle je godine donio amandman na ustav koji jamči vladi mogućnost eksproprijacije nekorištene privatne zemlje bez odštete. Parlament ga je potvrdio.

No, bijeli su se vlasnici zemlje pobunili i već najavili da bi provedbe takvih mjera mogle dovesti do nasilja. I liberalni DA jasno je rekao da je protiv te mjere, a valja pritom zbog konteksta kazati da je spomenuti lider Maimane crnac. Nema nikakve sumnje da će balans između ispravljanja nepravdi iz prošlosti i zaštite vlasničkih prava biti glavna tema i ubuduće u toj zemlji. A nova pobjeda ANC-a na izborima prilika je Ramaphosi da ispravi i nepravde koje je zemlji nanijela njegova stranka.